Poglavlja 72 do 80 analiziraju probleme socijalnog pritiska (poglavlje 75) i njegove posljedice. Rješenje problema predlaže putem socijalnog nauka, razrađenog u prethodnim poglavljima. Bijednom šepurenju razbojnika (poglavlje 53) rani dauisti željeli su se suprotstaviti povratkom ljudskog društva u praduboko jedinstvo. U 56. poglavlju predstavljen je socijalno-etički aspekt ove vizije, u 80. konačno i konkretan socijalno-ekonomski aspekt.

Grupe seljaka i osiromašenih plemića koji su se suprotstavljali nesnošljivom pritisku vladajuće klase, oficijelna povijest Kine generalno bilježi kao razbojnike. Rani dauisti imali su dovoljno hrabrosti takvo izokretanje činjenica terminološki ispraviti. Za njih su razbojnici stajali na mjestima, gdje bi povjesničari pisali o kneževima i gospodi. (poglavlja 53 i 75)

Moć koje se nitko više ne plaši (jer je narod dovela u situaciju da se više ne plaši smrti, 74. poglavlje) ovo je poglavlje dovela do dijalektičkog ukidanja. Kad moćnici pretjeraju u svojim zahtjevima da narodu omraze život, raspadne se socijalna hijerarhija i sve veze lojalnosti. U strahu utemeljena poslušnost podanika tako se pretvori u očajničku hrabrost (poglavlje 73) i neobuzdanu mržnju, minira državu iznutra i omogući neprijatelju uvjete za uspješan upad. Približavanje nadmoći, uvjetovane unutarnjim i vanjskim okolnostima, moćnici prizivaju i ubrzavaju svojom zlouporabom moći. 17. poglavlje opisuje proces moralnog pada vladajućih: naučili su plašiti ih se, a kasnije prezirati.
Slično piše Meng Dse: „Kralj Hsüan od Či upita Mong Dse-a: Je li istina da je Tang (polulegendarna osoba, osnivač Šang dinastije) protjerao Dšje-a (zadnji kralj legendarne Hsja dinastije), a kralj Vu (osnivač Đou dinastije) potukao Đou-a (zadnji vladar Šang dinastije)? Meng Dse odgovara: Tako pišu kronike. Na to kralj Hsüan: Smije li ministar ubiti svog gospodara? Meng Dse odvrati: Tko pregazi princip dobrote je zločinac; tko prestupi princip vrline je zlotvor. A zločince i zlotvore može se nazvati samo niskom čeljadi. Ja sam samo čuo o odstranjivanju lika Đou-a, a ne o ubojstvu jednog vladara (Đou).“ (Knjiga Meng Dse, I, II, 8)
Za razliku od moćnika koji se uzdižu zbog samoljublja i pohlepe i tako narod potiskuju još dublje/niže, dauistički mudrac vidi moć samo onda opravdanom, kada je povezana s nesebičnošću i samozaboravom (poglavlje 13), kada je mudrac sposoban spustiti se tako duboko, da se njegov ja rastopi u zajednici. I ovaj ideal opisan je u 17. poglavlju: isprva niski skoro ništa nisu znali o vladajućim. Ali za ostvarenje ovog ideala trebalo je cijelo društvo vratiti u stanje koje je isprva vladalo (80. poglavlje).