ddk15

Što 14. poglavlje piše o dau-u, ovdje se slikovito povezuje s mudracom. Mudrac je opisan kao tajanstveni šaman i nosi istodobno crte klasičnog kineskog filozofa – oprezan, obazriv, ne težeći krajnostima i velikodušan. Kao dau bili su stvarno razumni u davnini...neshvatljivo duboki. Kao već rečeno, dau ne poznaje prije i poslije. Svaka nova kreacija životnih oblika svodi se na odstupanje od dau-a – na ljudsku nesposobnost živjeti po svojim izvornim osobinama. Doista razumni u starini mogli su kroz mir razbistriti mutno. To je ataraxija (spokojnost, usredotočenost) plemenskog svećenika, kasnije apatija/ataraxija stoičkog epikurejskog mudraca ili zen svećenika. Njihovo djelovanje ne cilja na preobilje. Svako djelovanje koje nadilazi mjeru dau-a, stvara preobilje koje vodi k pretjeranim užitcima i požudi (14. poglavlje). Tako mudraci brinu samo o očuvanju, a ne stvaranju novog. Novo Lao Dse smatra smetnjom, a u odbojnosti prema novom u 17. i 18. poglavlju jasno se razabire politički ton.



		DOISTA RAZUMNI U STARINI BILI SU PROFINJENOG DUHA, PRODIRUĆI SKRIVENO DUBOKO, NESHVATLJIVO DUBOKO I KAKO NISU SHVATLJIVI TREBA IH MUKOTRPNO U SLIKAMA OPISATI: OKLIJEVAJUĆI KAO PRELAZEĆI RIJEKU ZIMI BOJAŽLJIVO KAO PRESTRAŠEN OD SUSJEDA SVEČANO NASTUPAJUĆI KAO GOST OPREZNO KAO STUPAJUĆI NA LED KOJI SE TOPI GLOMAZNO KAO NEOBRAĐENA CJEPANICA DALEKO/ŠIROKO KAO DOLINE NEPROZIRNO KAO (ONO ŠTO JE) MUTNO TKO MOŽE POSTEPENO MIROM RAZJASNITI MUTNO TKO MOŽE SMIRITI ŠTO SE VEĆ DUGO KREĆE I POSTEPENO PRIVESTI RASTU? TKO SAČUVA DAU NE ŽUDI ZA PREOBILJEM TKO NE ŽUDI ZA PREOBILJEM MOŽE SAČUVATI BEZ DA STVORI NOVO

			Što 14. poglavlje piše o dau-u, ovdje se slikovito povezuje s mudracom. Mudrac je opisan kao tajanstveni šaman i nosi istodobno crte klasičnog kineskog filozofa – oprezan, obazriv, ne težeći krajnostima i velikodušan. Kao dau bili su stvarno razumni u davnini...neshvatljivo duboki. Kao već rečeno, dau ne poznaje prije i poslije. Svaka nova kreacija životnih oblika svodi se na odstupanje od dau-a – na ljudsku nesposobnost živjeti po svojim izvornim osobinama. Doista razumni u starini mogli su kroz mir razbistriti mutno. To je ataraxija (spokojnost, usredotočenost) plemenskog svećenika, kasnije apatija/ataraxija stoičkog epikurejskog mudraca ili zen svećenika. Njihovo djelovanje ne cilja na preobilje. Svako djelovanje koje nadilazi mjeru dau-a, stvara preobilje koje vodi k pretjeranim užitcima i požudi (14. poglavlje). Tako mudraci brinu samo o očuvanju, a ne stvaranju novog. Novo Lao Dse smatra smetnjom, a u odbojnosti prema novom u 17. i 18. poglavlju jasno se razabire politički ton.

			Matthias Claus: STARI MUDRACI POSJEDOVALI SU DUBOK UVID I ISTINSKO RAZUMIJEVANJE. BILI SU TAKO DUBOKI DA SU VEĆINI LJUDI OSTALI NERAZUMLJIVI. S OBZIROM DA JE NJIHOVO PONAŠANJE TEŠKO ZA OBJASNITI, POKUŠAT ĆU TO PRIKAZATI SLIKAMA: BILI SU PAŽLJIVI KAO KOD PRIJELAZA ZAMRZNUTE RIJEKE; OPREZNI KAO DA SVUGDJE VREBA OPASNOST; SUZDRŽANI KAO VEOMA PRISTOJNI GOSTI; POPUSTLJIVI KAO LED KOJI SE TOPI; NEZAMJETLJIVI KAO JEDNOSTAVNI LJUDI; PRIJEMLJIVI KAO ŠIROKA DOLINA; NEPROZIRNI KAO MUTNA VODA. TKO JE DANAS TOLIKO MUDAR DA BI TO MOGAO RAZUMJETI? TKO JE KADAR SHVATITI NERAZUMLJIVO? TKO TO MOŽE, NEMA VIŠE NEISPUNJIVIH ŽELJA I TIME DA NEMA NIKAKVIH ŽELJA, DOSPIO JE NA CILJ.

			I Đing Dau De Đing 16 14