Mihael - Mijo Šilobod

Životopis - CV

 

kao  reprezent  obitelji Šilobod

u  18. st.

 

Mihael  Šilobod

(1724-1787.)

             Narodni prosvjetitelj i svečenik 

                                    Michael – Mijo  Sillobod  

                                       (01.11.1724 – 8.4.1787)

           Michael Sillobod je rođen u mjestu Podgrađe Podokićko – naselje Šilobodi, zadruga gornja -  župa Sv.Martin pod Okićem – dekanat Okićki.

Rođen je 1.11.1724. a kršten dan kasnije što je i dokumentirano u matici rođenih, od oca Andrije tada uglednog visokog časnika u Karlovačkom vojnom generalatu-Slunjske pukovnije i majke Margarete  ( Gunarić ) kao drugo dijete u familiji Šilobod uz starijeg brata Ivana ( Johan ) kasnije poznatog kao visokog časnika u vojnoj utvrdi Karlovac – tada Karlstadt.

Pučko obrazovanje i gimnaziju je pohađao i završio u Zagrebu.

Filozofiju je studirao u Hrvatskom zavodu u Beču, a bogosloviju je diplomirao na Hrvatskom zavodu, ali u Bologni.

       Po povratku sa studija 1747.g. karijeru započinje kapelanskim pozivom na podrućju današnjeg Hrvatskog Zagorja i to u Tuhlju i Ivancu. Već tada se na  tom izuzetno siromašnom podrućju istiće kao prosvjetitelj neukog puka te pokreće u nekoliko župa akcije opismenjavanja siromašnih žitelja Hrv. Zagorja.

       1751.g. biva imenovan župnikom u župi Martinska Ves kraj Siska gdje uspješno službuje do 1760.g. U istom razdoblju dao je sagraditi novu crkvu u Martinskoj Vesi te u mjestu Sv.Trojstvo i Dubrovčak. Bivanjem u narodu počeo je skupljati narodne i crkvene popijevke koje su se dotada prenosile usmenom predajom, 1757.g. objedinjuje skupljeni fundus pjesama te ih u Zagrebu objavljuje  u neautoriziranoj knjizi s preko 300 stranica notnog formata pod nazivom – Zbirka crkvenih pjesama. U istom razdoblju izdaje svoje najpoznatije djelo - Arithmetika Horvatzka 1758.g. i to na kajkavskom dijalektu, a koje djelo je pomoglo ocu Andriji da te iste godine dobije plemstvo po carici M.Tereziji. Koliko je veliki odjek u narodu tada tiskana matematika imala svjedoći i narodna uzrečica – „ ak ne buš učil matematiku išel buš k Šilobodu na obuku!“ – aktualna ćak i 100-tinjak godina nakon njegove smrti.

Izučavao je i analizirao tadašnju sakralnu glazbu posebice koralno pjevanje.Pisao je latinske stihove i pjesme te je 1760. g. objavio  u Zagrebu djelo Fundamentum cantus gregoriani seu choralis, vrijednu teoretsku uputu u koralno pjevanje koja se upotrebljavala i 100 godina kasnije, a danas je predmet izučavanja na bogoslovnom konzervatoriju u Rimu. Tada  dolazi za župnika u župu Sv.Nedjelja kraj Samobora gdje službuje 26  godina i kao sluga božji i kao pučki prosvjetitelj.

U samoj župi Mihael je tadašnju oronulu i malu crkvu koja je bila pod dugogodišnjim patronatom obitelji Erdödy, dogradio 1783. na način da je povisio zidove lađe i svetišta, dogradio novu sakristiju, dao oslikati glavni oltar, dao iskopati grobnicu za  župnike u  kojoj je i sam kasnije pokopan.

        Posebnu pozornost i divljenje puka privlačila je velika ura na tornju crkve (horologium) koju je kao veliki inovator u to vrijeme sam izradio i postavio. U susjednoj kapeli Sv.Roka  dao je izgraditi zidani kor koji još i danas funkcionira u istom obliku.  

1768. izdaje djelo Kabala kojom demistificira igre na sreću, a 1783 svoje zadnje djelo Sibila – sve na hrvatskom jeziku.   

      Uz angažman u samoj župi gdje je službovao posebno se založio za izgradnju prve pučke škole u Sv.Martinu pod Okićem – susjednoj župi gdje je rođen i kršten.

Samu parcelu na kojoj je kasnije sagrađena škola 1761.g. od Kaptola je kupio Mihaelov otac Andreas pl. Šilobod, tada visoki časnik u Vojnoj krajini uz asistenciju obitelji Zrinski te ju prenio u vlasništvo sina Michaela – župnika u Sv.Nedjelji koji ju je unaprijed zavjetovao za namjenu pučke škole.

     Sam Mihael kao svestrani znalac osobno je izradio nacrt školske zgrade  i za života uspio fundirati kamene temelje i polovicu donje etaže iste.

Nažalost nakon njegove smrti gradnja je stala jer nositelji zavjeta nisu uspjeli namaknuti  novac za njezino dovršenje. Da je Mihael uspio za života dovršiti zgradu bila bi to prva moderna pučka škola u Hrvatskoj koja je osnovana van urbanih  naselja.

Zgrada je primila prve đake u siječnju 1867.g.

       U praktičnom životu Evanđelja nije bilo mjesta osobnoj promociji te se u naslovu imena i profesionalnoj karijeri nikad nije poslužio dobivenim plemstvom, dapaće u svojoj svekolikoj poniznosti i nakani izbjegavanja privilegija plemstva po ocu Andriji na svim sačuvanim dokumentima potpisivao se jednostavno sa - Sillobod. U svojoj punini praktično je svjedočio  evanđelje – služio je narodu bez ostatka.

 Cijeli svoj život posebno je iskazivao zahvalnost bakinoj ženskoj liniji porodičnog stabla - Bolšić, a koja linija  je bitno utjecala na njegovu cjeloživotnu socijalnu orijentaciju te u trajni spomen toj zahvali,  na djelo Aritmetika Horvatzka  uz svoje rodno i kršteno prezime Sillobod upisuje i to drugo („drugač“) prezime – Bolsich.

     Na opću žalost  svekolikog puka umro je 8.4.1787.g. U zabilješkama kroničara evidentiran je dolazak u Sv.Nedelju na sprovod velikog broja žitelja Hrvatskog zagorja i Sisačke Posavine te uglednika katoličke crkve kao i visoko vojno izaslanstvo Slunjske pukovnije.

        Pokopan je u jednoj od grobnica u samoj crkvi Sv.Trojstvo u Sv.Nedjelji.

Aritmetika  Horvatska

Uputa u koralno pjevanje