ddk56

Prva dva reda oslikavaju paradoks, karakterističan dauističkom načinu razmišljanja. O tome je već bilo govora u poglavljima 1, 16, 28 i 33. (usporedi poglavlja 19, 47 i 48). Lao Dse, jednako kao i Đuang Dse, propagirali su podučavanje bez riječi (poglavlje 2. i 43.). Ne radi se nužno o protivrječju iako se ovaj nauk uglavnom riječima širi. Rezultat nauka o dau-u i de-u, kao i meditativnog promatranja i utapanja u svoju unutrašnjost, pogleda na tajnu stvari, neće se moći u potpunosti riječima izraziti i posredovati. Mudrac svoju spoznaju pravi djelotvornom svojim nastupanjem i vlastitim primjerom.

O znanju onoga koji govori, Đuang Dse piše: „Ima li takvih među ljudima koji vulgarni svijet opisuju znajućim, koji velikim razbojnicima ne pomažu gomilati blaga! Ima li među takozvanim mudracima takvih koji velikim razbojnicima ne pomažu osigurati svoj plijen!“
(

10. poglavlje; zadnja dva stiha, druga polovica komentara)

U svijetu imena, smatraju dauisti, znanje vodi i zavodi čovjeka da sam postane razbojnikom, ili svoje znanje stavlja u službu velikih razbojnika (feudalnih vladara) i podupire njihove pljačke. Znanje takozvanih mudraca temelji se na znanju, pronalaženju i utvrđivanju imena i služi, uz spektakularno razglašavanje, ugnjetavanju siromašnih od strane velikih, bogatih i moćnih razbojnika. Za razliku od toga, znanje istinski mudrih utemeljeno je na pogledu na tajnu svih stvari, posreduje se bez riječi i djeluje kroz svoj socijalni program s ciljem pradubokog zajedništva.

O smislu drugog i trećeg stiha govori uvod i komentar 32. poglavlja.



		TKO ZNA, NE GOVORI TKO GOVORI, NE ZNA ZATVORITI ČULA ZAKLJUČATI VRATA HRAPAVE RUBOVE IZGLADITI ZAMRŠENO RAZJASNITI MNOGOBROJNO BLISTANJE UJEDINITI U PRAŠINI – NAZOVIMO TO: PRADUBOKO JEDINSTVO TAKO NE MOŽE NITKO BITI U RODU NI NITKO STRAN NITKO NEĆE POSTIĆI DOBITAK NITKO NEĆE PRETRPJETI GUBITAK NITKO NEĆE BITI PLEMENIT NI NITKO NIZAK TO JE NAJPLEMENITIJE NA SVIJETU

			Prva dva reda oslikavaju paradoks, karakterističan dauističkom načinu razmišljanja. O tome je već bilo govora u poglavljima 1, 16, 28 i 33. (usporedi poglavlja 19, 47 i 48). Lao Dse, jednako kao i Đuang Dse, propagirali su podučavanje bez riječi (poglavlje 2. i 43.). Ne radi se nužno o protivrječju iako se ovaj nauk uglavnom riječima širi. Rezultat nauka o dau-u i de-u, kao i meditativnog promatranja i utapanja u svoju unutrašnjost, pogleda na tajnu stvari, neće se moći u potpunosti riječima izraziti i posredovati. Mudrac svoju spoznaju pravi djelotvornom svojim nastupanjem i vlastitim primjerom. O znanju onoga koji govori, Đuang Dse piše: „Ima li takvih među ljudima koji vulgarni svijet opisuju znajućim, koji velikim razbojnicima ne pomažu gomilati blaga! Ima li među takozvanim mudracima takvih koji velikim razbojnicima ne pomažu osigurati svoj plijen!“ ( 10. poglavlje; zadnja dva stiha, druga polovica komentara) U svijetu imena, smatraju dauisti, znanje vodi i zavodi čovjeka da sam postane razbojnikom, ili svoje znanje stavlja u službu velikih razbojnika (feudalnih vladara) i podupire njihove pljačke. Znanje takozvanih mudraca temelji se na znanju, pronalaženju i utvrđivanju imena i služi, uz spektakularno razglašavanje, ugnjetavanju siromašnih od strane velikih, bogatih i moćnih razbojnika. Za razliku od toga, znanje istinski mudrih utemeljeno je na pogledu na tajnu svih stvari, posreduje se bez riječi i djeluje kroz svoj socijalni program s ciljem pradubokog zajedništva. O smislu drugog i trećeg stiha govori uvod i komentar 32. poglavlja.

			Matthias Claus: TKO JE U POSJEDU SPOZNAJE, NE OSJEĆA POTREBU GOVORITI; TKO MNOGO GOVORI, NIJE NUŽNO U POSJEDU SPOZNAJE. MUDRAC ŠUTI I OKREĆE SE PREMA UNUTRA, SMANJUJE SVOJU VOLJU, RAZJAŠNJAVA SVOJE MISLI, OGRANIČAVA SVOJ EGO I DRŽI SE U POZADINI. TO ZNAČI OKRENUTI SE OPET IZVORNOM. TADA GA LJUBAV ILI MRŽNJA NE DOTIČE, DOBITAK ILI GUBITAK GA NE POGAĐA, ČAST ILI SRAMOTA NE MOGU MU NAUDITI. STOGA GA SVI POŠTUJU.

			I Đing Dau De Đing 57 55