|
|
|
||||
![]() |
![]() |
||||
MILOST I NEMILOST – OBOJE ZASTRAŠUJU
|
|||||
Milost i nemilost izrazi su ljudskih odnosa u društvu određenog kastama/klasama/staležima. Ono u prvi plan stavlja osobnost/individualnost, a ne zajednicu. U osobnosti leži uzrok svih zala. Mudrac ne čuva svoj ja i ja mu ostaje očuvan (7. poglavlje). „Nepokvarenost“ o kojoj govori 37. poglavlje, uvjetovana je oslo- bođenjem od svog ja, od sebičnosti. Ja/sebe (kao veliko zlo) opisano je znakom šen, što izvorno znači tijelo. (Lao Dse visoko cijeni tijelo i nigdje ne odbacuje ili zapostavlja fizičko postojanje.) Razumijevanje zaključnih redova kako slijedi bilo bi preusko: samo ljudi koji svjesno izbjegavaju zlo za svoje tijelo, koji su u stanju štititi ga od propadanja kroz prekomjerne užitke, sposobni su osloboditi i izliječiti svijet od istog zla. Sigurno Lao Dse nije mislio samo (ako uopće) na stvarno fizičko tijelo. |
|||||
Matthias Claus: NAKLONOST/MILOST JE JEDNAKO NEUGODNA KAO STRAH, JER: KOME PRIPADNE MILOST, TAJ JE PRETHODNO STRAHOVAO JE LI ĆE JE DOBITI, A TKO UŽIVA MILOST, STRAHUJE DA JE IZGUBI. ČAST JE ISTO ZLO KAO EGO (JA), JER: ZA OSJEĆAJ ČASTI POTREBAN JE EGO (JA), A EGO JE UZROK MNOGIH ZALA. STOGA KAŽEM: TKO SVOJ EGO (JA) NE STAVLJA NAPRIJED, TAJ MOŽE BITI VOĐA. TKO UNATOČ SVJETOVNOG NE PODLEGNE EGU (SVOM JA), TOME SE MIRNO MOŽE PREPUSTITI VODSTVO. STOGA SE MUDRAC BRINE ZA BITNO, A NE ZA ČULNO. ON OSTAVLJA VANJSKO I PRIKLANJA SE UNUTARNJEM. |
|||||
|
|
|||||