Prvih šest stihova su retorička pitanja koja u duhu Dau De Đinga traže pozitivan odgovor. Prvi stih govori da se odvraćanjem od uobičajenih djelatnosti i okretanjem prema jednom može očuvati svoju dušu, svoju bit, kao nepodijeljeno jedno. Nepotrebne radnje, prekomjerno, suvišno djelovanje također je pomisao šestog stiha. Vlastitu bit može se samo očuvati, ako ona opet postane organski dio (pra-) dubokog jedinstva zajednice na socijalnoj razini i dau-a na spiritualnoj razini. Put ka ovom cilju opisuju slijedećih pet stihova: kada se čovjek oslobodi poriva za slijepim djelovanjem, nestaje i poriv suprotstaviti svoj interes interesima drugih pojedinih bića. Kome služe rat i porezi nego onima (orig. od prilike: "samobićima", možda sebičnim bićima) koji misle da su viši od drugih, zbog jednom postignutog moćnog položaja?! Precjenjuju se, a to je temelj njihove različitosti.
U 12. poglavlju svog djela Đuang Dse opisuje kako se Bog Žute Rijeke držao nenadmašivim zbog širine i prostranosti svojih žutih valova u jesenskoj bujici. Na to mu odgovara Bog Sjevernog Mora: "S gledišta dau-a, među stvarima ne postoje plemeniti ili niski. S gledišta stvari, svaka sebe drži plemenitom, a druge niskim."
Neumorno poslovanje služi održavanju i pospješivanju razlika nastalih iz samoprecjenjivanja. Ako se te razlike nadvladaju (zapravo: rasprše, rastope) otpada i neprekidna radinost i tako nastaje mogućnost okrenuti se opet ka jednom.
Poriv za djelovanjem karakteristika je odraslog. Ciljanim djelovanjem sebi u korist, drugima na štetu, čovjek utvrdi svoju putanju. Tako gubi nevinost djeteta čije djelovanje nije usmjereno na nekakav cilj, a ne može biti ni dobro, ni zlo, jer su mu te kategorije nepoznate. Sličnu pomisao izražava Meng Dse: "Veliki je čovjek, koji nije izgubio svoje purpurno dječje srce."
U Ćü Jüan-ovim Nebeskim pitanjima nalazimo rečenicu: „Zašto se zatvara – i nastane mrak? otvara se – i nastane svjetlo?“ U 5. stihu istog poglavlja za otvaranje i zatvaranje upotrebljeni su isti znakovi. U oba slučaja zatvara i otvara se nebeska kapija.
Ćü Jüan, naizgled, smatra ovu nebesku kapiju samo kao izvor svijetlog i tamnog, jin i jang snaga u naizmjeničnoj igri dana i noći. Ji Đing, poglavlje Hsi Tse I, 11, ovdje izlaže: zatvaranje kapije pripisuje se kun-u (jin, zemlja, ženski princip); otvaranje kapije pripisuje se kien-u (jang, nebo, muški princip). U Knjizi promjena jang se smatra važnijim, zapravo stvaralačkim elementom. U Nebeskim pitanjima, jednako kao u Ji Đing-u, zatvaranje prethodi otvaranju. Rani dauisti bili su prijemljivi za matrijarhat. U Dau De Đing-u nebeska kapija sadrži predodžbu majčinog krila. Knjiga Đuang Dze navodi: „Ulaženje i izlaženje bez vidljivog oblika je nebeska kapija. Ona je nematerijalna (ne postoji). Ovdje djeluje pramajka, vječno žensko, koje u sebi nosi snagu ostvarenja u postojećem. Prema onome koji se koči/ ukrućuje, nebeska vrata, majčino krilo, djeluje kao nepresušni izvor. Sve što je podložno propadanju samo je alegorija (slika) vječne majčinske stvaralačke snage dau-a.“
Iz tog izvora žubori voda koju dauisti često koriste kao simbol. Dau De Đing, poglavlje 78: „Ništa na svijetu nije mekše i slabije od vode; ipak ne postoji ništa što kao voda nadvlada kruto i tvrdo; struji neminovno na svoj način.“
A poglavlje 27 navodi: „Muško znati, žensko sačuvati, tako se postaje strujom (velikom rijekom) svijeta.“
Ako mudrac želi djelovati u smislu dau-a, mora se svojim ponašanjem prilagoditi dau-u, mora, za razliku od konfucijanaca, u svom biću usavršiti žensko, slabo, prilagodljivo. To vjerojatno nije bio samo filozofski sukob s tada (pa do danas) patrijarhalnom starom Kinom.
Prva tri stiha opisuju vlastito usavršavanje mudraca. Četvrti naglašava primjenu tako stečenih snaga u socijalno političkom životu. Peti govori da se načinom dau-a može utjecati ne samo u društvenom nego i širem prirodnom okružju. Šesti stih zatvara krug: mudrac se oslobodio pretpostavljenog kvazi-nauka i djeluje u nevinoj izvornosti – bez žustrog poslovanja – u korist društva i prirode. A njegov najdublji de zrači naokolo.
Što u zadnjih pet redaka piše o mudracu, istovjetno je s onim što i 51. poglavlje pripisuje dau-u i de-u.
U 12. poglavlju knjige Đuang Dse, dotični opisuje nastanak postojećeg i vođenje tog postojećeg natrag u najdublji de:
„Na samom početku nije bilo ništa i bilo je bezimeno. Ono iz čega je ono jedno proisteklo, bilo je jedno jedinstveno, još neoblikovano. Ono, kroz što stvari stupe u postojanje, naziva se de. Još neoblikovano ali podijeljeno, iako još ne pokazuje razdvojenost – to je ming, (pred-) određenost, sudbina. Iz naizmjenične igre mira i pokreta nastaju stvari. Kada su stvari nastale, izrasla su svojstva/osobine. To je oblikovanje. Oblikovana tijela dobivaju šen, duhovnu moć, i posjeduju svojevrsnost i vlastitu zakonitost. To je njihova priroda/biće. Njihova priroda može se usavršavanjem vratiti svojem de. Tada njihov de nalazi jedinstvo sa porijeklom/izvorom. Jedinstvo sliči praznom – neizmjerljivoj praznini. Tako se postiže sklad s cvrkutanjem ptica. Ako postigneš sklad s cvrkutanjem ptica, u skladu si s nebom i zemljom. Taj sklad obuhvaća sve. Tada izgledaš kao budala, kao duhom odsutan.
( 20. poglavlje) To se zove hsüan de, skladan uspjeh (zapravo veliko odgovaranje, kao kad nešto nečemu ili nekomu odgovara ili pristoji).“
Za bolje razumijevanje autorove zamisli pogledaj poglavlja 20, 42, 52 i 3. odlomak 65. poglavlja. Usavršavanje mudraca i djelovanje dau-a i de-a su centralne točke dauizma. Stoga imamo ovdje opširniji komentar.

U prvom redu poglavlja Ernst Schwarz, autor kineskog prijevoda i komentara, preveo je tri znaka dzai ying po, po uzoru na interpretaciju Vang I-a jednog istovjetnog teksta iz Čü Yüan-ove Vožnje u daljinu, Yüan Yo: „Ja držim svoju dušu zajedno“. Znak ying tradicionalno se koristi u smislu duh, kao duhovnost ljudske duše, za razliku od po, što označava instinktivan, sa zemaljskim povezan supstrat duše. Ali u cjelokupnom kontekstu znak ying ovdje treba shvatiti u svom izvornom značenju biti aktivan/ zaposlen. Tada bi polurečenica u direktnom prijevodu glasila: poslovnu, zemaljskom privrženu dušu (onu koja s tijelom umire) držati zajedno (držati pod kontrolom, obuzdati).
Prevodi starih kineskih tekstova na suvremeni kineski suočavaju se s istim problemima interpretacije kao i prevodi na bilo koji treći jezik.