ddk73

Ustanak, revolucija, očajnički rizik razmatra se kao povijesna pojava, procjenjuje se s izvjesnom blagošću i na kraju se, kao neodgovarajuće dau-u, odbacuje. Dauisti su prezali od nasilja u rješavanju socijalnih pitanja. Bili su suzdržani čak kada su s neskrivenom antipatijom prstom pokazivali na one, koji vrše djela i nasilno djeluju. Kažnjavanje nasilnika prepustili su nebu i dau-u. Svoje povlačenje u ravnodušno čekanje etički i filozofski se obrazložilo principom nesvađanja, suosjećajnosti i strahom istaknuti se (gurati se naprijed). U stvarnosti je njihovo povlačenje bilo uvjetovano njihovom političkom nemoći i nemogućnošću bezimeno dau narodu/masama razumljivo predstaviti te nemogućnošću uvjeriti vladajuće u vrijednost slijeđenja njihovog nauka. Kao utjeha za one koji su imali hrabrost ništa ne riskirati iz očaja – s kojima su se sigurno identificirali – postavili su neku vrstu nebeske pravde (ne dobrote, koju od neba ne treba očekivati,

5. poglavlje), slikovito prikazane kao nebeska mreža kojoj ništa i nitko ne izmakne.



		TKO IMA HRABROSTI ZA OČAJNIČKI RIZIK, UMIRE TKO IMA HRABROSTI IZ OČAJA NIŠTA NE RISKIRATI, ŽIVI U OBA SLUČAJA HRABROST ALI U JEDNOM KORISTI, U DRUGOM ŠTETI TKO ZNA KOGA I ZAŠTO NEBO MRZI? STOGA MUDRACU MRŽNJA I KAZNA TEŠKO PADAJU DAU NEBA NIKAD SE NE SVAĐA, A UVIJEK POBJEĐUJE NE GOVORI, A UVIJEK NALAZI ODGOVOR NE ZOVE, A SVI ŽURNO DOLAZE SAMI OD SEBE TIHO JE, A IPAK SPOSOBNO MUDRO UPRAVLJATI MREŽA NEBA JE VRLO VELIKA S VELIKIM RAZMACIMA, A IPAK JOJ NIŠTA NE IZMAKNE

			Ustanak, revolucija, očajnički rizik razmatra se kao povijesna pojava, procjenjuje se s izvjesnom blagošću i na kraju se, kao neodgovarajuće dau-u, odbacuje. Dauisti su prezali od nasilja u rješavanju socijalnih pitanja. Bili su suzdržani čak kada su s neskrivenom antipatijom prstom pokazivali na one, koji vrše djela i nasilno djeluju. Kažnjavanje nasilnika prepustili su nebu i dau-u. Svoje povlačenje u ravnodušno čekanje etički i filozofski se obrazložilo principom nesvađanja, suosjećajnosti i strahom istaknuti se (gurati se naprijed). U stvarnosti je njihovo povlačenje bilo uvjetovano njihovom političkom nemoći i nemogućnošću bezimeno dau narodu/masama razumljivo predstaviti te nemogućnošću uvjeriti vladajuće u vrijednost slijeđenja njihovog nauka. Kao utjeha za one koji su imali hrabrost ništa ne riskirati iz očaja – s kojima su se sigurno identificirali – postavili su neku vrstu nebeske pravde (ne dobrote, koju od neba ne treba očekivati, 5. poglavlje), slikovito prikazane kao nebeska mreža kojoj ništa i nitko ne izmakne.

			I Đing Dau De Đing 74 72