ddk47

Za razumijevanje ovog poglavlja pogledaj poglavlje 1., 3. osobito, te 16., 27. i 33. Imena stvari ovdje treba razumjeti kao magična imena (usporedi komentar 21. poglavlja). Što Dau De Đing podrazumijeva pod imenom, već se pokušalo objasniti u prethodnim komentarima. Ovdje bi za usporedbu naveo slično shvaćanje jedne druge stare kineske škole. U Razgovorima majstora Kunga (Konfucius XV,2) čitamo:
„Majstor reče: Dse-gung, valjda me držiš za nekog tko želi mnoge stvari naučiti i u sebi sačuvati. Dse-gung odgovara: Tako je. Ili to možda nije istina? Majstor odgovori: Ne, ne tako. U svemu tražim jedinstvo i s njim pokušavam sve prodrijeti.“
Ši-San-Đing Đu-Šu (str. 2516) ovaj odlomak ovako komentira:
„..Pod nebom postoje najrazličitiji putevi, a ipak se svi sastaju; postoje stotine razmišljanja, a ipak sva utiču u jedinstvo. Tko pozna pra-dno, u stanju je shvatiti dobro. Stoga ne treba mnogo učiti, a ipak može sve prepoznati.“ Ovaj način razmišljanja nalazimo opetovano u nauku velikih mislioca koji su još pod uplivom mističnih tradicija. Ne nalazimo ih samo u Indiji, Kini i drugim istočnim zemljama nego i u starijoj i srednjovjekovnoj Europi, sve do romantike. Nakon toga trijumfira slijepa vjera u svemoć tehničkih dostignuća. Gubitak cjelovitog razmišljanja uslijed grozničavog naučnog napredka i neobuzdanog prometa robe fragmentira osobnost i pobuđuje čežnju za mističnim doživljajem, za novim pronalaženjem jedinstva u svijetu rascijepljenosti. Kako su naše tradicije na ovim područjima najvećim djelom odumrle, pogled se usmjerava prema istoku, prema neslomljenim, nedovoljno poznatim tradicijama. Neizvjesno je da li će Zapad u svojem sadašnjem duhovnom stanju nešto prihvatiti od Istoka, koji u određenim granicama još crpi iz mistične tradicije. Moglo bi se desiti da se proces odvije u obrnutom smjeru.

Na koncu želio bih navesti interpretaciju ovog poglavlja u prijevodu Čen Ying-gu-a (Lau Dse Đu-Ši, str. 249): „Lao Dse je pretpostavio da se stvari kreću po određenim zakonima. Ako je čovjek upoznat s tim zakonima ili njihovim principima, bio bi u stanju prepoznati istinsku bit stvari. Pretpostavljao je da je dubina naše duše svijetla i čista kao zrcalo. No, površina izvorne mudrosti čovjeka onečišćena je požudom, kao što je zrcalo prekriveno prašinom. ...Lao Dse je bio mišljenja da se osobnim usavršavanjem, pogledom prema unutra, refleksijom, može osloboditi požude i nadvladati opstrukciju. Tako bi se moglo izvornom bistrom mudrošću srca i neopterećenom mirnom dušom promatrati stvari vanjskog svijeta, prepoznati njihove zakone i pokrete.“
Ova interpretacija izvedena je iz jednog stiha iz „Sutre šestog Patriarha“ (Hue-Neng: 638-713; Lju-Dsu Da Ših Fa-Bau-Tan- Đing, str.3b):

čovjek je kao bodhi-stablo / srca svijetlog kao zrcalo
čisti ga stalno i neumorno / da uvijek svijetli uzorno

Ovim se redovima izražava da je biće ljudskog srca čisto. Požuda ga može zamračiti i onesposobiti za dublje uvide. Samo neprekidno nastojanje osloboditi se svake žudnje vraća i održava njegovu izvornu čistoću – mudrost i jasnoću. Sigurno su rani dauisti slično razmišljali u svojim pokušajima vratiti se dau-u – izvornom. Ova sličnost zajednička je svim mističnim školama. Stoga su i budisti, prodirući svojim posve stranim, neuobičajenim zamislima u Kinu, početno mogli naći uporište u dauističkoj terminologiji, iako je njihov nauk temeljno različit.



		NE IZLAZITI IZ KUĆE A IPAK SVE ZNATI NE GLEDATI KROZ PROZOR A IPAK VIDJETI DAU NEBA ŠTO DALJE IDEŠ VAN TO MANJE ZNAŠ STOGA MUDRAC NE IDE VAN A IPAK ZNA NE POGLEDA A IPAK MOŽE STVARI NAZVATI IMENOM NE DJELUJE A IPAK ZAVRŠAVA

			Za razumijevanje ovog poglavlja pogledaj poglavlje 1., 3. osobito, te 16., 27. i 33. Imena stvari ovdje treba razumjeti kao magična imena (usporedi komentar 21. poglavlja). Što Dau De Đing podrazumijeva pod imenom, već se pokušalo objasniti u prethodnim komentarima. Ovdje bi za usporedbu naveo slično shvaćanje jedne druge stare kineske škole. U Razgovorima majstora Kunga (Konfucius XV,2) čitamo: „Majstor reče: Dse-gung, valjda me držiš za nekog tko želi mnoge stvari naučiti i u sebi sačuvati. Dse-gung odgovara: Tako je. Ili to možda nije istina? Majstor odgovori: Ne, ne tako. U svemu tražim jedinstvo i s njim pokušavam sve prodrijeti.“ Ši-San-Đing Đu-Šu (str. 2516) ovaj odlomak ovako komentira: „..Pod nebom postoje najrazličitiji putevi, a ipak se svi sastaju; postoje stotine razmišljanja, a ipak sva utiču u jedinstvo. Tko pozna pra-dno, u stanju je shvatiti dobro. Stoga ne treba mnogo učiti, a ipak može sve prepoznati.“ Ovaj način razmišljanja nalazimo opetovano u nauku velikih mislioca koji su još pod uplivom mističnih tradicija. Ne nalazimo ih samo u Indiji, Kini i drugim istočnim zemljama nego i u starijoj i srednjovjekovnoj Europi, sve do romantike. Nakon toga trijumfira slijepa vjera u svemoć tehničkih dostignuća. Gubitak cjelovitog razmišljanja uslijed grozničavog naučnog napredka i neobuzdanog prometa robe fragmentira osobnost i pobuđuje čežnju za mističnim doživljajem, za novim pronalaženjem jedinstva u svijetu rascijepljenosti. Kako su naše tradicije na ovim područjima najvećim djelom odumrle, pogled se usmjerava prema istoku, prema neslomljenim, nedovoljno poznatim tradicijama. Neizvjesno je da li će Zapad u svojem sadašnjem duhovnom stanju nešto prihvatiti od Istoka, koji u određenim granicama još crpi iz mistične tradicije. Moglo bi se desiti da se proces odvije u obrnutom smjeru. Na koncu želio bih navesti interpretaciju ovog poglavlja u prijevodu Čen Ying-gu-a (Lau Dse Đu-Ši, str. 249): „Lao Dse je pretpostavio da se stvari kreću po određenim zakonima. Ako je čovjek upoznat s tim zakonima ili njihovim principima, bio bi u stanju prepoznati istinsku bit stvari. Pretpostavljao je da je dubina naše duše svijetla i čista kao zrcalo. No, površina izvorne mudrosti čovjeka onečišćena je požudom, kao što je zrcalo prekriveno prašinom. ...Lao Dse je bio mišljenja da se osobnim usavršavanjem, pogledom prema unutra, refleksijom, može osloboditi požude i nadvladati opstrukciju. Tako bi se moglo izvornom bistrom mudrošću srca i neopterećenom mirnom dušom promatrati stvari vanjskog svijeta, prepoznati njihove zakone i pokrete.“ Ova interpretacija izvedena je iz jednog stiha iz „Sutre šestog Patriarha“ (Hue-Neng: 638-713; Lju-Dsu Da Ših Fa-Bau-Tan- Đing, str.3b): čovjek je kao bodhi-stablo / srca svijetlog kao zrcalo čisti ga stalno i neumorno / da uvijek svijetli uzorno Ovim se redovima izražava da je biće ljudskog srca čisto. Požuda ga može zamračiti i onesposobiti za dublje uvide. Samo neprekidno nastojanje osloboditi se svake žudnje vraća i održava njegovu izvornu čistoću – mudrost i jasnoću. Sigurno su rani dauisti slično razmišljali u svojim pokušajima vratiti se dau-u – izvornom. Ova sličnost zajednička je svim mističnim školama. Stoga su i budisti, prodirući svojim posve stranim, neuobičajenim zamislima u Kinu, početno mogli naći uporište u dauističkoj terminologiji, iako je njihov nauk temeljno različit.

			Matthias Claus: BEZ DA IZLAZIM KROZ VRATA, PREPOZNAJEM SVIJET. BEZ DA POGLEDAM KROZ PROZOR, ZNAM ŠTO SE ZBIVA. ŠTO SE VIŠE BAVIŠ SVJETOVNIM STVARIMA, TOLIKO SE VIŠE UDALJUJEŠ OD BITNOG. STOGA MUDRAC ZNA I BEZ NAOBRAZBE. ON DOSTIŽE SAVRŠENSTVO LAKO I BEZ NAPREZANJA.

			I Đing Dau De Đing 48 46