U prvom trenutku prva tri stiha ovog poglavlja zvuče kao ironična isprika za sve naizgled nepristojno, nespretno i neučeno što je autor u ovom malom uratku svijetu imena bacio u lice. Naizgled, jer se ironija paradoksa manifestira u gorkoj stvarnosti. Taj prvi utisak rasprši se trenutačno ako smo dublje osjetili žestinu izjava koje izviru iz jezične konstrukcije paradoksa. Vrijednosti svijeta ovdje se preokreću i pretvaraju u svoju suprotnost, slično antropomorfnom (čovjekolikom) božanstvu kozmičkog poretka kakvog predstavlja Biblija. Bog starog zavjeta prijeti: „Zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom - čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika." (Izaija 29, 14). A apostol Paulus pita rugajući se: „19 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik?  Gdje je istraživač ovoga svijeta?  Zar bog ne izludi mudrost svijeta?“ (Prva poslanica Korinćanima 1, 19 i 20). Po ovakvom razumijevanju mudri su samo oni koji svoju mudrost utope u svemudrost biblijskog boga ili u dau-u dauista. Magična jezgra oba svjetonazora je očigledna. Samo dauisti ne teže predanosti bilo kakvom autoritetu – jednom drugom despotu koji dijeli milost i kaznu po vlastitom nahođenju – osim ne personificiranoj zakonitosti dau-a (onom što su tada prepoznali kao prirodni zakon).
Kada se dau utjelovljuje, tada u mudracu – zemaljskom zastupniku dau-a, koji može pripadati svakom društvenom sloju, kojem treba samo jedno da bude mudar u dauističkom smislu: nesebičnost – sklad s dau-om i raspršivanje u njemu. Samo takvog mudraca riječ je istinita (pouzdana), samo takav je dobar (nesebičan), samo takav je znajući. I njemu ne treba zveckanje riječima, pametno brbljanje, glagoljivo prizivanje i raspršivanje, kako to obično spretni jezici po volji izvode. Ne treba prividne učenosti koja se hvata za imena, a nikako se neće moći približiti pra-dnu predmeta.
On gubi dnevno jer je predan dau-u (poglavlje 48) i upravo iz tog razloga sudjeluje u neiscrpnom bogatstvu dau-a. Dau je kružno i neiscrpivo (poglavlje 25), djeluje samo u korist, nikad na štetu velikog klana. Tako djeluje i mudrac kao ljudski zastupnik dau-a: budući da daje drugima, umnožava se. Vlastito de ostaje mu sačuvano jer djelujući kao dau (djelovati bez svađe), on svojim djelovanjem odgovara de-u stvari. S dobitkom svih stvari i on dobiva nove snage iz neiscrpnog izvora snage dau-a.