|
ARHIVA VIJESTI
|
|
|
7.5.2006. u Varaždinu je lovac upucao dvogodišnju kujicu Korinu koja je za vrijeme šetnje bila udaljena od njene skrbnice 60-tak metara i koja ju je zvala dok je pridržavala drugog psa na uzici. Lovac je izašao iz jednog od auta kolone od desetak vozila lovaca, ubio kujicu iz neposredne blizine, a potom ju odvukao u žbunje kraj ceste i pobjegao. Pas je imao ogrlicu i nije bio udaljen 300 metara od naselja, što lovci koriste kao izgovor za ubijanje nedužnih životinja prema besmislenom članku 55. Zakona o lovstvu. Što se događalo te, za Korinu i njezinu skrbnicu, kobne nedjelje pročitajte ovdje...>> |
|
|
LOVCI USTRIJELILI PSA I ODREZALI MU ŠAPICE ! SIJEČANJ 2006. Ljerka Keča iz Jagodnog kod Velike Gorice živi vrlo blizu granice lovišta. Njezin je pas ustrijeljen samo zato što je izašao iz dvorišta. Zakon o lovstvu predviđa "uklanjanje pasa i mačaka skitnica" i ostavlja lovcima slobodu izbora pri prosudbi radi li se o lutalicama ili izgubljenim ljubimcima, ali i način njihova "uklanjanja". Lovac ima pravo "ukloniti" pse i mačke koji se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe vlasnika. Upravo to se dogodilo Fridi, Ljerkinom psu. (24sata,18.1.2006.) KOMENTAR: Lovci navodno vole životinje i lovci navodno vole prirodu. To su uopće prekrasni ljudi sportskog duha koji vole friški zrak dok šeću po šumama i napajaju dušu cvrkutom ptica i slikom srna na pojilu. Tako barem oni vide sebe i uvjeravaju druge u nevinost vlastite egzistencije. Jer ubiti (ne "ukloniti") psa, bio on lutalica ili ne, i još mu nakon toga odrezati šapice ne samo da je kukavičko ponašanje, već i mentalno upitno. Ma što mislili o sebi, lovci su vrijedni jedino sažaljenja dok se busaju u prsa svojim bezživotnim trofejima. Te jadne žrtve koje nemaju nikakve šanse pred snajperima i krvoločnom prirodom lovaca, ne svjedoče o hrabrosti, snazi i superiornosti čovjeka, već o njegovom kukavičluku, bijedi, nemoći i nedostatku duše. Čemu nam služi civilizacija, ako ljudskoj krvoločnosti ne možemo stati na kraj? Čemu zakoni ako se način "uklanjanja" životinja i ugrožavanje ljudi u neposrednoj blizini naselja ostavlja "na slobodnu prosudbu" ljudi s puškama u ruci? "Kod zečeva, primjerice, lovac svoju sreću traži u naboju sačmom koja žrtvi prorešeta ne samo kožu već i živčani sustav ispod nje. Zečevi se previjaju od bola i često viču kao mala djeca. Tada se približava ponosni lovac i umlaćuje životinju koja cvili - batinom, drškom noža, kundakom svog oružja ili rubom dlana; naravno da je potrebno više udaraca dok lovac ne uspije. Ni u kom slučaju to nisu nedopušteni ispadi, već se tako preporuča na tečajevima za lovce. Sretan lov!" (PŽ) Riječ lov koliko god je loša, prikazuje se još kao uljepšavanje. Zapravo radi se o pohoti za ubijanjem. "Lov je uvijek oblik rata", rekao je Goethe. "Lovstvo je sporedan oblik ljudske umobolje", utvrdio je Theodor Heuss, prvi predsjednik Savezne republike Njemačke, koji je kao ne-lovac morao ići na lov s diplomatima. "Od ubojstva životinje do ubojstva čovjeka je samo mali korak", rekao je ruski pisac Lav Tolstoj. (PŽ)
"Lov je samo kukavički opis za naročito
kukavičko ubojstvo stvorenja bez šanse. Lov je sporedan oblik ljudske
duševne bolesti." - Theodor Heuss, prvi predsjednik SR
Njemačke. |
|
|
|
Udruge “Oslobođenje
životinja” i “Glas
životinja” organizirale su potpisivanje peticije kojom zahtijevaju
potpuno ukinuće lova u Hrvatskoj. Udruge predlažu da postojeća lovišta
budu pretvorena u nacionalne parkove prirode kako bi sva biljna i
životinjska raznolikost doista bile zaštićene i adekvatno zbrinute.
|
|
Lovački ponos! 01.03.2006. Lovci iz Lovačke udruge Tovarnica iz Tijarice na pokladnu su nedjelju u ime narodnog običaja brutalno ubili šest zavezanih pijetlova, gađajući ih iz pušaka, neke i po nekoliko puta prije nego što su ih uspjeli pobiti. Iživljavanje nad nemoćnim životinjama bilo je popraćeno psovkama i pošalicama lovaca, a predsjednik lovačke udruge, Ante Tone Dragušica, osude i zgražanje javnosti zbog sramotnog sadističkog krvoprolića smatra budalaštinama. (PŽ) NOVOST VEZANA UZ GORNJU VIJEST: Desetorica lovaca otpužena za mučenje pijetlova - Općinsko državno odvjetništvo u Sinju podnijelo je optužni prijedlog protiv desetorice lovaca zbog kaznenog djela mučenja životinja. Općinska državna odvjetnica Ankica Marasović, ponukana napisima u dnevnom tisku, od sinjske policije zatražila je izvide te nakon dobivenog izvješća podigla optužni prijedlog. |
|
|
Psi imaju toliko istančan osjet mirisa da mogu u ljudskom dahu nanjušiti rak u ranom stadiju! Pokazalo je to američko istraživanje u kojemu su znanstvenici uvježbali pet pasa da reagiraju kad osjete da je dah oboljelih od raka "drukčiji". Psima su dali da onjuše uzorke izdisaja 55 osoba s rakom pluća, 31 osobe s rakom dojke i 83 zdrave osobe, a dlakavi su "istraživači" u oko 90 posto slučajeva nanjušili rak! Stanice raka otpuštaju drukčije molekule nego zdrave stanice, a psi to vjerojatno mogu prepoznati, objašnjavaju znanstvenici koji namjeravaju konstruirati električni uređaj za otkrivanje raka na dah koji bi zamijenio pse. (VL, 14.1.2006.) |
|
|
Mučitelj i ubojica psa
osuđen na zatvor - Petak, 27. siječnja, 2006. g. |
|
|
ZAVRTANJE VRATOVA NIJE EUTANAZIJA !
Prema Zakonu o dobrobiti životinja, 'eutanazija jest bezbolno usmrćivanje koje se obavlja sredstvima posebne namjene'. Masovno mučenje i ubijanje nedužnih životinja, bez ikakve anestezije i postupka omamljivanja, sramotno je nazvati eutanazijom. Svakoga dana mediji nas uvjeravaju da virus ptičje gripe ne prelazi na čovjeka, da je čak i zaraženo meso peradi koje se termički obradi na više od 70 stupnjeva bezopasno, ministar Čobanković vlastitim primjerom jedenja kokošjeg mesa pokazuje kako je za ljude cijela histerija oko ptičje gripe bezopasna, vox populi u raznim hrvatskim gradovima dokazuje da se ljudi ne boje. Pa, čemu onda masovni pokolj zdrave peradi? Do kada će zamaskirani veterinari bez ikakve zadrške zakretati vratove posve zdravim životinjama? Vjerovali ili ne neće kokica iz nečijeg dvorišta prenijeti virus ptičje gripe već ptica selica kojoj svi ti zamaskirani stručnjaci mogu staviti soli na rep. Ptičja gripa se pojavila i u drugim europskim zemljama. Što slijedi? Pobit ćemo sve zdrave ptice radi njihove sigurnosti. Budući da virus ne prelazi na čovjeka, već samo na perad, pobijmo sve zdrave ptice kako se eventualno ne bi zarazile. Ključna riječ je eventualno jer kod zaraze perad bar ima neku šansu da se ne zarazi. Kad čovjek uzme u svoje ruke riješenje problema kojemu je sam pridonio, onda ni perad, ni bilo koje drugo živo biće nemaju NIKAKVE šanse. Druge strategije osim pokolja zdravih ptica nemamo. A nemamo zato što je ljudski rod preokupiran raznim konferencijama, seminarima, protokolima, summitima o zdravlju i okolišu. Pa tko bi od tolikih teorijskih stigao osmisliti jednu pravu, u praksi djelotvornu strategiju. A i čemu zapravo? Kad je u pitanju i najmanja opasnost za čovjeka, čak kad je ta opasnost posljedica njegovog vlastitog djelovanja, on je spreman žrtvovati milijune drugih vrsta (a često i svoje vlastite) i pri tome neće birati sredstva. Ironija je u tome što se ljudski rod jako brine za ljudsko zdravlje na riječima. Jer na djelu se ponaša uglavnom suprotno onome što propovijeda i tako doprinosi ugrožavanju upravo onoga zdravlja u koje se zaklinje. A na tom ironičnom putu ne zabrinjava ga niti gubitak/ nedostatak vlastite humanosti i poštovanja prema živim bićima koja su sposobna osjetiti bol i patnju. (A)
Divlje ptice
koje migriraju optužuje se da prenose bolest, ali povijest nam govori da
je, kao što je to bio slučaj s kravljom tuberkulozom, slinavkom,
kravljim ludilom, E. Coli, salmonelom, trihinelozom i drugim bolestima,
izvor problema u svim ovim slučajevima uzgoj životinja. Životinje se u
uzgoju tretiraju poput potrošnih proizvodnih jedinica u industriji čiji
je jedini interes ostvarivanje maksimalne dobiti uz minimalne troškove.
Užasni uvjeti, povezani sa životom farmskih životinja u velikoj blizini
ljudi kao u Aziji, rezultirali su epidemijom ptičje gripe.
|
|
|
Pridružujemo se apelu ostalim hrvatskim gradovima da se samoinicijativno pridruže stotinama svjetskih gradova koji su već zabranili nastupe cirkusa sa životinjskim točkama. Neki od država i gradova sa zabranama su Venecija, Barcelona, Singapur, Grčka, Velika Britanija, Švedska, Finska, SAD, Izrael, Australija, Austrija, Belgija, Costa Rici, Indija i Danska. Razlozi zabrane su strahovite okrutnosti kojima se cirkusi koriste pri dresuri, transportu i smještaju životinja koje izvode cirkuske točke. Da cirkusi mogu savršeno funkcionirati i bez životinjskih točaka, pokazao je svjetski poznat cirkus Cirque du Soeil iz Quebeca. |
|
|
|
|
|
Organizacija Last Chance for Animals- LCA provela je istragu o dilerima klase "B" koji su imali licencu da prodaju životinje iz "nasumičnih izvora" istraživačkim laboratorijima. "Nasumični izvori" odnosili su se na kućne ljubimce ukradene iz domova ili automobila, iz raspuštenih azila, lutalice ili one nabavljenje putem oglasa kojima se traže udomitelji. LCA je tajnom istragom snimila više od 70 sati video nadzora u zgradama i štenarama C.C.Bairda koji je upravljao lancem krađe kućnih ljubimaca. Nehumanost uvjeta u kojima su kod njega životinje pronađene neopisiva je. LCA je podatke državnom odvjetniku. Iz štenara C.C.Bairda oslobođeno je 125 pasa i jedna mačka koji su smješteni u grupe za pomoć životinjama u sedam država. Zločin iz optužnice protiv Bairda kažnjava se kaznom do 10 godina zatvora ili globom od preko 5 milijuna dolara. C.C.Baird i njegova žena priznali su krivnju i pristali na plaćanje globe od 200.000 dolara i predaju 700 jutara zemlje koja uključuje njihovu kuću i štenare u Arkansasu procjenjene na 1.1 miliona dolara. Također će platiti 42.400 dolara odštete za troškove istrage. |
|
21-godišnja glumica, Julia Stoll umrla je zbog svoje ljubavi prema
životinjama.
Njezinu tragičnu smrt prouzročio je maleni jež koji je jedne tamne noći
polagano prelazio cestu po kojoj se Julia autom vraćala kući. Kad je pod
svjetlima svog automobila na cesti ugledala životinjicu, Julia je izašla iz
auta na mračnu cestu kako bi ježa maknula. U tom trenutku iz suprotne strane
naišao je Horst W. (41) koji nije opazio Juliu u mraku pa ju je svojim
automobilom udario. Umrla je u bolnici idući dan. Julia je voljela životinje
i nije mogla podnijeti pomisao da bi malen, nemoćni jež mogao završiti pod
automobilskim kotačima. Ova istinita priča upozorenje je svim ljubiteljima
životinja da budu oprezni. Život svih živih bića je vrijedan i neponovljiv i
treba ga čuvati. Ne postoje oni koji više zavrijeđuju živjeti od drugih. Sva
živa bića imaju pravo na sigurnost, slobodu i nenasilje. Svi smo mi dio
istog svijeta. |
|