Ovdje se prvo slikovito tumači djelovanje magičnog podučavanja bez riječi. Jedan odlomak 12. poglavlja knjige Đuang Dse ilustrira nam kako dauisti razmišljaju o hodanju bez tragova: „Čovjek koji posjeduje za kralja određen de, slijedi što je ispravno (stvarno, originalno, pravo) i smatra sramotnim baviti se upraviteljskim (vladarskim) poslovima. On je ukorijenjen u pra-dnu i zna kako prodrijeti u duhovno. Stoga je njegov de silovito širok (dalek, prostran, dalekosežan). Njegovo srce reagira samo na stvari ako one to od njega zahtijevaju jer oblikujuće (ono što oblikuje) nastaje samo kroz dau. Nastalo može samo de osvijetliti. Tko pusti oblikujuće ići svojim putem i svoju životnu energiju djelovati do kraja, de ukorijeniti se, a dau rasvijetliti - nije li to netko tko posjeduje za kralja određen de? U najdubljem mraku vidi, u najdubljoj tišini čuje. Samo on u najdubljem mraku vidi svjetlo, u najdubljoj tišini čuje zvuk vječnog sklada. Tako je dublji od najdubljeg i može oblikovati stvari; duhovniji od duhovnog i može stvoriti snagu sjemena. U vezi s ovim izjavama preporučuje se pažljivo pročitati 47. poglavlje Dau De Đing-a.

Temom zadnjeg dijela ovog poglavlja bavi se još jednom zadnji dio 42. i 49. poglavlja. Loše djeluje kao negativan primjer, na kojem je vidljivo što je suprotstavljeno dau-u. Tako usmjerava pozornost na ono što odgovara dau-u. S druge strane, zakržljalo izobličeno de lošeg ipak je de i kao takvo istinito (49. poglavlje).

Redak loše služi dobrom kao šegrt treba bliže razjasniti. Znak zi, ovdje preveden kao šegrt, učenik, u smislu riječi znači materijal, stvar, sirovina itd. Čen Ying-gu na 176. strani ovaj znak prevodi kao zrcalo – u smislu kao upozoravajući primjer, zrcalo koje reflektira ljudske greške. Ovom znaku pripada opširnije značenje. Loš kao šegrt griješi i služi svojom nesavršenoću kao negativan, upozoravajući primjer. Tako pruža mudracu ili društvu „materijal“ za razmišljanje, za pogled u sebe, za samoprovjeru. Potreba za ispravkom krivog ponašanja istodobno pruža majstoru „materijal“ za poduku koja oblikuje ili mijenja. Grješnik se ne odbaci i/ili izopči iz društva i kažnjava. Njega se smatra bićem proizašlog iz dau-a i učenikom kojeg se može dovesti natrag ka dau-u, s mogućnošću da se sam razvije u majstora. S takvim razumnim, duboko humanističkim stavom prema lošem u društvu, Lao Dse se principijelno razlikuje od svih drugih kineskih filozofa. Oni u najboljem slučaju zagovaraju blagu kaznu ali ne pre-/odgoj u smislu Lao Dse-a. Očigledno je Lao Dse bio svjestan da društvo – njegov vodeći sloj – nosi suodgovornost za promašaje svojih članova. Takvu pretpostavku potkrjepljuje njegova oštra kritika vladajućih svog vremena, koje razotkriva kao ekstremne slučajeve negativnog primjera.
(pogledaj poglavlja 74, 75)