2. KNJIGA

Tako su sveti mudraci starih vremena stvorili Knjigu promjena: Da na tajanstven način pomognu svijetlim bogovima, izmislili su stabljike Hajdučke trave. Nebu su dodijelili broj 3, a Zemlji broj 2. Iz toga su izračunali daljnje brojeve.
Promatrali su promijene u svijetlom i tamnom i po tome utvrdili znakove. Uzrokovali su promijene u čvrstom i mekanom i tako pustili da nastanu pojedine linije. Uskladili su se sa smislom i životom i postavili tome odgovarajući red ispravnoga. Promišljajući red vanjskog svijeta do kraja i slijedeći zakon vlastite unutrašnjosti do najdublje jezgre, dospjeli su do razumijevanja sudbine (put neba).

Komentar Richard Wilhelm: Ovaj prvi paragraf odnosi se na cijelu Knjigu promjena i principe na kojima ona temelji. Prvobitna svrha znakova Knjige promjena bilo je ispitivanje sudbine. Ali s obzirom da božanska bića svoje znanje ne izražavaju neposredno, trebalo se pronaći sredstvo za komunikaciju. Od najstarijih vremena bilo je tri medija za izražavanje nadljudske inteligencije: ljudi, životinje, biljke u kojima na različit način pulsira život. Kao četvrto tome se pridružila slučajnost. Zbog nedostatka neposrednog smisla, dublji smisao mogao je upravo u slučajnosti naći izraz. Uporaba slučajnosti tvorila je orakel.
Jezik za komunikaciju s nadljudskom inteligencijom je broj i njegova simbolika. Temeljni principi svijeta su nebo, zemlja, duh i materija. Zemlja je izvedena, stoga joj je dodijeljen broj 2. Zadnja jedinica je nebo. Ono u sebi sadrži zemlju, stoga mu se dodjeljuje broj 3. Broj 1 je previše apstraktan i nepokretan i ne sadrži u sebi mnogostruko. Odgovarajući tome, neparni brojevi dodijeljeni su nebes-kom, a parni zemaljskom svijetu.
Znakovi se sastoje od šest linija. Oni su tako rečeno preslike stvarnih stanja svijeta sa svojim kombinacijama svijetle, nebeske i tamne, zemaljske sile. Znakovi sadrže mogućnost promijene i preobrazbe pojedinih linija.
Pojedine linije znaka mogu se promijeniti ili preobraziti, tako da iz svakog znaka može nastati jedan novi, kao što se i stanja svijeta neprekidno mijenjaju. Proces promijene prikazuje se u pokretnim linijama, krajnji rezultat u novo nastalom znaku.
Osim za pretkazivanje budućnosti (uz ogradu), Knjiga promjena služi intuitivnom razumijevanju svjetskih zbivanja i prodiranju u zadnje dubine prirode i duha.
Znakovi su slike stanja i odnosa svijeta u cjelini. Linije opisuju pojedine, promjenjive slojeve unutar okvirnih odnosa znaka. Knjiga promjena je u skladu sa smislom i životom svijeta. Stoga je u stanju postavljati pravila o onome što je za svakoga ispravno. Zadnji smisao svijeta dostiže se spuštajući/udubljujući se do izvora u svijetu vanjskog (priroda) i unutarnjeg iskustva (duh). Oba puta vode istom cilju ( Lao Dse, 1. poglavlje)

Tako su sveti mudraci starih vremena stvorili Knjigu promjena: Htjeli su istražiti red unutarnjeg zakona i sudbine. Stoga su utvrdili smisao (put) neba i nazvali ga: tamno (jin) i svijetlo (jang). Utvrdili su smisao (put) zemlje i nazvali ga: popustljivo (mekano) i čvrsto. Utvrdili su smisao (put) čovjeka (čovječanstava) i nazvali ga: ljubav i pravda (suosjećanje i dobrota). Povezali su ove tri temeljne sile i udvostručili ih. Stoga u Knjizi promjena uvijek tvore šest linija jedan znak. Mjesta su podijeljena na svijetla i tamna. Na njima stoje naizmjence čvrsti i mekani.

Komentar Richard Wilhelm: Ovaj paragraf tumači elemente svakog znaka (hexagrama) i njihovu povezanost sa putom svijeta. Na nebu naizmjenično nastupanje svjetla i tame obilježava dane. Analogno tome, pojedina mjesta u znaku naizmjence su svijetla ili tamna. Svijetla mjesta su 1., 3. i 5.; tamna su 2., 4. i 6. mjesto. Kako su na zemlji sva bića stvorena od čvrstog i mekog, tako svaka linija dobiva čvrst, nepodijeljen ili mekan, podijeljen karakter. Ovim dvjema pra- silama neba i zemlje kod ljudi odgovaraju polarna svojstva ljubav i pravda. Ljubav pripada svijetlom, a pravda tamnom principu. Ova ljudska svojstva ne predstavljaju ništa objektivnog. Ona su subjektivna i stoga se u elementima znaka, linijama i mjestima, osobito ne spominju. Ipak se trojstvo svjetskih principa unutar znaka izražava slijedećom podjelom: u trigramu donje je mjesto zemlje, u sredini je mjesto čovjeka, a gore je mjesto neba; u hexagramu su donja dva mjesta zemlje, 3. i 4. su mjesta čovjeka, a 5. i 6. su mjesta neba.
Ovdje se izražava jedan zatvoren svjetonazor, neposredno povezan sadržajem djela Mjera i sredina. Prvo poglavlje pripada zbirci eseja o smislu i strukturi cjelovitog znaka, pod nazivom Dodane procjene. Svojim misaonim sadržajem ovo poglavlje nije povezano sa slijedećim.