Sedam prozora
(Ivanic Grad, 2000)
Boris Nazansky: 'Pogled kroz otvoren prozor'
(iz recenzije)
'Iako se u svojim haikuima pojavljuje gotovo isključivo kao
pjesnik-promatrač, Stjepan Rožić mirnoćom sigurna poeta
uspostavlja s prirodom i njezinim ostvarajima, jednako živim
kao i neživim, iznimno prisan odnos: on je promatrač koji
ne promatra s distance, on je tu blizu i postat će, zatreba
li, i sam sudionikom haikua koji ispisuje.
Ciljevi Rožićevih promatranja i zapažanja jesu slučajni,
ali je njegov zapažajni svijet iznimno bogat upravo stoga
što, prolazeći svakodnevicom, ne čini to zamišljen i okrenut
sebi nego radoznao i širom otvorenih očiju. A njegove oči,
pa kroz njih i njegov haiđinski duh, raskriljen su prozor
koji nijedno godišnje doba ne pokušava niti može zatvoriti.'
cvrkut sjenice
leteći iznad proplanka
budi visibabe
*
ljetna sparina
na lavež mladog psa
mačka pokrene uho
*
po ravnom krovu
vrapci koricom kruha
igraju kljunomet
*
proljetno sunce
topi snježnu kapicu
rodina gnijezda
*
napad poslovnosti
tijekom šetnje prosjak
okrene topli šešir
*
otvoren prozor
noćni vlak laje
na ljetni san
*
Bože koliko
žutih uštapa prati
cestu u noć
*
srušen restoran
još zvone smijeh, cika
i zvek čaša
*
crveni smijeh
cjepanica kroz rupe
na vratima peći
*
od snjegovića
samo mrkva i šešir
u proljetnoj travi