Pansion "Jezero" utemeljen je kao hotel davne 1934. godine i kao takav predstavlja početak bavljenja pansionskim turizmom i turizmom uopće na otoku Mljetu. Vrlo brzo nakon završetka izgradnje hotel je postao stjecište gostiju iz svih krajeva svijeta željnih odmora u čistoj i netaknutoj prirodi. Bio je poznat naširoko po morskim specijalitetima, domaćoj atmosferi i ljubaznim domaćinima.

Hotel je nastao kao ostvarenje snova naših djedova, trojice braće Stražičić.

Nikola, Ivan i Petar, vođeni poduzetničkim duhom i vizijama koje su iskakale iz za tada tipične ribarsko težačke svakodnevnice, na valu i tadašnjeg europskog trenda povratka prirodi, odlučili su se početi baviti turizmom.

Projekt kojeg su zamislili za tadašnje vrijeme je bio grandiozan, a prepreke za današnje pojmove nezamislive. S druge strane, braća su bila mlada, jaka, vješta, odlučna i nadasve složna. Sve prepreke su nadvladane. Braća su iskrčila teren, sami proizveli kamene blokove, drvenu građu, a hotel iz njihovih snova polako je postajao stvarnost.

Hotel 1934. godine prima prve goste, a van sezone radovi na dogradnji i unapređivanju još traju. Tako su izrađeni bazeni za živu ribu i rakove – jastožere, koje su punili lokalni ribari, teniski teren, velika cisterna za kišnicu, pogon za proizvodnju leda, mali mol ispred hotela za kojeg su se vezale hotelske gondole za goste, a i pokoji hidroavion pun engleskih oficira, stacioniranih na Malti, koji su bili dolazili na dobru ribu te na ljetne zabave koje su se priređivale na hotelskoj terasi.

Hotel je neometano radio sve do početka drugog svjetskog rata, kada je primoran obustaviti rad zbog približavanja ratnog vihora na područje ondašnje Kraljevine Jugoslavije. Nakon rata, i dolaskom komunista na vlast, hotel je nacionaliziran te prisvojen za potrebe “narodne vlasti”.

U to posljeratno vrijeme “vladavine naroda” mi smo bili stranci u vlastitoj kući. Nametnuti nam sustanari su se izmjenjivali sa ljetnim posjetima komunisticke elite, gostiju koji su naš hotel koristili kako su htjeli, a svi zajedno su polako ali sigurno uništavali našu teško stečenu imovinu.

Nakon nekoliko godina na insistiranje Vladimira Bakarića, komunistickog uglednika koji se i sam zaljubio u otok Mljet i naš hotel, Hotel “Jezero” već poprilično devastiran, vraćen je u posjed obitelji.

Sljedilo je razdoblje komunističkog mraka u kojem je privatno vlasništvo bilo obezvrijeđivano, praktično stavljeno van zakona. Kredita za obnovu i pokretanje takve kontrarevolucionarne djelatnosti kakav je bio naš Hotel nije bilo pa ga tada osiromašena i demotivirana obitelj nije nikad, ni do danas uspjela potpuno obnoviti u onom starom sjaju.

Luksuz i blagostanje zlatnih godina je nestalo, ali ovdje još uvijek puno toga ima što nam niko nije mogao oduzeti i što sa zadovoljstvom možemo ponuditi. To su prije svega ljepota prirode i ljubaznost domaćina.

Danas tradiciju Hotela Jezero nastavlja obitelj Nikole Stražičića nudeći svojim gostima uslugu polupansiona uz istinski odmor u netaknutoj prirodi i ugodnoj domaćoj atmosferi.

Druga su vremena, nadamo se da ćemo u budućnosti, na Vaše i naše zadovoljstvo, uspjeti u našem naumu da vratimo nekadašnji sjaj hotelu “Jezero”.