Hipoteza je pretpostavka temeljena na činjenicama. Terorija je hipoteza koja je potvrđena dokazima. (Anić i Goldstein: Riječnik stranih riječi)
Povoljno djelovanje srebra ljudskoj je vrsti poznato odavno.
Razvojem znanosti i tehnologije ionsko srebro (nano-čestice srebra, koloidno srebro, srebrna voda)
postaje premet proučavanja stručnjaka različitih profila.
Interes su u tome našli tehnolozi i kemičari, koji istražuju metode dobivanja. Fizičari istražuju
ponašanje čestica u otopinama, njihove naboje, metode mjerenja i slično. Biolozi pokušavaju proniknuti
u tajne djelovanja na viruse i bakterije, na stanice tkiva, pa i na cijele višestanične organizme -
biljke i životinje.
O tome zašto se ovdje ne spominju liječnici i pacijenti pročitajte na kraju -
Teorija zavjere.
Jačanje općeg imuniteta
Brojni povoljni učinci ionskog srebra naprosto ne mogu biti
samo rezultat antimikrobnog djelovanja.
- Psorijazu ne uzrokuju mikroorganizmi. Seboreju također.
- Ni gastritis.
- Ni neurodermitis (ta se dijagnoza postavlja kad se isključe svi drugi mogući/poznati uzročnici
kožnih promjena).
- Afte su (najčešće) autoimuni poremećaj.
Zaključak se nameće sam po sebi: srebro na neki način
mobilizira obrambene snage organizma. Kao mogući stimulatori tog procesa spominju se naboji ionskih
čestica. Pretpostavka je da se srebro ponaša kao katalizator u elektro-kemijskim procesima koji su
temelj funkcioniranja živih organizama.
Jačanje imuniteta se može promatrati i sa aspekta protumikrobnog djelovanja:
Cjepiva protiv pojedinih bolesti (pojednostavljeno) djeluju tako, da se u organizam unosi mala količina
oslabljenih ili umrtvljenih uzročnika. Bolest se ne razvija, a organizam ima priliku razviti mehanizam
prepoznavanja i borbe protiv tih mikroorganizama.
Srebrne čestice usporavaju ili zaustavljaju rast i razmnožavanje mikroorganizama. Time se organizmu
pruža šansa da razvije metode njihovog prepoznavanja i uništenja.
Uočite sličnost!
Ako se u obzir uzme i činjenica da srebro tako djeluje na vrlo veliki broj različitih uzročnika
bolesti, možemo se zapitati: Nije li srebro univerzalno cjepivo ?!
De-diferenciranje stanica
Matičnim stanicama nazivamo stanice koje imaju genetski
kod organizma, ali nemaju potpis vrste tkiva.
Od takvih stanica se sastoji fetus u najranijim stadijima trudnoće, kada je plod tek nakupina od
nekoliko desetaka istovrsnih stanica. Te stanice rastu i razmnožavaju se diobom. U nekom trenutku
dolazi do promijene i stanice postaju raznolike. Počinju izgrađivati različite organe.
U odraslim organizmima također postoje matične stanice. Organizam ih proizvodi kako bi "zakrpao"
oštećena tkiva, nadomijestio odumrle stanice, itd.
Zamijećeno je da uz prisustvo ionskog srebra dolazi do velikog ubrzanja pri zarastanju rana i opeklina.
Pri tome su i ožiljci bitno manji. Slične pojave su zamijetili i liječnici koji su različitim metodama
dovodili ionsko srebro direktno u tumore, na mjesta loma kosti ili u centre upalnih procesa duboko u
organizmu.
Istraživanja su pokazala da na takvim mjestima ima značajno više matičnih stanica nego što je to
uobičajeno kada srebro nije prisutno. Autori sugeriraju tezu da srebro omogućuje de-diferencijaciju
krvnih stanica. To bi značilo da takva krvna stanica može postati gradbena stanica oštećenog ili
bolesnog tkiva.
Laboratorijska istraživanja pokazala su da je za isti učinak
potrebna niža koncentracija ionske otopine u odnosu na otopinu koloidnih nano čestica.
Odnos je bio još veći kada se ionsko srebro generiralo u samoj posudici sa mikroorganizmima.
Zaključeno je da glavnina učinka leži baš u naboju koji imaju ioni, pa se tu nameće slijedeće pitanje:
Kako onda djeluju nano čestice koje su u stvari "obični" komadići metala?
Pretpostavka je da ioni nastaju otapanjem srebra u vodi.
Kao što znamo, srebro nije topivo u vodi. - Ali nije ni kamen, a u vodi ipak ima otopljenog kamenca.
To je zato što je proces prirodnog otapanja spor ali ipak postoji. Otapanje će biti to intenzivnije što
je veća površina krutine u doticaju sa tekućinom.
U to se uklapa i činjenica da je koloidna otopina to učinkovitija što su čestice sitnije. Razlog leži u
tome što jedan komad krutine ima manju površinu nego kada se taj isti komad podijeli na više manjih
dijelova.
Uzmimo za primjer kocku. U trenutku kada ju prerežemo na pola, dio materijala koji je do tada bio u
unutrašnjosti izbija na površinu i dobivamo čak dvije nove površine. I tako pri svakom sljedećem
prerezu.
Time se ubrzava otapanje, u otopini ima više iona, pa je i otopina učinkovitija.
Natrag
Vjeruje se da ionsko srebro djeluje protiv karcinoma i to
na više načina: jačanje imuniteta, poticanje matičnih stanica, umanjenje sposobnosti rasta i
razmnožavanja kanceroznih stanica.
Prema dostupnim podacima postoje ozbiljne potvrde takvog djelovanja:
- Postoje svjedočanstva ljudi koji tvrde da su se ionskim srebrom izlječili od karcinoma.
- Postoje i publikacije nekolicine liječnika koji su se usudili liječiti karcinom alternativnim metodama. Između ostalim i ionskim srebrom. Makar su rezultati bili dobri, liječnici su onemogućeni u daljnjem radu, jer razvoj metoda liječenja nije slijedila propisane procedure.
- Postoje i aktualna laboratotrijska (in vitro) istraživanja čiji su rezultati također ohrabrujući.
Znanstvenici zaključuju da ionsko srebro "...daje novu nadu za prevenciju metastaza kod karcinoma".
Takvi se radovi objavljuju u službenim časopisima a često su i javno dostupni.
Jedan takav primjer možete vidjeti na adresi
http://www.biomedcentral.com/1471-2121/10/65
Izvještaj u obliku PDF datoteke (4.13MB) možete skinuti
s navedene stranice
ili kao ZIP-datoteku (3.5MB)
ovdje.
Prilično je čudno da srebro u obliku nano čestica i iona nema
širu medicinsku primjenu. Postojeća iskustva i istraživanja provedena in vitro govore o
velikom potencijalu koji se tu krije.
A klinička istraživanja se ne provode. Zašto?
Rašireno je mišljenje da krupni kapital (farmaceutska industrija) ne vidi u tome svoj interes.
Farmaceutskoj industriji nije u interesu zdrava populacija. Na zdravim ljudima se ne može zaraditi.
Njima se ne mogu prodavati ljekovi koji potiskuju primarne simptome a u pozadini narušuju nešto drugo.
Uzmimo za primjer metode liječenja karcinoma:
- Operativno liječenje ima svog smisla. Međutim, vrlo je čest slučaj da se nekoliko stanica karcinoma prilikom operacije odvoji i krvotokom otpluta na nove pozicije. Tamo se "zapelcaju" ako nova žarišta - metastaze.
- Zračenje je vrlo kontroverzna metoda. Poznato je da izloženost stanovništva radioaktivnom zračenju povećava broj malignih oboljenja. Ciljano zračenje doduše smanjuje broj aktivnih malignih stanica, ali ujedno nanosi štetu okolnom tkivu i uništava imunitet. Statistički, zračenje ne dovodi do izlječenja.
- Kemoterapija je najspornija. Činjenica je da kvalitetna kemoterapija može uništiti karcinom, ali uz cijenu općeg narušavanja zdravlja i imuniteta liječene osobe. Statistike govore o dosta velikom postotku izlječenja, ali kada se zagrebe malo dublje, dolazi se do spoznaje da veliki broj "izlječenih" pacjenata ipak umire od karcinoma na nekom drugom organu. Radi se o tome da se "izlječenjem" smatra ako pacijent preživi slijedećih 5 godina. Ako se karcinom opet javi drugdje ili u drugom obliku, to se smatra novim slučajem.
Službena medicina uporno forsira spomenute metode
liječenja.
Uvode se nove i sve skuplje vrste kemoterapije, a zatvaraju se oči pred činjenicom da u
svijetu ima metoda koje su se pokazale uspješnima.
Jedini im je nedostatak što ne donose super-profite farmaceutskoj industriji.
Da ovo nisu prazne priče, možete se uvjeriti i sami:
U knjizi pod naslovom „KEMOTERAPIJA LIJEČI RAK, A ZEMLJA JE RAVNA PLOČA“ čiji je autor gospodin
Lothar Hirneise prikazane su brojne USPJEŠNE alternative. Knjiga je izadana i u Hrvatskoj.
Svi koji se nađu pred dilemom "kemoterapija ili ne" trebali bi prije odluke pročitati navedenu knjigu.
Na adresi
http://blog.vecernji.hr/misak/2010/03/30/lijeci-li-kemoterapija-lijeci-rak-i-je-li-zemlja-je-ravna-ploca/
nalazi se razgovor s autorom knjige.
Natrag