Hou Wai-lu ovo je poglavlje također (kao i 11.) tumačio kao neposredno suprotstavljanje privatnom vlasništvu. Riječ hsja (narod, izravno: donji) on zamjenjuje s riječi bu (ne, nije) – neopravdano – jer izdanje Dau De Đing-a na koje se kod ovog „ispravka“ poziva, potiče iz 15. stoljeća. Po njegovom tumačenju prijevod bi glasio: "Isprva se ništa nije znalo o privatnom vlasništvu..."
Ova zamisao ovdje je ionako sadržana. Na početku vladajući su još bili prvi među jednakima (par inter pares), što je bilo moguće samo u pradruštvenom obliku zajedničkog vlasništva. Ali ovdje je izravno govor o nečemu drugom – o postepenom izdvajanju vladara iz zajednice, o zaoštravajućoj suprotnosti između plemića i naroda kao posljedica bespravnog prisvajanja (uzurpacije) moći od strane pojedinaca ili grupa.
Kao u 15. poglavlju, ovdje se staro prikazuje kao poželjno i zahtijeva se nanovo ustoličenje mudraca ( poglavlja 15 i 16). U mudracu se vidi čovjeka koji sve obuhvaća i svima pripada, koji djeluje u tišini, a ne zahtijeva izvanredna prava ili moć samovoljnog odlučivanja.