Sedam novih putova (Zagreb, 2002)

U svom predgovoru ovoj zbirci, Enes Kišević kaže: 

'Svaki je istinski haiku manje ili više uspješan prijevod 
prirode u nadahnutom trenutku onoga koji ga zapisuje. 
Haiku-majstor ćuti i razumije taj nemušti jezik, čitajući 
ga s usana cvijeta, svjestan da ga samo priroda piše u 
originalu. Ruža ostaje ruža ma koliko je pokušavali hvaliti 
ili kuditi. Tako je isto i sa zlatom, svjetlošću ili bilo 
čime što je priroda ispisala ili ispisuje u ovom času. 
Ono što obasjava, svjetlost nema potrebu objašnjavati. 
Tako i ono što haiku-majstor zapisuje samo su ključevi 
onoga što je prešućeno. I ukoliko to prešućeno pobuđuje 
u nama istinsku zadivljenost i zanijemljenost, utoliko 
je vrijednost prešućenoga veća.'





	
	
							
između živica
pravokutna jezera
cvjetnih livada

*

jureći cestom
vozila podižu načas
sjene stabala

*

spretno vijuga
kroz uporni lavež psa
pjesma slavuja

*

U svom osvrtu na ovu zbirku, James Kirkup u haiku 
časopisu KO bira sljedeći Rožićev haiku: 

brišući izlog
pekar skladno pleše sa
svojim odrazom


'Pjesnici pišu s dirljivom jednostavnošću...  Njihova iskrenost 
i oštre oči za obično i neobično u prirodi ili gradskom životu 
čine njihove haikue pristupne svakom čitatelju...'


*

zgrbljena leđa
u hladu trešnjine krošnje    
klepaju kosu

*

začepljen žlijeb
pun tople ljetne kiše
brčkaju se vrapci

*

na krovu kuće
škripi rđavi vjetrokaz
nabadajuć vjetar

*

u mračnoj sobi
kraj tople zemljane peći
cvrči cvrčak

*

iza brijega
mašući vrhovima
čuće dva bora

*

sjena na zidu
i starac uz svijeću
pletu košaru

*

u sivilu
zimskog neba treperi
oblak crnih ptica