HOME

CLANCI

POEZIJA

DJECJE PJESME

KNIGE

ARHIVA

BIBLIJSKI STIHOVI

PITANJA I ODGOVORI

KONTAKT

LINKOVI

MAPA WEBA













01.10.2018.

ŽELIM VAM REĆI:

''Al' onima koji se u Jahvu uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju,
hode i ne more se.''
Izaija 40:31

Uistinu nisam očekivala, no potajno sam se nadala, da će mi Gospodin pružiti priliku, svijest i snagu da napišem ovoliki broj članaka. Sam naslov ove stranice: VODI ME GOSPODINE, govori koliko želim da me Gospod vodi. Želim Njegovu volju i nadahnuće kako bi bila ispunjena svrha Njegovog plana za moj život. Hvala i slava našem Gospodinu! Ove se stranice sastoje od članaka koji se temelje na Božjoj riječi. Važno je da se ti članci temelje na životnim iskustvima pisane Riječi. Ne samo Riječi koje sam danomice čitala, već one koju danomice, kao ŽIVU doživljavam.

Mislila sam da će trajati mnogo vremena dok sakupim toliko svjedočanstava, no i sama sam se iznenadila kako su se učestala. Doživljavala sam ih kao pomoć mome tijelu u iscijeljenu, prestanka boli, kao i u fizičkoj snazi kada je u molitvi zamolim. Doživljavala sam svjedočanstva kao duhovno vodstvo, inspiraciju, upozorenja i upute Duha Svetog. Ova svjedočanstva nisu neko zabavno i lako štivo. Nije ih niti lako zapisati. Svaka riječ mora biti provjerena na temelju Božje riječi. Dakle ona nisu samo duhovno već i fizičko djelo, pa mi je zahvalnost Gospodu tim veća što mi u mojoj 89. godini daje duhovnu i tjelesnu snagu da mu i na taj način služim. Slava Gospodu!

Ovaj svijet je pun boli, žalosti i nevolja. To je veliko breme koje ovaj napaćeni narod mora nositi. Oprostite, rekla sam mora, a to nije istina! Ne mora! Ne mora kad dođe k Isusu! Onda je Isus naša snaga. Tada On pomaže nositi naše breme. Ljudima to nikako nije jasno. Kada bi znali, bolje reći razumjeli što je Isus učinio i još čini za nas, pohrlili bi k Njemu to više što On još uvijek zove: ''Dođite k meni!'

Vjera je neopisivo bogatstvo. Tko ima Isusa, ima sve. Onaj tko misli da to već ima, vara se. Bog ima mnogo više za nas no što mi možemo i zamisliti. Prije sam mislila da je nebo 'plafon' i da nena dalje i više od toga. Danas znam da ćemo dobiti novo tijelo i novo ime. Neki ne znaju kako doći k Isusu.

Ovim člancima želim opisati kako to ostvariti i kako zadržati. Ako negdje nisam bila jasna, molim da Gospodin sam popuni praznine i da djeluje na um i srce onih koji ih čitaju. Molim da mi Gospod da snagu svoje Riječi, jer su to Njegova svjedočanstva. Ja se samo vruće nadam da sam umnožila, a ne zakopala talente koje mi je dao. Vjerujem da će Gospod blagosloviti ovo štivo i da će svojom Silom i moći popuniti ono što nedostaje, te da će plodonosno dosegnuti one kojima je od Boga namijenjena. Na tome i na svoj milosti hvala Svevišnjemu, Tro-jedinom Bogu.

Znam da je sotona jak, ali isto tako znam da je moj Bog jači! On je Bog koji nikada ne umire!

BUDIMO UVJERENI Ma da je poneka kušnja teška,
u čvrstoj vjeri moramo znat,
da iako poneku bitku gubimo
s Isusom ćemo dobiti rat!



UDAHNUO SI NAM DUŠU

Prva Korinćanima 6:19+20
''Ili zar ne znate?
Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama,
koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom.
Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!''

To pitanje: ''Zar ne znate?'', čini mi se da je potpuno nepotrebno postavljeno. Ta apostol Pavao je već onda dobro vidio izopačenost ljudi. Kako bi i znali da su hram Duha Svetoga? Kada bi i analizirali sebe i ono što bi trebalo biti u njima, prije bi i pomislili da se u njima nalazi tamnica, a ne hram Duha Svetoga. Apostol Pavao je postavio pitanje: ''Zar ne znate?'' nanovo rođenim vjernicima. Onima koji bili poučeni i koji su se iskreno obratili Isusu Kristu. Njihovo srce je bilo čisto i spremno biti Hram Duha Svetoga, jer je to već od samog početka bila Stvoriteljeva želja

Već na samom početku Starog zavjeta u knjizi o Jobu 33:8 piše: ''Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.'' Elihu kaže Jobu: ''..dah neki u ljudima''. Oni koji su čitali Bibliju od prve stranice, mogli su u Knjizi Postanka 2:7 pročitati: ''Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.''

Stvoriteljev dah je Sveti dah ili Duh koji je stvarno Svevišnji udahnuo u prvog čovjeka da mu dade život, te da bi njegovo tijelo bilo hram slave i svetosti. Njegov naum je bio da se Duhom Svetim trajno nastani u tijelu, svojoj najdražoj kreaciji koju je svojim dahom posvetio. Neposluhom Božjoj riječi, Adam i Eva su izgubili svoju svetost pa njihovo tijelo više nije moglo biti trajna nastamba ili hram Duha Svetoga. To ne znači da se Bog, njih i slijedećih naraštaja odrekao. Vodio ih je i dalje i na razne načine poticao da vjerom postignu svetost. Ipak se čovjek sve više udaljavao od uzora koji je njegov Stvoritelj prvotno zamislio, pa čak i kasnije kroz Isusa Krista pokazao

Ovim člankom ne želim, a ni ne mogu ulaziti na mnoge pojedinosti, što, kako i zašto se je ovo ili ono desilo ili se nije desilo. Nisam filozof, a i sama Riječ Božja nas upućuje da se klonimo ispraznog filozofiranja i praznih naklapanja. Samo sam iskrena vjernica koja se trudi živjeti po Božjoj riječi. Sretna sam što sam čvrsto ukorijenjena u vjeri, u spasenje i život vječni; zahvaljujući smrti i uskrsnuću našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Već je krajnje vrijeme da spomenem ono što je svrha svjedočenja ovih mojih razmišljanja. Da, istina je da su se ljudi svojim zlim djelima i grešnim životom sve više udaljili od svog Stvoritelja i ideala svetosti. Ipak nisu od Boga napušteni! Isusovom smrću otkupljeni smo i pružena nam je mogućnost da se vratimo svom Bogu i onoj prvotnoj svetosti. Ponovno nam je pružena mogućnost da naše tijelo bude Hram Duha Svetoga. Hram slave, ljubavi i poslušnosti Božjem vodstvu. Vjera je moćno oružje kojim se može osvojiti nebo. Naravno vjera puna želje i odlučnosti da priznamo, možda najviše sebi samima (jer On to i tako zna),da smo sagriješili i uvrijedili Boga. Da žarko želimo i da smo spremni slijediti Isusa i Njegov primjer te tako postići svetost koju On od nas očekuje. Sada kao da čujem brojne glasove koji viču: ''Sve to želim, ali ne mogu! Slab sam i nemoćan. Ja to ne mogu!''

O, dragi moji! Istina je da ne možeš. Ni ja nisam mogla; i ja sam bila nemoćna, ali sam saznla da s Bogom sve mogu. U svom sam očaju zazvala Isusa da mi pomogne. Znala sam da sam ja slaba, ali da je On jak. On se je odazvao i pružio mi ruku. S Njim sam postala jaka i mogla sam. Sveto Pismo ne traži ono što ne možemo. Kad ne možemo, tražimo snagu od Isusa! On nas može iz grijeha uvesti u svetost. On može učiniti da se Duh Sveti nastani u nama. Na nama je da to bude Hram Duha Svetog. Hram slave živog Boga i nebeske Ljubavi. Isus nas nije ostavio same. On je obećao da će uvijek biti s nama i dati nam snagu kada smo nemoćni.

Možda ti i nakon čitanja Svetog Pisma neće biti sve jasno. Uvijek se javljaju nova pitanja. Tada nađi nekog tko ima čvrstu vjeru, ali i da živi ono što govori, odnosno prema Božjoj riječi. Ja te ne zovem u niti jednu crkvu. Zovem te Isusu. Svakako su ti potrebni i ljudi u daljnjem hodu u vjeri. Traži one koji u istom duhu traže kraljevstvo nebesko! Ma da je Gospod neke ljude sam pozvao, u većini slučajeva On se želi poslužiti svjedočanstvom nanovo rođenog vjernika. Pažljivo saslušaj svjedočanstva, no sve provjeravaj kroz Božju riječ. Zato čitaj Sveto Pismo! Duh Sveti će te voditi. Zato se i želi trajno nastaniti u tebi. Budi zaista Hram Duha Svetoga. Neka Te Gospodin blagoslovi i otvori srce da bude trajni Hram Duha Svetoga!

16.7.2018.

ZAŠTO SU POTREBNA SVJEDOČANSTVA?

Ev. po Ivanu 40:48-50
''Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"
Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."
Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!"

Pišući ovaj članak, misli su mi usmjerene na ona događanja koja nikako ne bi smjela biti čuvana u skrovitom sjećanju pojedinaca. Ta svjedočanstva se odnose na mnoge slučajeve i djela koja se temelje na Isusovom djelovanju u životu pojedinaca. Takvo djelovanje može imati svoj učinak i na pojedine grupacije, ali i na cijele narode. Isus čini djela koja za Njega nisu čuda, da bi narod, učeni i primitivni, vidio da On ne samo govori i daje prazna obećanja, već da stvarno djeluje za dobrobit onih koji ga ljube i slijede. Ovaj puta sam pažnju usmjerila na pojedince koji su na ovaj ili onaj način imali dodir s Bogom.

Pišem zbog onih koji šute i u tajnosti čuvaju to svjedočanstvo milosti Kristove. Ne šute oni jer bi to željeli, već zato što su uvjereni da nisu dostojni tako velike milosti ili što misle da su to samo umislili ili pak zato što su povjerovali takozvanim uputama ljudi bez pravog razumijevanja Božje riječi. Neki, i to mnogi, kažu da je to hvalisanje i isticanje svog ega. Oni ne vide da se svjedočenjem upravo potvrđuje Božje djelo u njihovom životu. Svjedočenjem se upravo viče: ''Isus je živ! On mi je pomogao!''

Neki pak gorljivi propovjednici upućuju samo na Sveto Pismo. Čitanje drugih knjiga je maltene grijeh. Ono je gubljenje vremena koje bismo mogli posvetiti Bogu (po njihovom mišljenju). Tu misle na pisana svjedočanstva, ne misleći da usmeno svjedoci mogu doseći mali broj ljudi. Isus je rekao Apostolima da šire Riječ Božju po cijelom svijetu, a ta propovijedana ili pisana RIJEČ SE POTVRĐUJE svjedočenjem o Njegovim djelima. Sveto pismo je pisana poruka i pouka za sve ljude do kojih Božja riječ može doprijeti. Propovjednici pokušavaju puku objasniti značenje te Riječi, no pravi smisao i potvrdu te Riječi su Isusova djela. Tada svjedoci tih djela preuzimaju ulogu širenja Radosne vijesti. Na to smo svi pozvani; pisano i usmeno! Šutjeti je propust i sigurno nije za pohvalu. U Markovom Evanđelju 16:19+20, baš o tome piše:

''I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.''Oni pak odoše i počeše propovijedati posvuda, a Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima koja su je pratila''.

Sada se to obećanje potvrđuje i u našim životima da nas utvrdi u vjeri, ali i za obraćenje onih koji još sumnjaju da je Isus ne samo živ, već i da tim čudesima stoji iza svojih obećanja. Neki od onih koji još nisu doživjeli odnosno iskusili djelovanje Božje u svom životu, negiraju ih onima koji s ushićenošću govore o iscjeljenju, o upozorenju na opasnost, pa čak i glas koji im govori da su Njegovi i da ih ljubi. Ima bezbroj načina na koje Isus potvrđuje svoju Riječ. Mnogi misle da to nije istina samo zato jer misle da se njima to nikada nije dogodilo. Kad bi i osjetili nešto, s uvjerenjem bi to odbacili kao fantaziju ili uobraženje. S uvjerenjem bi i dalje tvrdili da ne postoji ono što oni sami nisu iskusili.

Konačno želim opisati prve susrete s Isusovim djelovanjem u mom životu. Već u samom početku mog obraćenja čula sam s propovjedaonice doslovce riječi koje su postojale samo u mom umu. Njihovo ostvarenje je bilo potpuno nemoguće. Onog trena sam ZNALA da to govori sam Isus i to upravo i izravno meni. Kada sam htjela napisati recitaciju kao slavu Gospodinu povodom tog slučaja, vidjela sam da od samog početka ne znam dalje. U mislima je bila potpuna, ali riječi niotkuda.

Tako nemoćna da nastavim, počela sam žarko moliti da mi Duh Sveti dade nadahnuće. Nisam ni primijetila da sam s molitve krenula pisati dalje i bez prekidanja završila recitaciju. Nedugo zatim sam se pohvalila pred suprugom kako sam napisala dobru recitaciju. Istog trena sam čula u mojoj glavi riječi: ''Sada se hvališ da si ti napisala, a zaboravljaš Onog koji ti je dao te riječi.''

To je za mene bilo previše. Mislila sam: ''Heda, to je previše! Sada zbilja fantaziraš. Umišljaš ono čega nema.'' Uplašila sam se onog što nazivaju- vjersko ludilo. Tog dana u crkvi se podigao jedan čovjek i ispričao kako mu je Gospod pomogao da dobije zaposlenje. Još nije pravo sjeo, a javila se jedna žena i rekla kako je imala jake bolove i da se je žarko molila. Gospod je čuo molitvu i boli su prestale. Nije potrebno da nabrajam sve i to različite slučajeve gdje je Isusova intervencija bila očita. Iz dana u dan sam čula za Isusovu pomoć onima koji ga ljube, slijede i žarko mole da ih usliša.

Sada više nisam sumnjala da fantaziram i zamišljam neka čuda, bila ona velika ili mala. Događalo se i njima, od poljoprivrednika do zanatlije, od medicinske sestre do liječnika, od petogodišnjeg dječaka do sjedoglave starice. Uistinu, sada znam: ''Isus je živ! On nas nije napustio! ON spašava, pomaže, vodi i iscjeljuje. Molitva je pravi i sigurni ključ do mnogih rješenja. Ipak, nemojmo zaboraviti da trebamo u molitvi reći: ''NEKA BUDE VOLJA TVOJA'' Sam Isus je na Maslinskoj gori, prije uhićenja molio: (Luka 22:42) "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

Mogla sam nabrajati i opisivati nadnaravna iscjeljenja, tajno vodstvo i nenadane opomene, kao još mnogo toga, no to ne bi stalo niti u debelu knjigu, a kamo li u skroman članak. Ovaj članak nije propovijed, već samo skromno svjedočanstvo i iskustvo koje nipošto ne želim zakopati kao talent. Zaista ne želim biti pozvana da odgovaram što nisam talente koje sam dobila korisno uložila. Gospod to najbolje zna. Želim koristiti mogućnosti koje mi je On sam dao. Neka je slava i hvala Trojedinom Bogu, mom Gospodu!

Ne bih smjela završiti ovaj članak, a da ne upozorim da molitva može biti i bez odgovora. To nije Zato što je Gospodin nemoćan da je ispuni, već s toga što je moljena s grešnom nakanom. Molitva na štetu drugih, pohotna i lakoma, grešna je i odvratna Gospodinu. Zato i kažemo: '' Ali ne moja volja, nego Tvoja neka bude!" U Jakovljevoj poslanici 4:1-3, možemo se uvjeriti u to:

''Odakle borbe, odakle svađe među vama? Zar ne odavde: od požuda što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate. Tada ubijate. Strastveno žudite i ne možete postići? Tada se borite i ratujete. Molite , ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom; da to potrošite u svojim požudama.''

Zato, molimo žarko i s vjerom. Budimo sigurni u odgovor, to jest uslišanje naše molitve; ako je po Božjoj volji, odgovor će stići. Možda ne odmah, možda ne onako kako smo mi zamislili, no biti će najpovoljniji za nas. Budimo svjesni naše nemoći i ograničenosti. Mi ne znamo naše sutra, ali Gospod dobro zna naše sutra pa prema tome i djeluje. U mom neznanju bila sam tužna zbog jedne neuslišane molitve. Dogodilo se čudo i ja sam nakon pet godina dizala ruke hvaleći Gospodina što me onda nije uslišao. Gospodin je na svoj način riješio moj slučaj. On je imao bolje rješenje od onog za koje sam ja molila.

Na kraju članka mogu samo reći: molite i vjerujte. Imajte pouzdanje u Božju odluku! Nemojte zatajiti svjedočanstva, jer ona mogu ponukati nekog da poželi doći Isusu i iskusiti Njegov dodir i ljubav u svom životu. Spasenje i život vječni, nada su i obećanja koja su dana onima koji Boga ljube i slijede. Evanđelje po Marku 11:24-26

'' Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupe."

NEMOJ SE BOJATI DOĆI K ISUSU !

Poslanica Efežanima 3:12
''- u Kristu Isusu Gospodinu našemu.
U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega,
imamo slobodan pristup.''

Kao i u svakom mom članku, radi se o Isusu Kristu, Sinu Božjem. Često razgovaram s ljudima i slušam njihove žalbe, tuge, bolesti i raznorazne nevolje. Prečesto se dešava da ja slušam, a oni pričaju. Kada dobijem priliku i dođem do riječi, vidim da su oni već zaključili da im nema pomoći. Ponekad mi kažu da sam im pomogla time što sam ih saslušala, no nisu bili svjesni da sam im išta rekla i govorila.

Neizostavno ih upućujem na molitvu Isusu. U mnogo čemu mogu ljudi pomoći, no kada ljudska pomoć zakaže ili je nedostatna, tražimo pomoć od onoga kome je sve moguće. Iskreni vjernici se u svakoj nevolji prvo obraćaju svom Spasitelju, no većina papirnatih vjernika (onih koji su samo upisani u neku knjigu rođenih), koji nikada nisu stvarno upoznali Boga, traže pomoć svuda i od svakoga. Naravno da nema odgovora, jer ili su mrtvi ili su lažni iscjelitelji pa čak i pomoćnici zloga.

Sveto pismo nas upućuje da molimo Isusa jer je On jedini koji nam može pomoći. Njegova moć je neograničena kao i Njegova ljubav za one koji ga ljube i žive po Božjoj riječi. On zove sve ljude, jer je za spasenje svih ljudi umro na križu. U Svetom pismu, u 1.Ivanovoj poslanici 5:15, možemo pročitati: ''I znamo li da nas uslišava u svemu što molimo, znamo da već imamo što smo od njega molili.''

Neki od mojih sugovornika odmah odgovaraju: ''O, ne! Ja nisam dostojan/na!'' Oni jednostavno ne registriraju da im govorim da nas sam Isus zove, da nam želi oprostiti grijehe i osloboditi nas od njih. Samim tim što smo došli k Njemu, On nas je učinio dostojnim Njegovih obećanja. Najviše ima onih koji kažu: ''Ima mnogo onih kojima je gore od mene. Ne želim još i ja opteretiti Isusa!'' Oni jednostavno ne mogu shvatiti da je Sin Božji-Bog. Ne shvaćaju da je Bog svemoćan. On nije ograničen na određeni broj onih kojima može pomoći.

Žalosno je što takve osobe uspoređuju KRISTA sa svojom ograničenošću. Oni velikog, silnog i svemoćnog Isusa, drže u štalici i jaslicama. Jedino ga mogu prepoznati kao malog 'Isuseka'. Nakon više od dva tisućljeća, oni nisu shvatili veličinu i moć kao ni ljubav i žrtvu Isusove svemoćne neograničenosti u odnosu na ljude; posebno na one koji ga ljube i žive po Božjoj riječi.

Ima i onih koji kažu da Bog ima prečeg posla no brinuti se za one koji su i onako predodređeni za smrt. Da ne govorim o onima koji vjeru i Božju pomoć smatraju izmišljotinom, bajkom ili praznovjerjem. Mogla bih reći da su mnogobrojni odgovori koji pokazuju potpuno nepoznavanje Božje riječi, kao i samog Boga. Presveto Trojstvo, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti su većini nepoznanica, pa smatraju da je svetogrđe reći da je Isus Bog. Kada se spomene Bog, mnogi zamišljaju sjedoglavog starca s bradom i debelim štapom kojim za svaki prijestup ljutito kažnjava krivce. Razumljivo je dakle, što mu zbog straha ne mogu priči. O kakvoj ljubavi tu može biti riječi?

Kada se spomene Isus, okreću se s nevjericom. Oni jednostavno ne mogu prepoznati žrtvu i ljubav Božjeg Sina. Ljudima je bliži strah, jer su iskusili mnoge nevolje, a uliveno im je vjerovanje da su, zato što su zli, stalno kažnjavani. Bliže im je povjerovati da ih Isus/Bog mrzi, nego da ih ljubi. Mnogi propovjednici zaboravljaju naglasiti da je Evanđelje: RADOSNA VIJEST! Ljudima je potrebna milost, ljubav i oproštenje. Vjernicima treba žar ljubavi, a nevjernicima strah od posljedice odbijanja te ljubavi. Pročitajte u 1. Ivanovoj poslanici 4:18+19: ''U ljubavi nema straha; naprotiv savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.''

Od uvijek je neznanje bilo pogubno za ljude, no teško je shvatiti da se stoljećima ljudi opiru živoj vjeri usprkos tolikim svjedočanstvima Božje pomoći i ljubavi. Slijepi su za čuda koja se na očigled dešavaju. Zanimljivo je kako im je uvijek pri ruci neko sasvim prirodno objašnjenje. Pri tome kao da zaboravljaju tko je Tvorac svega, pa i prirode, odnosno Zakona prirode. Prirodni zakon je veličanstveno i savršeno Božje djelo, no to je sadržaj za jedan drugi članak. Rekla sam: članak, no trebalo bi mnogo i mnogo debelih knjiga da obuhvate sadržaj života i razloga postojanja pojedinosti Božjeg stvaranja. Ljudi nikako da shvate da ni prirode, ni zakona prirode ne bi bilo da ga Stvoritelj nije stvorio. Bilo bi korisno da provedemo bar nekoliko dana u samoći neke visoke planine i promatramo burni život i razlog postojanja svega stvorenoga.

Kakav apsurd vjerovati da Onaj koji brine za najmanje, pa čak i nevidljivo stvorenje neće brinuti za krunu svog stvaranja! Kako razumjeti ili opisati to duhovno slijepilo? Kako je moguće negirati ono što je tako očito mnogima koji su došli k Isusu, dobili oproštenje grijeha i oslobođenje svih ovisnosti? Kako negirati sva svjedočanstva Božje ljubavi? Čini mi se da stih u poslanici Efežanima 2:8-10 objašnjava: ''Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.''

Na kraju želim reći da i oni koji tvrdokorno odbijaju prihvatiti vjeru zbog raznih sumnji i loših iskustava u božjem narodu, mogu moliti Isusa da im otvori duhovne oči kako bi prepoznali ljubav Kristovu. Još vas želim upozoriti da zla koja čine pa i oni koji tvrde da su vjernici, čine ljudi, ali ne Isus Krist Sin Božji. Zamolite ga da vam oprosti grijehe i povede Uskim putom do neba. Ovako oprani Kristovom krvlju, slijedeći riječ Božju, živite bez straha zaštićeni zaštitom koju vam može dati samo Trojedini Bog. Slava Bogu! ( Judina poslanica 1:3) ''Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.''

13.05.2018

ISUS JE STIJENA

Evanđelje po Mateju 7:24+25
"Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek
koji sagradi kuću na stijeni.
Zapljušti kiša, navale bujice, puhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću,
ali ona ne pada, jer - utemeljena je na stijeni."

Još uvijek mi je u sjećanju živa slika kuće moga sina. To je kuća sagrađena na ogromnoj kamenoj stijeni uz sam rukavac rijeke Severn u Ontariju (Kanada). Sjećajući se te kuće i te stijene, u mašti sam vidjela sliku biblijskih stihova. Već sam pisala o strašnom nevremenu kada sam boravila u toj kući. Ono je lomilo, čupalo i palilo sve oko sebe, ali je kuća postojano odolijevala. U Ontariju je većinom uz rijeke kameno tlo s vrlo malo zemlje pa drveće ne doraste do nekog velikog opsega i uzrasta. Dok smo plovili rijekom Severn mogla sam vidjeti kako se neka stabalca izrasla na kamenu naginju ka vodi jer nisu imala čvrst temelj.

Često me je jedan drugi stih poticao na razmišljanje, jer se činio kontradiktornim stihu Mt. 7:24+25. To su naime stihovi Mt. 13:4-6: "Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

Razmišljala sam o tome kako je u jednom stihu uspješno graditi na stijeni, dok je u drugom stihu pogubno za sjeme koje padne na kamen. Nisam sumnjala u Božju riječ, ali mi je bilo jasno da je moje razumijevanje Božje riječi još vijek oskudno. Molila sam Gospodina da mi otvori oči kako bih mogla razumjeti ta dva, naoko kontradiktorna stiha. Gospod je čuo moju molitvu i uslišao je. Istina ne odmah , no sada vidin i čudim se kako to nisam odmah shvatila. Stih u Matejevom Evanđelju 13:4-6, doslovan je primjer u materijalnom svijetu dok stih istog Evanđelja 7:24+25 osim doslovnog , ima dublji duhovni smisao.

Jeste li primijetili da se u jednom stihu govori da je sjeme palo na kamen, dok u drugom stihu kaže: ''Gradi na stijeni''. Malo koji kršćanin ne zna da je da je Stijena sinonim za Isusa Krista. Dakle ne radi se o običnom kamenu, već o Stijeni-Isusu. Još nešto, U stihu 7:24+25 kaže da tko ''gradi'' kuću na Stijeni. Mislim da je sada slika mnogo jasnija. Bit će još jasnija kada spoznamo da graditi možemo samo s vjerom. S vjerom i sama se vjera produbljuje, učvščuje, oplemenjuje i postaje sve bliža uzoru koji Gospod od nas očekuje. Ipak nam se pojavljuje pitanje: ''Zar neće usahnuti kada nastupe ljetne žege?'' E pa neće! U svom sveznanju, ljubavi i milosti, Gospod je i to predvidio. Nešto pobliže o tome govori nam stih koji me ruši s nogu, a to je stih u Psalmu 1:3 gdje govori o bogobojaznoj osobi . ''On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. ''

Pitate me kako je moguće graditi na Stijeni, a biti zasađen pokraj voda tekućica? To vam mogu s uvjerenjem reći, jer vjerujem da sam i ja živi dokaz tih riječi. Kada sam svoj život predala Isusu Kristu, toj živoj Stijeni, mogla sam se čvrsto osloniti na nju. Osjetila sam i iz dana u dan doživljavala Njegovu milost, utjehu, pomoć i snagu. On se brižno brinuo za mene. Oslonjenoj na Njega, On je dopustio da moje korijenje klizne prema rijeci, vodi tekućici i učvrsti se. Sada kad se udubimo u te riječi, prepoznajemo da se radi o Duhu Svetom, jer je voda sinonim za Duha Svetog. Na Stijeni (Kristu), uz vode tekućice (Duha Svetog).

Ovi stihovi su se poput slikovnice odvijali pred mojim duhovnim očima. Govorili su upravo meni. Pitam se koliko će vjernika sada i u buduće prepoznati sebe i Kristov zov? Pišem o sebi, jer sam to iskusila. Iskustvo vjere nam otvara oči i to ne samo duhovne. Naš um se otvara otkrivenjem i spoznajom. Naravno neki će sumnjati, no to samo zato što nisu ''gradili na Stijeni'' i nisu iskusili ono što je Gospod podario onima koji ga ljube i slijede. Mnogi vjernici ne doživljavaju otkrivenja. To je samo zato što se hrane samo pročitanom ili Riječju bez pomazanja, a ne žive je. Samo živa Riječ ima svoje djelovanje kada se živi po njoj. Život je kao slikovnica, bojanka. Svakim našim korakom mi možemo obojiti i oživjeti biblijske stihove, ali samo onda kada je uključimo u svoj život. Budite uvjereni da to nije moguće samo nekima. Takav život je dostupan svima koji ga prihvate, a Gospod će nam radosno u tome pomoći.

Čini mi se da ovaj članak ne mogu završiti, a da ne spomenem stih u Rimljanima 8:28+29, koji me je hrabrio da ostvarujem svoj cilj na Uskom putu. ''Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom''.

Želim vas ohrabriti da ne samo predate svoj život Isusu, već da se čvrsto oslonite na Stijenu-Isusa. Nećete više biti sami i slabi, jer vam je s Bogom sve moguće!

19.04.2018.

AKO OVI UŠUTE, KAMENJE ĆE VIKATI!
Luka 19:37-40

''A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: " Učitelju, prekori svoje učenike." On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati! "

Kada god naiđem na neko omalovažavanje ili čak blaćenje Svetog Pisma, zgranem se. Duboko sam ožalošćena zloćom takvih pojedinaca koji niti ne trepnu nanoseći zlo, ne samo onima koji imaju čvrsto pouzdanje u svetu Božju riječ. Ne samo njima već i mnogim drugima koji bi po njihovim svjedočanstvima mogli dobiti čvrsto vodstvo, pomoć i pouzdanje u riječ Božju. Imam tu milost što sam imala mogućnost ne samo čitati, već i stotinama puta pročitati od korica do korica. Istina da sam bila sretnija čitajući Novi Zavjet. Očarala me ta bezgranična milost i ljubav Božja! Osim toga, već sam više puta rekla i napisala, da Biblija nije dosadna knjiga.

Članci koje ja pišem, uglavnom su moja osobna svjedočanstva, no ona su upravo zato svjedočanstva, jer se oslanjaju na Božju riječ i Isusova obećanja. Nekada naiđem na protivljenja i to od nekih deklarativnih vjernika, jer kažu da je ženama zabranjeno propovijedati. Mogu se samo nasmiješiti, jer ja ne propovijedam. Ja pišem i to o svojim iskustvima slijedeći i živeći po riječima Svetog Pisma, s povjerenjem se oslanjajući na Isusova Obećanja. Ona me nikada ne razočaraju. Ta iskustva i tu sreću želim podijeliti s drugima, kako bi se i oni mogli ''hraniti kod prepunog, Božjeg stola''. To može postići svatko, ali je potrebno znati kako. Vjerno opisati mogu samo oni koji su to doživjeli i još proživljavaju. Oni ne mogu šutjeti, jer su se uključili u Božji plan: da svi ljudi dođu Kristu Isusu i spasenju. Molitva je uvijek brza pomoć, vodič i oslonac. Nekada odgovor na moju molitvu ne stigne odmah: nekada ne baš onako kako sam molila, dok na neka odgovor već godinama čekam. Skoro uvijek spoznam zašto je odgovor baš takav, a možda baš ne onakav kakav sam željela, no onda kada ne razumijem, imam puno povjerenje u Gospoda. S vremenom, u nepokolebivoj vjeri, slijedeći Gospodina naučiš da su riječi Pisma istinite i da će Onaj koji je jednom ispunio, odnosno uslišao, opet uslišati.

Može li mi sada netko iskreno reći kakav bih obraz imala da sve to blago spoznaje zadržim za sebe? Posebno zbog toga što sam Isus kaže u Matejevom Evanđelju 28:18-20 "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." Osjećam kao da i danas meni Gospodin iste riječi govori, osim '' krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga''. Nikada nisam osjetila da bih bila pozvana, niti sam željela nekoga krstiti, a Sveto Pismo nigdje ne upućuje da bih to trebala. (Ispada kao mala šala.) U ranijem tekstu piše da je tamo bilo i onih koji su sumnjali, no On je govorio svima. Svi su pozvani da prenose i šire Božju riječ. Ne samo pozvani već i dužni govoriti o onome što im je Gospod učinio, zahvaljivati mu i slaviti ga.

Neki misle da se hvale i nastoje sebe istaknuti, što se protivi kršćanskoj skromnosti. Potpuno su u krivu! To nije isticanje sebe, već Gospoda Isusa Krista. Duhom Svetim ispunjen vjernik, vjernik pun Krista osjeća da mora klicati i svu tu puninu radosti i ushićenja s mnogima podijeliti. Kako bi mogao šutjeti kada je iskusio veliku milost i ne reći drugima da je svakom moguće doći Isusu? Moguće je doći i uvjeriti se u Njegovu milost. To je bogatstvo koje se ne kupuje novcem niti pohranjuje u banci. Ono se nosi u srcu – u cijelom svojem biću. Dobiva se sa suzama i kajanjem kao plod Isusovih muka i smrti. Neki ne dolaze jer ne znaju, nisu čuli. Malo je onih koji slijede Isusove riječi koje upućuju: '' učinite mojim učenicima sve narode''!

Ipak, teško je reći da ima onih koji nisu čuli i ne znaju. Više je onih koji su otrovani zlim jezicima. Ima ih svuda. Neki blate i ogovaraju one koji bi trebali voditi (istina , nekada su u pravu no oni blate sve od reda). Drugi blate i samo Pismo koje možda nisu ni pročitali ili samo djelomično, ali ništa nisu razumjeli, jer su namjerno pristupali zlim mislima, odbacivali i slušali krive i zle učitelje. Svako Sveto pismo prevedeno od drugog čovjeka, drugog kraja ili zemlje, ima drukčije riječi, ali isti smisao Nekada se u prijepisu ili štampi dogode greške. Događa se da prevodilac nije ispravno razumio pa nije upotrijebio pravu riječ, no to ne navodi na krivi put i čitalac kada je vođen Duhom Svetim, razumjet će ispravo. Mogu vas uvjeriti (posebno za Novi Zavjet) da Duh Sveti bdije nad Božjom riječi. Čitajući pod Njegovim vodstvom prepoznat ćete pravi smisao. Ono što vam je potrebno, uvijek ćete naći kao 'slučajno'. Često se događa da u prirodi vidite žive slike biblijskog sadržaja. Ne samo vidljivog već i duhovnog.

Moram napomenuti da ja nemam ništa protiv da se čita Stari Zavjet, no on je pretežak za početnike. Uz to, mnogo se bavi Hebrejskom prošlošću i običajima. Isus nam je to mnogo jednostavnije objasnio i svojim primjerom pokazao. Kršćanska vjera je tako jednostavna, pa kada saznaš samo najjednostavnije stvari za početak, znanje će ti se skoro samo otkrivati. S malo pomoći onih koji su na istom putu i onih koji žive po riječi Božjoj, moći ćeš iz dana u dan jačati i učvrstiti vjeru. Moli Gospoda usrdno i žarko i On će te uputiti u crkvu gdje se propovijeda, ali i živi, čista i pomazana riječ Božja. Tada odluči umom i srcem i reci: '' Da, Isuse, ja idem za Tobom! Budi samom kako si obećao.'' "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."( Matej 28: 20 )

Sada, ma da sam još prepuna onog što navire iz zahvalnosti za milost silnom i velikom Gospodu, moram završiti ovaj članak, (jer članci ne bi trebali biti predugački), sa stihovima iz 1.Ivanove 2:28+29 ''Sada, dječice, ostanite u njemu (Gospodu )da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svatko koji čini pravdu od njega rođen.''

24.02.2018

ISKUŠAJTE RIJEČ BOŽJU

(Brojevi 23:19)
'Bog nije čovjek da bi slagao,
Zar on kada rekne, da ne učini,
zar obeća, pa ne ispuni?''

Prilično je teško započeti članak kada već prva riječ naslova budi sumnju. Budi sumnju zato što većina brka riječ iskušenje s riječi, napast. Zloupotrebljavaju ih i neki vjerski, visokoobrazovani ljudi. Već na samom početku osjećam potrebu da naglasim riječ kušnja znači ispitati = iskušati. Tu nema grijeha niti zla, ma da kada mi kroz nju prolazimo, može biti i bolna. Sam Bog često kuša čvrstinu i iskrenost vjere onih koji ga slijede.

Riječ napast ima sasvim drugo značenje. Bog nikada ne napastuje čovjeka, a i Njega samog nitko ne može napastvovati. Zašto? Jednostavno zato što u Bogu (Isusu) nema grijeha! U čovjeku ga ima. Čak i u vjerniku postoji sjećanje na te sklonosti pa kada se pojavi napasnik, a jasno nam je (ma kako ga mi zvali), da je to đavo, izrone te sklonosti i želja da se ponovi ono čega smo se iskreno odrekli i pokajali. To je napast, a nju može samo čvrsta i iskrena vjera nadvladati.

Vjera je Božji dar. Kada se osoba obrati, ona se odriče svih grijeha učinjenih u proteklom životu i dobiva oproštenje te bude čista kroz krv Isusa Krista, koji je tu vlast i moć stekao svojom smrću na križu. Sada se događa ono što se ljudskim jezikom kaže: Nanovo rođenje. Osoba se duhovno nanovo rodi. Sam Isus Krist ne popravlja, On čini sve novo. Ta osoba raste u vjeri. Slijedi riječ Božju. U toj Riječi su sve upute i vodstvo za život, ali i mnoga obećanja za pomoć, utjehu, snagu i još mnogo toga. Najvažnije od svega je obećanje Vječnog života.

Kada se osobama koja ne vjeruje ili ima mlaku kolebljivu vjeru spomene Vječni život, kao programirani kažu: '' Ja hoću sada, a poslije ćemo vidjeti.'' Pa to je upravo tako. Sada si osiguravaš kako će ti biti u vječnosti. Što sada siješ, u vječnosti ćeš žeti. Od toga nitko ne može pobjeći. Odluku donosiš ti sam i to sada. Rekla sam da je vjera dar od Boga, a taj dar obuhvaća i obećava još mnogo, mnogo toga. Sada se mogu vratiti na naslov cijelog članka: ISKUŠAJTE RIJEČ BOŽJU!

Nije grijeh nešto ispitati prije same odluke, ali je grijeh nešto odbiti prije no što se ispita, odnosno iskuša. Čitajte Sveto Pismo. Slušajte svjedočanstva. Pozivam vas da zamolite Isusa da vam otvori um i srce kako bi mogli razumjeti riječ Božju. Naići ćete na mnoga obećanja, upute, utjehu kao i ohrabrenje koje Bog daje onima koji ga ljube i iskreno slijede. Saznati ćete što znači slijediti Gospodina i kako nam to On sam omogućava i pomaže. Saznat ćete što znači biti Dijete Božje i uživati Njegove darove već na ovoj zemlji, te kako je duhovan život ogromno bogatstvo. Zato vas ponovno pozivam da iskušate riječ Božju. Kada ispunite ono što u Riječi svojoj Gospodin očekuje od nas, uvjeriti ćete se dali Bog stvarno stoji iza svoje riječi. Ako vi ispunite svoj dio, a Bog ne ispuni svoja obećanja, tada slobodno odbacite i vjeru i vječni život.

''Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, a ja ću se vratiti vama -govori Jahve nad Vojskama''. (Prorok Malahija 3:7) Tako je bilo nekoć, u vrijeme proroka Malahije. Naše vrijeme je VRIJEME MILOSTI. U naše vrijeme Božja riječ sadrži mnoga obećanja, no sva su vezana za neki uvjet. Pozivam vas da upravo tu Riječ iskušate. "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti''. (Mat. 11:28)

Vi koji sada čitate ove riječi, zamolite Gospodina da vam pomogne razumjeti ove riječi. Vidjet ćete da Isus upravo vas sada zove. Duboko se zamislite i vi koji mislite da ste već vjernici pa ćete spoznati da vam Isus nudi još mnogo više. No Isus nije stao pozivati i nudi Živu vodu, ispunjenje Duhom Svetim – vrhunsku pomoć i vodstvo; svoju osobnu prisutnost kroz Duha Svetog. Isus nudi i stoji iza svoje riječi. Iskušajte! Ja jesam i uvjerila sam se. Slava Bogu!

''U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" To reče o Duhu kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega.'' (Ivan 7:37-39)

Gospodin u Svojoj riječi ne brine samo za naš duhovni život ili onaj Vječni život. Ne. On jednako brine i za naše tijelo i upućuje nas da se obratimo Njemu. Da tražimo Kraljevstvo Božje. ''Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Mat. 6:31-34)

Predugačak bi bio ovaj članak da nabrajam svu dobrobit koju nam otkriva Božja riječ – Sveto Pismo, zato vas ponovno pozivam da čitate Božju riječ. Iskušajte dali stvarno stoji Bog iza tih riječi. Navest ću još jedan stih u kojem Isus kaže svojim učenicima

''Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.'' ( Ivan 16:12)

Nama bi Isus Krist danas imao još mnogo toga za kazati. Učimo iz Božje riječi kako bismo jačali u vjeri i mogli nositi to neizmjerno blago. Isus Krist želi da zbog neznanja ne ostanemo siročad. Uzmite prvo Sveto Pismo do kojega možete doći i čitajte, čitajte ponovno i ponovno. Uvijek ćete saznati nešto novo. Budite sigurni da Sveto Pismo nije dosadna knjiga. Ono je suvremeno i puno iznenađenja. Sam Bog je autor, to znači vječno i aktualno. Moram prestati, jer će ovaj članak biti predugačak pa ipak neću moći opisati sve blagodati koje proizlaze iz Božje riječi.

Ostaje mi da vam poželim da vam Duh Sveti otvori srce i um da otvorenog duha čitate, shvatite i prihvatite vodstvo Duha Svetoga. DUH SVETI nas vodi k Isusu, a Isus k Ocu nebeskom, što zajedno označava TROJEDINOG BOGA. Amen.

25.1.2018.

ŽAR DUHA SVETOG

1.Korinčanima 3:16+17:
''Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.
Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog.
Jer hram je Božji svet, a to ste vi.''

U samom početku, kada sam osjetila nadahnuće i poriv da pišem o tom svetom žaru koji je buktao u meni, sjetila sam se da sam o tome već pisala i to ne samo članak, već cijelu (iako ne veliku) knjigu. Naravno da sam morala obnoviti svoje sjećanje na njen sadržaj. Kada napišem članak ili knjigu, usmjerim se na novi sadržaj. Uvijek se osjećam ponukanom da podijelim svoje iskustvo i svjedočanstvo s onima koji imaju poteškoće s razumijevanjem Riječi Božje, kada pročitaju neki stih ili im se kaže da trebaju nešto učiniti, a ne objasne kako to učiniti ili postići.

Nisam znanstvenik niti sam visokoobrazovan biblijski stručnjak. Samo sam praktična vjernica koja se trudi živjeti po Božjoj riječi i biti stvarno hram Duha Svetoga. Biti hram Duha Svetoga znači uistinu nositi Oganj u duši. To je biti kao goreći grm pred Mojsijem. To je grm koji gorući govori, ali ne izgara. Njegov se glas čuje tisućljećima i to tako dugo dok ima onih kojima je potrebno spasenje. Tako i ja, što sam dobila ne mogu ugasiti u sebi. Kada bih mogla, taj bih oganj pronijela svijetom, a Isus Krist bi spašavao sve one koji mu dođu i opraštao im grijehe, skidao teret krivnje, davao utjehu i bio vodstvo na Uskom putu. Sve to su mogli teoretski čuti od religijskih visoko stručnih ljudi, ali to im nije bilo jasno jer im nisu mogli praktički objasniti pošto to sami nisu živjeli i doživjeli. Oni su govorili da trebamo biti Hram Duha Svetoga no nisu imali taj žar, taj oganj Duha Svetoga u duši.

U Otkrivenju 3:15+16, Isus je rekao: ''Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta''.

Kada počnem govoriti o Duhu Svetom, ne mogu se zaustaviti, pa ni ovaj puta neću moći sve opisati. Nije mi drago što sam morala opisati negativnu stranu mlakih svjedoka vjere koji ne mogu dati ono što sami nemaju, a to je ŽAR U DUŠI. Teorija, ako nije ispunjena ŽAROM, samo je mrtvo slovo koje nanosi više štete no koristi. Posebno bih trebala i želim naglasiti mnoštvo onih koji svjedoče (nekada i prenaglašeno) , što im je učinio Bog. Oni imaju što reći, jer su doživjeli dodir živog Boga. Oni gore od ushićenja zbog ispunjenih Isusovih obećanja; zbog punine Duha Svetoga. Zbog bezgraničnog bogatstva vjere i radosti spasenja. To su obično ''mali ljudi'' no mali su samo u svojim očima i u očima svijeta, ali su veliki u Božjim očima.

Ne, sada vidim da u onoj knjizi nisam o tome pisala. O Trojedinom Bogu nije moguće sve napisati, jer je svakog dana nova milost. Svako novo iskustvo čini da se vatra rasplamsava i sve jače gori. Kako to zadržati u sebi i ne vikati da svijet čuje da je naš Bog živ i da zove svakoga od nas? On je bogat za sve nas. Dajući jednom, ne uskraćuje drugom, a posebno onima koji Njega ljube. Slava Bogu! Otkrivenje 3:15+16 je uvodna misao ovog članka. Navodim ga stoga što velika većina ljudi misli da su vjernici, a ne znaju da to nisu. Nisu, jer taj stih nisu pročitali čuli ili razumjeli. Ipak, to je zato što su vjeru prihvatili kao članstvo neke crkve. Kao dijete nisu razumjeli o čemu se radi i da je tu odluku donio netko drugi umjesto njih. Kako su rasli, a neki i do smrti, bili su uvjereni da su vjernici. Možda su se i držali pravila i tradicije neke dominacije, no o samoj vjeri, obraćenju i spasenju nisu mnogo znali.

Takvi vjernici ne mogu imati puninu Duha Svetoga i primati obilje milosti Isusovih obećanja. Kako bi oni onda mogli osjećati ljubav za Isusa Krista, kada ga nisu doživjeli ili prepoznali Njegovu ljubav i žrtvu? Kako da osjete taj oganj u duši, tu ljubav i predanost? Oni gladni prolaze uz bogato postavljen i ponuđeni stol. Oni kao da ne razumiju da je Isus umro da bi oni mogli živjeti vječno. Oni koji svjesno ili zbog neznanja odbijaju poziv živog Boga kao da nisu čuli ili razumjeli da u Evanđelju po Mateju 11:28 do 30 piše

''Dođite k meni svi koji ste izmoreni opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

U istinu, tko svjesno prihvati vjeru, pokaje se i obrati od grijeha k Bogu ; tko prihvati Riječ Božju i po njoj živi, postaje Hram Duha Svetoga. Taj više nije sam. Kada je Isus Krist s nama, onda je i cijelo nebo s nama! Tada možemo prepoznati da smo hram DUHA SVETOGA. To jednostavno znači da imamo sigurnog vodiča kroz život (naravno, ako to želimo). DUH SVETI nas vodi k Isusu Kristu, a ISUS nas oprane od tereta grijeha, vodi OCU NEBESKOM. Naravno da to možemo postići samo onda kada se iskreno obratimo, slušamo i slijedimo RIJEČ BOŽJU. Nema polovične odluke! Bog nam daje sve; više no što možemo zamisliti i moliti, no ON i traži sve. Mnogi se protive tome i odbijaju pojam ''moraš''. U krivu su. Ništa ne moramo, ali, ako želimo sve, moramo prihvatiti poslušnost RIJEČI BOŽJOJ. Odluka je naša. Mi sami biramo život ili smrt

Kada jednom osjetiš dodir ŽIVOG BOGA i osjetiš ljubav Njegovu, planut će oganj u tvojoj duši i beskrajna radost spasenja. Više nećeš namjerno griješiti zato što moraš, već zato jer želiš i grijeh nema moći nad tobom. Spoznat ćeš da je vjera u TROJEDINOG BOGA blago kojeg se ni pod koju cijenu ne želiš odreći. Slava Bogu! Autor: Heda Domitrović

13.1.2018

BUDI MI SPASITELJ
“Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus.”

Draga dušo! Kažem ti dušo, jer vjerujem da je naš duh bez spola, bez rase i klase. Našem duhu, Duh Sveti, govori i djeluje u svima jednako. Istinu Božje riječi, koja je očigledno prolazila neshvaćena pored nas, Duh Sveti, svojim djelovanjem čini vidljivom, razumljivom i štoviše, budi u nama čežnju da je dokučimo, shvatimo i prihvatimo. Duh Sveti djeluje u nama i mi počinjemo shvaćati ono, što nam Božja riječ govori, a onda opet, pod njegovim vodstvom privuče pažnju, bilo kroz propovijed, bilo čitanjem Svetog pisma ili svjedočanstvom nekog skromnog kršćanina, stih iz Ivanovog Evanđelja: 3:16

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Možda si već i prije čuo taj stih? Sigurno da jesi, ali sada, pod vodstvom Svetog Duha, najednom počinješ shvaćati riječ: BOG. Sada to prestaje biti samo riječ. Otvaraju ti se vidici. Odjednom ta riječ poprima značenje: STVORITELJ SVEDRŽITELJ, SVEMOĆNI!

Sada osjećaš njegovu svemoć! Njegovu silnu veličinu, jer je sve stvorio, sve održava i tako mudro upravlja. On postaje sve većim u tvom shvaćanju, a što je On veći, to ti postaješ manjim! Postaješ neznatan i još sitniji: zrnce, prah! Tada zamijetiš riječ: LJUBAV! “Jer je Bog tako ljubio........” Sada, kada si prihvatio postojanje Boga, žudno prihvaćaš i činjenicu, da je On ljubio svijet. Ako ga je ljubio, htio mu je dobro. Tada si postavljaš pitanje: “Tko je to “svijet?” Je li “svijet” ona kamena gromada ili veliko, stoljetno stablo, koje je nadaleko raširilo svoju krošnju, ili je “svijet” vuk samotnjak, koji u gori zavijanjem zove vučicu, ili su to tisuće pčela što se roje u košnici? Što je to: SVIJET?

Tada ti postaje jasno da su svijet ljudi – grešnici. Naravno grešnici, kakvi drugi, kada drugih i nije bilo? Sveto pismo kaže da su svi sagriješili. Ako su svi sagriješili, onda je jasno da se tu misli na tebe kao i na mene! Tu su svi ljudi uključeni. Pošto dozvoljavaš Duhu Svetom da te vodi, shvaćaš da Jaganjac Božji poziva upravo tebe. On poziva tebe osobno, da bi ti rekao:

'' GLE, JA SAM UMRO ZA TEBE! POGLEDAJ RANE NA MOJIM RUKAMA, KOJE TI PRUŽAM. jA SAM ŽRTVENO JANJE. UZEO SAM GRIJEHE SVIJETA I OTKUPIO IH. NEMA VIŠE ZADUŽENJA. DOĐI, PREDAJ MI SVOJ TERET, GRIJEHE, BOLESTI I TUGU, JER UPRAVO ZBOG NJIH BIJAH PROBODEN. DOĐI I PRIMI SVOJE SPASENJE!”

Ako je ovo doprlo do tvoje svijesti, ako si svojim duhom shvatio veličinu Isusove ljubavi i žrtve, tada ne možeš drugo, nego zavapiti: “Spasi me, Isuse! Operi me krvlju svojom od svakog grijeha, nepravde i nečistoće! Pruži mi svoju ruku i vodi me, jer hoću okrenuti svoja leđa grijehu i slijediti Tebe. Budi moj Gospod!”

Tada plačeš zbog grijeha, kajanja i stida. Plačeš, jer te je taknula milost koja ti je ukazana. Sada ti Sveti Duh svjedoči da su ti grijesi oprošteni, da si dijete Božje! U tvome srcu raste radost! Osjećaš da ti je skinut teret; da je Božja ruka nježno i zaštitnički nad tobom. Ma što se zbilo, nikada više nećeš biti sam i prepušten zlu! Ruka tvoga Gospodina, koga si primio i pozvao u svoj život, bit će tu, da te pridrži, da te podupre i utješi. Njegova Sila, da te ispuni, jer sam si nemoćan ali u Gospodu si jak! Postepeno razumiješ što piše u Evanđelju po Marku 16:16

“TKO POVJERUJE I POKRSTI SE, SPASIT ĆE SE; TKO NE BUDE VJEROVAO, OSUDIT ĆE SE.” Što te sada sprečava da budeš kršten? Ako vjeruješ, ništa! Bog hoće da ti, pošto si spoznao svoju grešnost, potpuno svjesno kažeš: DA! Da kažeš: “Gospode, ja hoću ići za tobom! Hoću biti čist i svet; hoću ići Uskim putom a to mogu samo ako si Ti sa mnom. Jedino u Tebi sam jak jer si Ti nadvladao zlo. Zato mi daj svoj mir i ispuni me svojom ljubavlju. BUDI MOJ GOSPOD I BOG MOJ!

Bilo bi dobro da pročitaš i razmisliš o slijedećim stihovima:

Poslanica Rimljanima 5:1 “Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu”.

Poslanica rimljanima 3:23 “Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave”

Poslanica Rimljanima 6:23 “Jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, našemu Gospodinu.”

Poslanica Timoteju 2:5 “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus.”

Poslanica Rimljanima 5:8 “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”

Otkrivenje 3:20 “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.”

Evanđelje po Ivanu 1:12 “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u njegovo ime.”

ODAZOVI SE POZIVU SVETOG DUHA! JER ON TE UPRAVO SADA ZOVE ISUSU!

14.12.2017.

SUDBONOSNA ISTINA ILI SAMO PRIČA?
Svjedočanstvo

''Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Matej 28:18-20)

Kao što to ponekada u životu biva, upadne se nenamjerno i automatski u neki razgovor ili prepirku. Recimo da o nekoj stvari ili pojmu imate svoj čvrsti stav, a tamo ga neka osoba podrugljivim glasom ismjehuje i objašnjava nešto sasvim suprotno i po vašem čvrstom uvjerenju pogubno. Nisam sigurna bili vi reagirali ili biste se sasvim ravnodušno okrenuli i otišli svojim putom. Ja to nikako nisam mogla. Ta osoba je podcjenjujući svoje sugovornike, govorila za vječni život pogubne stvari. Umiješala sam se u razgovor i (približno, ma da ne doslovce) rekla:

,,GOSPODINE, izgleda da imamo sasvim suprotna gledišta s obzirom na vjeru. Ja sam vjernica koja je već prije mnogo godina svoj život svjesno predala Isusu Kristu. Tokom svih tih godina uvjerila sam se da su riječi napisane u Svetom pismu zaista istinite, (ma da ne sve jednako prevedene), da je Isus živi Bog i da je istina što tamo piše, odnosno u Evanđelju po Ivanu 3:16 ,,Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. ''

''GOSPOĐO, izgledate kao ozbiljna žena pa me jako čudi što nasjedate na takve bapske priče i praznovjerja. Gdje je taj Isus? Kako znate da je živ, jeste li ga vidjeli a kamoli da je Bog? Boga nema! Kakva vjera? Da se vama pruži prilika da neistinom dođete do velikog dobitka, zaboravili bi ste svog takozvanog boga i primili dobitak!''

''GOSPODINE, potpuno pogrešan zaključak. Zar mislite da postoji tako veliko blago zbog kojeg bi se vjernik koji je upoznao Isusa, odrekao svog Spasitelja i obećanja vječnog života?''

Čovjek me je uporno gledao kao da kroz moje oči želi uči u moj um. Taj pogled je izgledao skoro zastrašujuće, no na mene nije tako djelovao. Znala sam da je Onaj koji je u meni, jači od onoga koji je u njemu; s toga sam mu odvažno rekla:

''GOSPODINE, vidim da ste zaista nevjernik. Vjera je dar od Boga, a očito je da vi taj dar nemate. Ja vjerujem da je Isus živ i da je uvijek uz one koji u Njega vjeruju. To također piše u Evanđelju po Mateju 28:20 "…..i evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." Ja vjerujem Isusovoj riječi. Tokom vremena, slijedeći Isusa i živeći po Njegovoj riječi, uvjerila sam se u mom osobnom životu da su te riječi istinite. Varate se ako mislite da je vjera slijepa. Vjerovati se treba umom i srcem. Tada se primaju stvarni dokazi da je naš Spasitelj živ i da je uvijek uz nas.''

''IZGLEDA da ste vi neka posebno izabrana osoba koja je od Boga dobila vjeru. Da je taj vaš Bog pravedan, dao bi i meni taj dar.'' ''BOG je zaista pravedan. On poziva sve grešnike da dođu k Njemu i nudi im oproštenje, spasenje i vječni život. Vi se očito niste odazvali Njegovom pozivu. Niste priznali svoje grijehe i niste se pokajali. Niste se od grešnog života okrenuli k Bogu. Kako onda možete očekivati da On, sveti Bog, živi s vama i u vama? Da vas vodi, savjetuje, tješi, pomaže, iscjeljuje i još mnogo toga potrebnog u ovom, ovozemaljskom životu? Nakon spasenja i vjere, najveće Isusovo obećanje je vječni život uz Gospodina Isusa Krista.''

''NISAM čuo da i mene zove, a i ne želim ga čuti. Ma što vi rekli ili ma što pisalo u tom prastarom, zastarjelom pismu, ja ne vjerujem! Nisam se mučio da steknem tako visoku naobrazbu, da bih vjerovao takvim izmišljotinama. Ne vjerujem u taj takozvani život vječni! Kada jednom umreš, zakopaju te, pojedu te crvi i tada te više nema! To je kraj!''

''GOSPODINE, Bog je zaista pravedan. On ne čini ništa protiv naše volje. On bi vam odgovorio biblijskim rječnikom: ''Neka ti bude po vjeri tvojoj. Kada si mogao, nisi izabrao Isusa i raj, ali se ljuto varaš da su zemlja i crvi stvarno kraj.'' Bilo bi dobro da otvorite Pismo, tu prastaru knjigu jer tamo u Evanđelju po Ivanu 5:24piše: "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.''

KAŽETE da kada čovjek umre bude pokopan, pojedu ga crvi i da je to onda kraj. Gospodine, ovdje ste u velikoj zabludi i to u odnosu na zadnju riječ: ''kraj''. Božja riječ drukčije govori. U Evanđelju po Mateju 25:46 piše da će oni koji su grešno živjeli, a nisu se pokajali i od Isusa Krista dobili oproštenje, "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." Evanđelist Marko u stihovima 9:48 i dalje opisuje i kaže da će to biti pakao: ''gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi''.

NA kraju bih voljela da se rastanemo u miru, ma da mi nije žao što sam vas, nadam se, bar malo potakla na razmišljanje. S Bogom se može vrlo lako stupiti u kontakt, naravno, ako vi to želite. Uzmite Sveto pismo, zamolite Gospodina da vam otvori srce i duhovne oči da možete razumjeti stihove koje čitate. Zazovite Isusa i zamolite ga da vam oprosti sve vaše grijehe i pomogne osloboditi se svih ovisnosti da ih ne morate ponavljati i da možete živjeti slijedeći Njegovu Riječ. Nemojte se začuditi, ako zaplačete od tuge što ste tako dugo živjeli u grijehu i od radosti što je Gospodin skinuo teret grijeha s vaših pleća.

Ne sumnjajte da je Isus čuo vašu molitvu, jer je potpuno sigurno da Isus čuje molitvu kada se grešnik kaje. Kada je kajanje iskreno, Isus će vas prigrliti kao malo dijete, a cijelo nebo će se tome radovati. Potražite vjernike kojima je Isus najveća vrijednost na ovom svijetu. Oni će vam sa svojim iskustvom pomoći u daljnjem hodu s Isusom do vječnog cilja, a sam Isus će vam reći u Izaiji 41:10 ''Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.''

GOSPODINE, želim vam sve najbolje u životu, a ono najbolje je iskreni susret s Isusom Kristom, ali već na ovoj zemlji, jer kasnije će biti prekasno.

10:16 13.11.2017.

SAMO BEZ NOVCA, ALI IMA SVOJU CIJENU!

1. Petrova 1:18+19 ''Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.''

Ovi su stihovi poznati širokom krugu ljudi. S mnogih propovjedaonica, pa čak i po ulicama, može se čuti kako je Isus Krist umro na križu, a poslije uskrsnuo za spasenje svih ljudi. To zvuči vrlo primamljivo, poglavito s toga što se naročito naglašava da to može dobiti svatko tko vjeruje u Isusa Krista i to zabadava. Istinu kažu kada tvrde da je našu zadužnicu, odnosno sve naše grijehe, sam Isus Krist svojom krvlju i smrću na križu, platio naše grijehe. Ne samo oprostio grijehe, već i oslobodio od ovisnosti, da ne moramo više griješiti.

Ma kako to privlačno zvučalo, veliki broj ljudi nije se odazvao na taj poziv. Nevjerojatan je taj nemar i pomanjkanje želje za čistom savješću i vječnim životom koji je vezan za spasenje! Još je nerazumnije da onaj broj koji je to prihvatio, nije zainteresiran za ono što je vezano uz spasenje i oproštenje grijeha. Samo kažu: ''Sve je platio Isus Krist! Na tebi je samo da kažeš da i sve je u redu – spašen si!'' Ti ne moraš ništa platiti. Većina tada kaže: ''Da!'' i odu svojim putom te griješe dalje kao i prije.

To je istina, Isus Krist je sve platio i to ne novcem, već svojim životom. To se odnosi i na nas. Niti mi ne trebamo ništa platiti, ukoliko se odnosi na novac. Spasenje se ne može kupiti novcem, ni zlatom ni srebrom. Ipak oni koji misle da su samo svojim pristankom stekli spasenje, u grdnoj su zabludi. Božji plan spasenja se sastoji od dva dijela. Onaj dio koji mi ne možemo ispuniti i platiti cijenu našeg spasenja, ispunio je Sin Božji. Drugi dio je onaj koji mi sami moramo ispuniti, da bismo ostvarili naše spasenje. Što bi značilo za nas same da je cijeli svijet spašen, ako mi to nismo?

Nabrojati ću nekoliko uvjeta koje mi trebamo ispuniti. Ne kažem moramo, jer ništa ne moramo. Samo, ako hoćemo prihvatiti plan spasenja, moramo prihvatiti i onaj dio koji se na nas odnosi. Prvi uvjet je da vjerujemo u Isusa Krista. Zatim moramo priznati da smo grešnici i za svaki se svoj grijeh iskreno pokajati. Naravno, odluka da nećemo te grijehe ponavljati mora biti iskrena i čvrsta. Neizostavna je odluka da ćemo živjeti po Božjoj riječi. Vjerujući Isusovim obećanjima, možemo vjerovati da će On biti uz nas i da će nas Duh Sveti voditi i dati nam snagu da ustrajemo. Kada se sve to redom ostvari u nama, događa se nevjerojatna promjena u nama. To se naziva novim rođenjem. Tada Isus Krist čini sve novo u nama. On nas ne popravlja, ne, On čini sve novo u nama.

Tada obraćenik, nanovo rođeni vjernik prestaje biti samo Božje stvorenje te dobiva pravo da se zove dijete Božje. Svojim krštenjem potvrđuje svoju odluku. U krsnoj vodi ,,pokapa'' grešnog, starog čovjeka. Dalje ostaje samo da sluša i čita riječ Božju, a ona će mu pomagati na životnom putu. Sveto pismo je puno pomoći, uputa i obećanja. Puno je milosti i ljubavi, ali za one koji žive po Božjoj riječi i drže se svojih obećanja i tako ispunjavaju drugi dio KRISTOVOG PLANA SPASENJA. Isus je ispunio svoj dio našeg spasenja, a obilato će nam pomoći da i mi ispunimo svoj dio. Naš ovozemaljski život vođen riječju Božjom, vodi nas u Vječni život s Isusom Kristom, a to je naš cilj! Slava, hvala i ljubav našem Spasitelju! Isus Krist je dao svoj život za naše spasenje. Mi mu pripadamo, slijedimo Njegov primjer!

Jako je važno da upoznamo Riječ Božju, zato pažljivo i predano čitajmo SVETO PISMO. S vjerom prihvaćajmo sva obećanja koja nam je Isus Krist dao. Osobno sam često bila u potrebi da ponavljam stih koji piše u Rimljanima 8:28 i 31+32 28' ,,Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom njegovom pozvani''.

31 '''Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?'' Mogu iskreno posvjedočiti da su se u mom životu ovi stihovi (kao i mnogi drugi), U cijelosti ispunjavali. Pozivam vas da se i sami uvjerite! Slava Gospodu, jer On čvrsto stoji iza svoje Riječi!

KADA DUH SVETI GOVORI TRIDESET GODINA MILOSTI
Svjedočanstvo

Ovo je moje osobno svjedočanstvo. Pišem ga kao što sam već više put rekla za moje članke i recitacije, da bi čitaoci mogli vidjeti da vjera nije slijepa, već da može posvjedočiti sama sebe. Pišem da bi bar neki od onih koji ih pročitaju vidjeli kako je blagoslovljeno slijediti Isusa Krista, Sina Božjega. Kada krenete za Njim, On vam neće biti samo Spasitelj već Osloboditelj, Voditelj, Utješitelj, Iscjelitelj i Savjetnik, a i sve u svemu. On je taj koji vas nikada neće napustiti niti razočarati. Ne zovem vas u nijednu crkvu, zovem vas k Isusu Kristu, ali kada ga upoznate, pronađite onu u kojoj se propovijeda čista i cjelovita riječ Božja i to ne samo propovijeda, već žarko želi živjeti po Božjoj riječi. Sada evo mog svjedočanstva:

Bila je srijeda 21.listopada 1987. godine,kada sam prvi puta stupila u za mene tada nepoznatu crkvu. Bila sam uzbuđena i sva na oprezu. Motrila sam zbivanja oko mene, ali svi su bili ljubazni pa sam se posvetila propovijedi. Po završetku službe Božje, neke su me osobe pozvale da dođem u nedjelju na vodeno krštenje. Nisam znala ništa o tome, pa sam se odazvala i došla.

Moj život je u to vrijeme bio kaotičan i bezizlazan. Ništa se nije moglo promijeniti niti išta popraviti. Opsjedale su me misli kako bi jedini izlaz bio umrijeti, a onda se nanovo roditi. Zamišljala sam nešto kao u šahu. Kada vidiš da je partija izgubljena, prekidaš je i započinješ novu partiju. Znala sam da to nije moguće pa se agonija nastavljala iz dana u dan, iz godine u godinu.

Prije samog obreda krštenja, pastir crkve je propovijedao o značenju ovog čina. Između ostalog je rekao da se mrtvi, stari čovjek pokapa u krsnoj vodi, a nanovo rođeno dijete Božje izlazi iz nje. U mojoj glavi je sijevnulo. Počela sam brže disati. U mislima sam ponovila njegove riječi. Zar to nije bilo upravo ono nemoguće što me je opsjedalo? Umrijeti i nanovo se roditi! To nitko nije znao. Samo ja i Onaj koji moje tajne misli zna. Onog trena sam znala da je to Duh Sveti. On je našao put da mi pokaže da je to moguće; da je moguće umrijeti i nanovo se u Isusu Kristu roditi! Ništa se tu ne popravlja, jer Isus Krist stvara sve novo. Znala sam da me je sam Bog doveo ovamo. Nitko od ljudi mi nije rekao – Bog je našao rješenje mog problema. U srijedu sam prvi puta ušla u ovu crkvu, a u nedjelju sam se odlučila krstiti, to jest pokopati starog ''čovjeka'' i nanovo se roditi, Slava Bogu!

Ubrzo sam učinila što je bilo potrebno. Životno pokajanje Isusu Kristu i čvrsto obećanje da ću ga slijediti i živjeti po riječi Božjoj. Nisam se mogla odvojiti od Svetog pisma. Žarko sam željela vodeno krštenje ( jer sam osjetila da sam nanovo rođena ) pa sam već i neko vrijeme prije toga bila krštena Duhom Svetim. Bila sam puna Isusa. Mislila o njemu, govorila o njemu i pri tom sam sjala od oduševljenja. Neki od znanaca su se čudili, dok su drugi govorili: ''Proći će to nju''! Hvala Bogu, nije me prošlo!

Sada nakon 30 godina još me ''drži''. Teret koji me je tištao, Isus je skinuo s mojih leđa i dao snagu da mogu snositi tadašnje i buduće probleme, bolesti i nevolje. Uvijek me je podupirao. Dao mi je radost spasenja. Bezbroj puta me je utješio u teškim prilikama i sačuvao u opasnostima. Davao mi je snagu kada sam bila tjelesno bolesna ili slaba, a kada bih duhovno klonula, jačao bi moju vjeru i na razne načine davao na znanje da je On uz mene.

Stihovi iz Svetog Pisma doslovce su se ispunjavali u mom životu. Kada ne bih znala kako ili kamo, kao sama se otvarala stranica Svetog Pisma koja mi je pružala odgovor. Moje znanje se nekako produbilo i to ne samo duhovno. Mogla sam razumjeti druge, savjetovati ih, uputiti i tješiti ih.

Znala sam da radim nešto dobro i da je to autoritet i djelo Duha Svetog. Nisu mi uvijek cvale ruže i bilo je teških dana u mom životu, ali je ISUS uvije bio uz mene. Uvjerila sam se da su sva Njegova obećanja vjerna i da nas nikada ne ostavlja. Nisu me uvijek svi razumjeli i prihvaćali. Neki jer nisu imali vjeru, neki iz zavisti, zlobe ili neznanja. Nije mi bilo lako podnositi. Bila sam razočarana pa bih se i pobunila, ali sam se sjetila Isusa, koji je molio svog Oca da im oprosti, jer ne znaju što čine. Tada bih se pred Isusom pokajala i molila da oprosti njima, ali i meni, jer sam i ja svima oprostila. Sada uvijek molim za te duše i molim Gospoda da im pomogne oduprijeti se niskim pobudama. Molim ga da me upotrijebi kao alat u svojim rukama i to tako dugo dok živim, a kada to više ne bude moguće da me uzme k sebi.

Sada živim po riječima Sv. Pisma i težim sve više posvećenju. Ne držim se Božje riječi zato što moram, već zato što želim i što Gospoda iskreno ljubim. Nadam se da ću biti Mudra djevica i čekam da Isus dođe po svoju nevjestu. Vjerujem da ću dobiti bijeli kamen i na njemu novo ime. Ne čekajte! Dođite k Isusu! Život s Isusom je slavlje, a tjelesna smrt s Isusom je bez straha i vječni život. Danas sam živi svjedok, jer se kod mene doslovno ostvarila Riječ Boja. (Mt. 9:22)

''A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Ohrabri se kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa.''

2. Ljetopisi 7:14 ''i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.''

RAZMIŠLJANJA ISPOD SPUŠTENIH VJEĐA

Nisam psiholog, niti vam želim ''prodavati maglu'', jedino želim s vama podijeliti svoje iskustvo. Vjerujem da bi bilo korisno uz to, kao sa svime što ''kupujemo'', dobiti upute za upotrebu. ''Upute, kao i svjedočanstvo, vrlo su kratke, a ipak su korisne za cijeli život.

Čini se kao priča, no doživljena i proživljena je od mnogo ljudi. Bog je stvorio čovjeka Kada kažem čovjeka (čovjek = jednina,a množina su ljudi), mislim na žene, muškarce i djecu. Stvoritelj je stvorio muškarca, ženu i već prije toga zamislio u njima dijete. Eto to troje (množina) su ljudi. Čini se da sam se udaljila od teme, no to samo zato da bih objasnila da se ono što svjedočim odnosi na sve ljude. To nije bajka. Molim vas, pokušajte me ozbiljno shvatiti. Tek na kraju odlučite kamo ćete je svrstati.

U posljednje vrijeme mnogo se priča, ali i doživljava zla: razbojstva, ubojstva, pljačke, prevare, laži, krivokletstva, čedomorstva i pedofilije. Mogu slobodno reći da sam svjesna da ima još mnogo toga. Ipak mislim da je dovoljno da shvatite na što mislim. Kao što se svi tuže na zlo na ovom svijetu, isto tako drugi na ulicama, crkvama ili zajednicama, tvrde i propovijedaju da su '' samo ljudi od krivi i mesa'', i da se moraju pokajati i promijeniti život.

Sada nastaje pravi kaos. Većina će reći: ''To se ne odnosi na mene! Ja sam časna osoba. Nisam palikuća ni razbojnik.'' Drugi će nabrojati nešto drugo, no svi će reći da oni ne čine zlo (grijeh). Uprijet će prstom na nekog drugog i tvrditi da ni iz daleka nisu kao on ili oni. Njima nije potrebno pokajanje, Njima nije potrebna promjena. Neki će pak ustvrditi da je vjera samo obmana za lakovjerne, stare ljude ili primitivce. Tvrdit će da Boga nema, a ako ga i ima, da njima nije potreban. Oni su sami gospodari svog života i da ne žele imati gospodara nad sobom. Kakva grozna zabluda! Živjeti u paklu ovog svijeta i odbijati jedinu ruku pomoćnicu koja im se nudi. (Matej 11:28-30) "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

Ovo me podsjetilo na priču koju sam napisala prije mnogo godina. Priča je izgubljena no i sada će mi poslužiti sjećanje na nju. Radi se naime o bisagama. Bisage su dvije torbe spojene tkaninom i obješene preko magarca. Uobičajeno je u Lici tako prenositi teret no i u mnogim drugim krajevima svijeta gdje se često prebacuje preko ramena, tako da jedna torba visi sprijeda, a druga straga na leđima. Nije teško zamisliti da je lakše i brže otvoriti prednju torbu. Ono manje potrebno je vjerojatno u stražnjoj torbi pa se ona vjerojatno otvara tek na odredištu.

Pokušajmo si zamisliti da se taj teret sastoji od naših grijeha. Ma da ne priznajete, ali samo pokušajte! Pokušajte pogledati u torbu. Naravno da ćete otvoriti onu sprijeda, jer se lakše otvara i u nju lakše trpa ono što se vidi, a to su grijesi i pogreške drugih ljudi, pa čak i one najlakše. Ima ih mnogo. Naravno, jer njih ste najprije vidjeli. Možda i jedino vidjeli. Ha, mislili ste: ''Ja nisam kao oni!'' Potrudite se otvoriti onu torbu straga, na leđima i isto tako naravno, da u njoj nećete naći skoro ništa ili samo beznačajne sitnice. Kako bi i našli? Tko se okreće natrag da vidi i registrira svoje grijehe i još da ih trpa u torbu? Zar nije već dovoljno ona količina tuđih grijeha? Lakše je trpati u onu prvu torbu. Ona je bliže. U onu stražnju često zaboravimo pogledati. Možda njih i manje vrednujemo. Mi se uvijek pokušavamo izvući. Uvijek su krivi oni drugi. Oni su uvijek mnoooooogo gori od nas!

No sada, pokušajmo stvarno biti ozbiljni. Sada je na redu da pročitamo onaj dodatak ''UPUTE ZA UPORABU''. Pitati ćete za što? Reći ćete da se vi ne uklapate u to. Dobro, pretpostavimo da ste u pravu. Ipak vas molim da pokušate, makar samo da se uvjerite da ste u pravu. Potrebno je samo jedno. Molim vas, zatvorite oči (nemojte čkiljiti!). Sada se pokušajte smiriti i razmišljati. Nastojte se sjetiti svog djetinjstva. Što vam pada na pamet? Možda kada ste razbili prozor, a mami rekli da niste vi? Ili kada ste podmetnuli nogu dečku iz susjedstva? Možda ste tati rekli da su vam ukrali novac, a vi ste kupili cigarete? Ne, sjetit ćete se da ste onda već skoro prošli pubertet. Bilo je to mnogo ranije no što ste uzeli iz maminog novčanika novac da biste odveli djevojku na ples, a tada ste već bili punoljetni.

Nemojte otvarati oči, ronite dalje u sebe. Ima toga više. Kako ulazite dublje, nalazite i ozbiljnije stvari. Kao na primjer ona, kada ste lažno ocrnili kolegu na poslu, da biste dobili njegovo mjesto ili još gorje, kada ste zaveli susjedovu ženu? Znali ste da vaša prijateljica ima ljubavnika i vi ste je pokrivali i davali joj alibi. Iskoristili ste nevolju jedne obitelji i posudili im novac uz veliku kamatu. Mučno vam se sjetiti kako žestoko ste napadali svoju suprugu i zahtijevali da učini pobačaj. E, pa i meni je mučno nabrajati sve ove gadosti. Prepustiti ću vas vašoj savjesti. Vjerojatno nemate sve ove grijehe koje smo nabrajali, no isto tako je vjerojatno da ima još po koji kojeg se i nisam sjetila.

Pretpostavljam da ste se, ukoliko ste iskreno i duboko sagledali u sebe, zgranuli nad onim što ste otkrili. Uzmete li u obzir da zapravo nema malih i velikih grijeha, uviđate da ste i vi veliki grešnik. Pročitajte u psalmu stihove od 1-3 pa ćete vidjeti da sam rekla istinu. '' Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.''

Čini mi se da vam sada predstoji da razmislite i da odlučite hoćete li s prezirom odbaciti sve što ste pročitali ili ćete se skrušeno zapitati što da sada učinite? Kako da se oslobodite tereta i krivnje, da se ne morate bojati kazne te da prestanete prezirati sami sebe. Drugi poznaju vaš vanjski oblik, no vi poznajete dubinu svoje duše, a to je porazno. Takvo pitanje je postavio čuvar tamnice Sili i Apostolu Pavlu u Djelima apostolskim 16:30-32: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.''

Prvi korak je povjerovati, drugi je pokajati se zbog učinjenog i odlučiti promijeniti takav način života. Zatim, zamoliti ISUSA- KOJI JEDINI ima moć oprostiti grijehe, a koji je svojom žrtvom na križu stekao tu moć da nam oprosti grijehe i oslobodi svih ovisnosti. Budite sigurni da Bog čuje molitvu grješnika koji se kaje. Nakon toga, osjetit ćete veliko olakšanje. Pogledajte u vaše bisage na leđima: one su prazne. Isus je svojom krvlju oprao vaše grijehe i bacio ih u more zaborava. Vjerujte u Njegovu riječ i slijedite je. Uzdajte se u Njegova obećanja, jer sve se okreće na dobro onima koji Boga ljube (Rim.8:28)

Samo jedan iskreni vapaj za oproštenje i spoznat ćete da je Isus na križu već oprostio. Isus je učinio sve za naše spasenje. Mi trebamo samo iskreno prihvatiti! Eto, kratko i jasno, ali milost, mir i spasenje trajat će dugo, a ako ustrajete, cijelu vječnost. Ovo je samo nekoliko uputa no želite li više znati, sve ćete upute i potpuno vodstvo naći u Svetom Pismu, to jest u Božjoj riječi. Kada ostavite grijehe, u bisagama će biti samo milost, mir i ljubav. Kakvo divno obećanje! Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetome!

TREBAMO POSTIĆI ONU DUHOVNOST KOJA NAM JE OD BOGA NAMJENJENA

Ivan 1:27
''Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.''

O značenju ovog stiha vode se mnoge polemike no u ovom članku želim naglasiti da se smisao ovog stiha odnosi, uglavnom, na duhovnu ''sliku'' Božju. Jedan od argumenata za to je, da nitko Boga nije vidio, pa ne može niti opisati Njegov lik. Slijedeće što se može uočiti jeste riječ čovjek. Čovjek je imenica u jednini, a u množini ona glasi ljudi. Ljudi se sastoje od: muškaraca, žena i djece; to je rod ljudski. Ovaj opis se čini nepotrebnim, no on to nije, jer nas upućuje na duhovnu dimenziju. Očito je da se ''Slika Božja'' odnosi na duhovni nivo stvorenja Božjih kojima je udahnuo dušu. Knjiga postanka 2:7: ''Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša''.

Stvaranje čovjeka- ljudskog roda, bio je plemeniti čin plemenite osobe. Stvarajući čovječanstvo, On je zamislio plemenito čovječanstvo koje svojim postojanjem oplemenjuje zemlju i sve što je na njoj. Očekivao je od ljudi jedan ne samo viši, nego visoki duhovni nivo. Ipak , imajući tako visoki cilj, On nije htio stvarati mehanički programirana bića. Htio je sebi slična, u duhu plemenita bića. Htio je, i stvorio je, bića sa slobodnom voljom, koja će činiti dobro i plemenito, ne zato što to moraju, već zato što to žele i što u njima nema zla.

Očekivao je da ljudi koje je On stvorio srcem i dušom, koju im je On dao, dragovoljno i radosno prihvate i ispune Njegov naum; Njegov plan ljubavi, dobrote, slobode, ljepote i ljubavi. Nada sve očekivao je jedno iskreno zajedništvo. Naš Stvoritelj je uistinu vidio u nama plemenito biće slično sebi. Tijelo je samo stvorio da bude fizičko okrilje Duhu Svetomu, koje mi nazivamo ,,Hram Duha Svetoga'' Tijelo je trošno i prolazno, ali služi da bi oplemenilo naš duh. Ono često otežava to nastojanje, ali upravo te teškoće dovode nas do pobjede. Mučna je i trajna borba s napastima tijela; tek postepeno shvatimo da ovo tijelo nije naše pravo ''ja''. Naše pravo biće je duh naš koji nam je sam Stvoritelj udahnuo.

Većina nas vjeruje da smo od Boga stvoreni, ali isto tako da se zli duh, ma kako ga mi nazivali, umiješao u naše postojanje. Nemojmo zaboraviti, odnosno, budimo svjesni da smo od Stvoritelja dobili slobodnu volju. Na nama je da odlučimo koja strana će dobiti prevlast. Ovim svijetom, a našom slabošću i nevjerom, svijetom sve više vlada tama. Na nama je da se obratimo Bogu. Božjom milošću imamo Spasitelja Isusa Krista, Sina Božjega, koji ima vlast oprostiti nam grešnost i iz tame premjestiti nas u svjetlost od Boga nam pripremljenu. Valja nam se nanovo roditi! Ne tijelom već duhom. Tada će se na nas odnositi stih iz Svetog Pisma, Kološanima 1:13+14: ''On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha''.

Mnogi se danas nazivaju djecom Božjom no oni to nisu. Zbog tame i grijeha u kojima su oni i njihovi predci živjeli, to su pravo izgubili. Tek oni koji su prihvatili Golgotski sud, (Golgotski sud je pokajanje i oproštenje od grijeha kroz smrt Isusovu, na križu na Golgoti), vratili se Bogu i nanovo se rodili, dobili su pravo da se nazovu djecom Božjom. Pročitajmo u poslanici Rimljanima 8:14-16: ''Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinjenja u kojem kličemo: "Abba! Oče!" Sam Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja;''

Nanovo rođena djeca Božja, sve više teže za božanskom čistoćom i svetošću, jer sam Gospodin već u Starom Zavjetu kaže: '' Budite, dakle, sveti jer sam ja svet !" RASTITE U SVETOSTI! Djeca Božja moraju rasti! Rasti u vjeri i svetosti. Neki misle da je to nemoguće, no u Svetom Pismu piše da nam je s Bogom sve moguće. Samo ako žarko želite, Bog će vam pomoći i Sveti Duh voditi. U nepokolebivoj vjeri, s Bogom je sve moguće! Čistoća teži za još većom čistoćom, svetost za većom svetošću do onog nivoa koji je naš Stvoritelj želio za nas.

Prije nanovog rođenja mnogo toga nismo shvaćali. Sa svakom novom spoznajom naš se horizont širi. U Svetom pismu već piše sve što nam je potrebno za jedan boguugodan život. Mi ne stvaramo ništa novog, samo nam Sveti Duh, kada postignemo određeni nivo uzrasta vjere koji nam je od Boga određen, otkriva da dublje razumijemo namijenjenu nam poruku. Znanstvenici se hvale svojim izumima (na fizičkom polju), no to nije prava činjenica. Oni nisu izmili, oni su samo, pomoću Svetog Duha, otkrili ono što već davno postoji u Božjem planu. Već smo sigurno, ako čitamo Sveto pismo, naišli na stih u Evanđelju po Ivanu 16:12+13: ''Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi''.

To se odnosi na duhovne, ali svjetovne spoznaje. U svakom slučaju, težeći za višim nivoom svetosti, Duh Sveti nam pomaže i uvodi nas u dublje razumijevanje Božje misli. Ovaj život je jako kratak! Ne možemo promijeniti svijet, ali potrudimo se, uz Božju pomoć, promijenit sebe; da ne budemo promašaj u Božjoj zamisli, već svjetla točka za budući naraštaj! Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetom!

Vjerujem da će se netko od čitalaca ovog članka zapitati što je prava svrha ovog članka? Isto tako vjerujem da Gospodin ne nadahnjuje nekoga bez namjere i svrhe. Moje je bilo da napišem i pošaljem, a na Duhu Svetom da stigne na pravo odredište. Sam se zapitaj i moli Gospoda da ti otkrije razlog zbog kojeg si trebao pročitati ovaj članak. Kad pravo razmisliš, biti će ti jasno da i tebe Gospod treba da ostvari svoj plan. Požuri, jer te Gospod čeka! Čini se da ima još puno vremena. Možda si spašen i nanovo rođen, no budi svjestan da je dugi put od nanovog rođenja do posvećenja i svetosti. Blago onima koje Gospod nađe na tom putu!

''U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo ''. ( Matej 11:25+26)

MISTERIJ KRIŽA
(Matej 16:24)

''Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom''

Već mnogo godina slušam priče, pjesme i razgovore o križu. U nekima se govori o silnoj ljubavi prema križu, a nemali broj ljudi ga koristi kao nakit obješen oko vrata. Kada vidim tako izložen križ, osjećam se nelagodno. Moguće je da netko misli da time pokazuje svoju vjeru, no moje je mišljenje da bi takva osoba vjernost Isusu Kristu, trebala svojim životom svjedočiti. Takvi privjesci i medaljoni, kao i kipovi, samo su idoli i nemaju nikakvoga značaja, osim grijeha i idolopoklonstva. Oni nemaju nikakvih moći i lažni su odraz onog što predstavljaju. Često sam se pitala, zar oni nisu pročitali ili čuli bar za jedan stih u Bibliji, (a ima ih mnogo) koji govori da su takvi idoli mrski Bogu i da će biti osuđeni oni koji ih prave, nose ili obožavaju. Evo jednog stiha iz Jeremije 51:52: ''Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici. ''

Pitala sam se što i onaj pravi, Golgotski križ čini tako voljenim i cijenjenim, kada znamo da je naš ljubljeni Isus Krist, trpio užasne boli i samu smrt na njemu? Dugo nisam shvaćala gdje je poveznica tog simbola smrti i boli sa onima koji ljube Isusa Krista. U ono doba je smrt na križu bila česta. Smatralo se da su prokleti oni koji umiru na križu. Isus Krist Sin Božji, nije pripadao toj kategoriji, jer je bio nevin i žrtva za spasenje mnogima. Galačanima 3:13 ''Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu –''

Jednog mi se dana učinilo da shvaćam. Kao otkrivenje, usporedila sam sebe i Golgotski križ. I ja sam bila, kao i križ, uzrok patnje i bola mog Spasitelja. Kada me Isus Krist dotaknuo i svojom krvlju oprao moje grijehe, postala sam čista i ljubljeno dijete Božje. Dodir Krista i krvi Njegove imaju takvu silu i moć da mogu spasiti i oprostiti. Da, On me spasio, oslobodio i oplemenio. To isto se dogodilo s križem na Golgoti. Njega je dodirnuo Isus, Sin Božji pa je tim dodirom i sam križ poprimio odraz svetosti. Koga i što takne Isusova svetost i krv Njegova, ne ostaje isti. On je taknut Isusovom ljubavlju koja se odražava na one koji ljube svog Spasitelja. Da li bismo to mogli primijetiti ne svaki križ?

Ne, nipošto! Samo onaj kojega je On taknuo sa silom i svetošću svojom. Svi drugi križevi su replika, imitacija i idoli. Oni nemaju isti značaj ni istu moć. Takvi križevi koji lažno predstavljaju značaj Golgotskog križa, kradu pravom križu, ali i samom Isusu Kristu, Sinu Božjemu slavu, a Bog svoje slave nikome ne daje. Golgotski križ nije bio poraz već pobjeda Isusa Krista! Bitku je uz svu svoju lukavost izgubio đavao.

Isus je svojom žrtvom, na ovom križu, jedino ovom križu na Golgoti, otkupio i krvlju svojom izbrisao zadužnicu cijelog čovječanstva. Spašeni su svi oni koji ga prihvate i slijede. To je tajna, otkriveni misterij ljubavi prema Golgotskom, Isusovom Križu. To je ljubav prema krvi našeg Spasitelja Isusa Krista, koja je za nas prolivena. Duboko u našem srcu živi u našem sjećanju ta neopisiva pobjeda našeg Spasitelja na tom i samo na tom križu koji je dodirnulo Isusovo tijelo.

Nama je drago janje, koje nazivamo ''Jaganjac Božji'', a koje u usporedbi simbolizira nevinu žrtvu,, poniznost i poslušnost, no zato ma kako bio taj jaganjac lijep i drag, nikome ne bi palo na pamet da ga vješa o vrat ili ga štuje kao živog Isusa Klonimo se kipa i idola! Štujmo duhom i ljubavlju našeg živog Spasitelja. Našeg Trojedinog Boga i samo se njemu klanjajmo. Amen.

SJETIMO SE JOBA

"Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti.
Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"
Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. (Knjiga o Jobu 1:20-21)

''To je moje''! Tu smo rečenicu već više puta rekli u uvjerenju da na to imamo ''pravo'', jer smo ovu ili onu stvar kupili ''našim'' novcem ili osobno dobili na poklon. Već malo dijete koje je jedva počelo govoriti, uzvikuje: ''moje''! Svi mi govorimo: moja kuća, moje cipele, moja djeca, moja ideja i tako dalje. Jesmo li se ikada upitali kako je zapravo došlo do toga da je nešto ''moje''? Netko u davnoj prošlosti se uzoholio zbog svog uspjeha i prisvojio si zaslugu za svoj uspjeh. Taj netko uspio sagraditi kuću i odmah uskliknuo: ''To je moje! To su moje ruke sagradile. Novac koji sam utrošio, ja sam zaradio''.

Taj netko nije ni pomislio da time krade Bogu slavu, a Bog svoje slave nikome ne da. Nije shvatio da on sam od sebe ništa nije mogao učiniti; da su te ruke kojima se je tako ponosio, dar Božji. Ne samo ruke, već i cijelo njegovo biće kao i sam život, su dar Božji. Bog ih je stvorio i On ih održava pokretljive i radno sposobne Ono čega uopće nije bio svjestan je, da je to Božji dar na neodređeno vrijeme, to jest da nam je dat na korištenje i to uz određene uvjete. On nam u svakom trenu može biti i oduzet. To se događa najčešće kada grubo kršimo Njegove zapovijedi. Te ruke su mogle biti polomljene ili bolesne, a zato što su bile zdrave i mogle zaraditi, pripada slava i hvala Bogu.

Nisu samo grijesi i neposluh uvijek razlog naših neuspjeha. Neuspjesi su ponekada samo test naše vjere. Ma kako taj test bio težak, iskreni vjernik će biti svjestan da je Gospodin uvijek s njim. Svijest o Njegovoj prisutnosti daje nam snagu da ustrajemo u vjeri nepokolebivo se uzdajući u Njegovu riječ. Apostol Matej u 28:20 zapisao je Isusovo obećanje:

"I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta!''

Oni koji su ) trpjeli ili još uvijek trpe bolove, patnju ili gubitke voljenih osoba, dobro znaju kako je onda teško vjerovati u Božju ljubav i reći: ''Neka se vrši volja Tvoja!''. Ipak, oni koji iskreno, s dubokom vjerom, vjeruju i slijede Isusa, sa suzama i u smrtnoj opasnosti mogu to reći, znajući da je i onda Isus s njima.

Razmišljajući o toj, tako čvrstoj vjeri, pada mi na um rano kršćanstvo. Zamišljam kršćane bačene u arenu s izgladnjelim lavovima. Uz riku lavova, oni su pjevali. Oni su vjerovali da je Isus s njima. Osjetili su da Njegova obećanja nisu samo puste riječi. Vjerujući u Njegovu prisutnost, nisu osjetili strah od smrti. S Isusovim imenom na usnama blaženo su odlazili s ovog svijeta zahvaljujući Gospodinu što ih je smatrao dostojnim da trpe zbog Njegovog imena.

Nipošto nisam zaboravila da je u areni bilo i onih kršćana koji su umirali vrišteći od straha i boli. Na žalost, njihova vjera je podlegla sumnji, pa je strah pred smrću nadvladao. Čini nam se okrutnim, ali je to logična posljedica. Bog je svoja obećanja dao ''Onima koji vjeruju''. Vjera ima samo dva oblika: vjera ili nevjera. Postoji i riječ: malovjerni, no ona znači isto što i nevjerni. Čovjek je vjeran ili je nevjeran. Biti malo vjeran pa onda povremeno nevjeran, jednako je, biti nevjeran. Svaka sumnja je znak pomanjkanja vjere. Vjerovati znači imati bezuvjetno povjerenje u Božju riječ, u Isusova obećanja. Kada je rekao: ''Bit ću s vama….'', to onda doslovno znači da će biti s nama.

Događa se da i vjernici na trenutak posumnjaju kao i otac dječaka koji je molio Isusa da pomogne njegovom sinu kad je rekao:

''Nego, ako što možeš, pomogni nam, imaj samilosti s nama!" ''Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mt 9:23+24)

Isus je uslišio njegovu molitvu, a time i ojačao njegovu vjeru. Završavajući ovaj članak, na kraju bih još samo rekla da u cijeloj Bibliji – Svetom Pismu, nigdje ne piše da će onima koji vjeruju ići sve kao po loju, niti da će im teći med i mlijeko. Naprotiv, u Djelima apostolskim 14:22 piše da su apostoli učvršćivali duše učenika u vjeri.

''Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje''.

Nitko od nas ne zna što nas u životu čeka, ali znamo da će naš Gospod, biti uz nas i onda kada nam bude teško i da će nam pomoći nositi naše breme, bila to opomena, upozorenje ili test naše vjere. Uzdajući se u Gospoda, položiti ćemo svaku kušnju, a kada sve prođe naša radost će sve nadići kada shvatimo da nam je u najvećoj boli bio najbliži. Ta radost čini da ponekada zaboravljamo da nas prava nagrada čeka na nebu.

Neka je slava i hvala Trojedinom Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Amen!

OPRAVDANO…. '' NAJPRIJE JA!''
1. PoslanicaTimoteju 1:15

''Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.''

Ne moramo se mnogo truditi da uočimo kako je ovaj svijet pun samohvale, sebičnosti, narcisoidnosti i egocentričnosti. Naravno da se gnušamo takvih pojava. Ipak rijetko kada (ili nikada), na usmjerimo svoj kažiprst prema sebi.

Neka vas ne zbunjuje stih koji sam navela, jer on je upravo suprotan svemu što sam napisala. Apostol Pavao je u tom stihu ponizno priznao da se smatra najvećim grješnikom. Na popisu svih grješnika on na prvom mjestu vidi svoje ime. To nije egocentričnost, već priznanje svoje grešnosti kako bi postigao oproštenje i spasenje.

U stvari, nije me ovaj stih potaknuo da napišem ovaj članak, već me je upozorio Duh Sveti na grešku koju mnogi, ma da dobronamjerno čine. Vjernici ili oni koji bar misle da to jesu, u uvjerenju da čine boguugodno djelo, često mole zastupničke molitve. Oni samozatajno stavljaju potrebe drugih ispred svojih potreba. Nerijetko se te molitve rasplinu i ne stižu do našeg Spasitelja. Želim upozoriti na stih u Izrekama 15:8, koji daje jasno na znanje da je Bogu ugodna samo žrtva (molitvena žrtva) pravednika.

''Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika ''

Već zamišljam suprotstavljanje onih koji tvrde da nitko nije pravedan. Oni su potpuno u pravu, jer sam po sebi nitko nije, niti može biti pravedan. Pravedni mogu biti samo oni koje je Isus opravdao oprostivši im grijehe. To mogu sa sigurnošću tvrditi, jer imam potvrdu u Svetom Pismu. 1. Petrova 15+16:

''Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.''

Moram se vratiti nekoliko redaka unazad, na mjesto gdje pišem da Bog ne sluša molitve grješnika. Tu ima jedna iznimka, jer Bog sluša svaku molitvi grešnika koji se kaje i koji odluči slijediti Isusa. Tu molitvu, ako je iskrena, Bog uvijek čuje. Isus oprašta grijehe, ako pokajnik odluči više ne griješiti, opravdan je. Pred Bogom je pravednik.

Nastavi li takva osoba u svom životu slijediti Isusa Krista, Sina Božjeg i živjeti po Božjoj riječi, ona teži upravo onom što Gospodin želi: svetosti! Bogu je ugodan svaki opravdani vjernik koji teži svetosti i na njegovu molitvu pomaže mu da to i postigne. Božji plan nije da tu i tamo poneki vjernik postane svet. Ne! On želi da svi budemo sveti! Tek tada će u cijelosti biti ispunjena svrha Isusove smrti na križu. Isus je već onda znao da se neće svi grješnici obratiti, ali je iz ljubavi za sve ljude,(jer su svi sagriješili), prinio žrtvu Bogu Ocu. Zbog te velike ljubavi silnog, velikog i moćnog Trojedinog Boga (Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetog) , su svi grešnici do dana današnjeg, dobili priliku da se obrate i budu pred Bogom opravdani i sveti.

''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. '' ( Ivan 3:16)

Dakle, svi mogu biti opravdani i kao pravednici očekivati odgovor na svoje molitve. Na kraju uviđamo da nije sebično i egocentrično, najprije moliti za sebe, to jest imati čvrstu i nepokolebivu vjeru koja se hrani Božjom riječju, jer samo tada možemo pomoći i drugima da dođu k Isusu. Nitko, nas ne može opravdati – samo Isus, jer je Isus jedini ko ima tu vlast. Težimo svetosti kako bismo uživali sve blagoslove koje nam je Gospod voljan dati, no čuvajmo se zlobe, zavisti i pohlepe, da ne bi osobno iskusili istinitost riječi iz Jakovljeve poslanice: 4:3

''Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom, da to potrošite u svojim požudama.''.

Ugledajmo se u Davida i molimo se Gospodinu poput njega, na promjer u Psalmu 17:6-8

''Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih !'' Slava Gospodinu!

ISKUSTVO TIJELA I DUHA
Svjedočanstvo

Ma kako to čudno zvučalo, zaista su to dva različita iskustva. Iskustvo tijela ne mora utjecati, a najčešće i ne utječe na naš duh, no duhovno iskustvo često ima znatan utjecaj na naš um, odnosno na naše tijelo.

Već u ranoj mladosti prepoznavala sam neopisivu kreativnost Božju u ljepoti stvorova i stvorenja, ali ne uvijek i svrsishodnost te ljepote, divljine, pustoši ili okrutnosti. Sva moja duhovnost, bolje reći duševnost, svodila se na osjećaj ugode pri lijepoj glazbi, zanimljivoj knjizi ili umjetničkoj slici. Bili su to lijepi i ugodni osjećaji koji ne bi smjeli nikome nedostajati, no sve to nije ispunjavalo dubinu mog duha.

Godine su prolazile, kao i tjelesna iskustva. Bilo je mnogo manje radosti nego bola i razočarenja u mom životu. Mnogo sam putovala i prošla kriš-kraš Europu i Kanadu, a nešto manje Ameriku i Aziju. Mnoge nedoumice su se razjasnile, a pojavilo se još više pitanja. Ponekad se pojavio osjećaj, više kao neka slutnja, da je netko uz mene, netko tko mi je jako blizak. Netko tko me zove, netko tko je dio mene. Taj osjećaj je stvorio u meni čežnju i neispunjenost. Ta praznina je žudila za ispunjenjem.

Tek u mojim srednjim godinama, prepoznala sam taj glas, glas Isusa Krista. Od kada sam se odazvala Isusu i iskreno odlučila slijediti ga, sve se promijenilo. Nije izmišljotina kada mnogi kažu da su se nanovo rodili. To je uistinu Nanovo rođenje, jer sam se i ja u Isusu Kristu, nanovo rodila. On me nije samo ,,popravio ili izmijenio'', ne On ne popravlja. On stvara sve novo! Hvala mu i slava na tome!

Sada se moja želja ostvarila. Više nisam bila sama, jer me je On Duhom Svetim krstio. Primila sam puninu Duha Svetog, : Savjetnika, Utješitelja, Pomoćnika, Voditelja i mnogo toga još. Duh Sveti mi je na više načina skinuo veo s mojih očiju te su mi mnoga pitanja razjašnjena. Sama Božja riječ mi je dala na znanje da prije ispunjenja Duhom Svetim, nisam bila samo svojim znanjem spremna razumjeti Božju misao i Njegov plan. Već u Starom Zavjetu u Zerubabelu 4:6, Bog je rekao Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve nad Vojskama.''

U Novom Zavjetu, na dan Pentekosta izliven je Duh Sveti na apostole i izlijeva se do dana današnjeg na nanovo rođenu djecu Božju. U Ivanu 16:12-15, Isus je apostolima prije svoje smrti rekao: ''Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

U Starom Zavjetu se spominje Duh Božji, ali tek u Novom Zavjetu, nakon uznesenja, prema Isusovom obećanju je na zemlju izliven Duh Sveti, koji dolazi od Boga Oca i Boga Sina. Kada bi ljudi bili svjesni kolika je to milost, riznica znanja i pomoći, prezreli bi ovo kratko, ograničeno, zemaljsko i prolazno dobro te bi žarko molili oproštenje, spasenje i ispunjenje Duhom Svetim.

Na samom početku ovog svjedočanstva pisala sam da se znatno razlikuju iskustva stečena na tjelesno razini, od iskustava stečenih puninom Duha Svetoga. Ono što tjelesni um ne razumije i ne prihvaća, otkriva se, puninom Duha Svetog, nanovo rođenom djetetu Božjem. To se ne događa samo na duhovnom planu, već i u svemu što se tiče našeg ovozemaljskog života. Naš Gospod zna da mi imamo: duh, dušu i tijelo i vidi kada smo sve podložili Njegovoj volji.

Svakim dodirom Duha Svetog, množe se naša duhovna iskustva. Svako duhovno iskustvo jača, i učvršćuje našu vjeru. Više ne moramo djelovati svojom snagom, već imamo pomoć Duha Svetog. Ono što ne bismo mogli sami svojom snagom i svojim umom, omogućeno nam je da ostvarimo silom Duha Svetoga, koji je Isusov namjesnik na zemlji. Hvala Gospodinu što nas nije ostavio same, već nam je po svom obećanju poslao Duha Svetoga! Slava Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetomu!

Moglo bi se reći da sam ovim svjedočanstvom u glavnom opisala dobrobit i pomoć koju primam od onog trena kada sam svoj život predala Isusu. Krštena sam Duhom Svetim. Nanovo sam rođeno dijete Božje. Sada zaista znam da sam HRAM DUHA SVETOGA. Ovo svjedočanstvo ne bi bilo potpuno da ne prenesem poruku i svrhu takvog svjedočanstva: da ovo što sam ja doživjela (kao i mnoštvo nanovo rođene djece Božje), nije namijenjeno samo pojedincima. Ono je namijenjeno svim ljudima! Naravno svim onima koji prihvate Isusa Krista za svog Spasitelja.

Vjerojatno će netko reći: ''Pa zašto onda ima toliko onih koji nisu primili puninu Duha Svetoga''? Istina. Mnogi se zovu kršćanima, ali to su samo po imenu. Napomenula sam da je namijenjeno svima, ali ga nisu svi prihvatili. Spasenje, život vječni i vodstvo Duha Svetoga, mogu dobiti oni koji svoj život dragovoljno predaju Kristu i koji se podrede riječi Božjoj. Oni koju s vjerom odluče da više neće griješiti, odnosno živjeti starim životom. Tada im Isus u tome pomaže i čini sve novo, to jest, NANOVO SU ROĐENI!

Istina, Isus zove: ''Dođite k meni''! On nikog ne prisiljava. Odluka je naša. U narodu bi se reklo, ''Predaj sve i dobivaš sve!'' ili ''Ili sve ili ništa!'' To su 'Paketi' koji se moraju cijeli predati i primiti! To su otvoreni 'paketi' i točno se zna što je u njima. Predaješ paket: grijeha, zla, straha, mržnje, zavisti, bluda i laži. Za uzvrat dobivaš paket: spasenja, vječni život, nanovo rođenje, oslobođenje od grijeha, vodstvo Duha Svetoga, saznanje da si voljen i da te Bog čuva kao 'Zjenicu svog oka'! Ja sam prihvatila i sa zahvalnošću slavim Isusa Krista, koji mi je to omogućio otkupivši i moje grijehe, svojom smrću na križu

Psalam 17:8 ''Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih ''

PAZITE KAD ŠTO ZAMOLITE ISUSA,
JER MOGAO BI VAS USLIŠATI!
(svjedočanstvo)

''Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" (Ivan 11:40) Upravo se to čudo dogodilo, jer je žena vjerovala. Sam Isus joj je potvrdio da je uslišana zbog svoje vjere. Neki vjernici mole za nešto određeno pa onda čekaju hoće li ili neće biti uslišani. Ne trebam ni reći da to nije vjera; barem ne vjera koju bi gospodin uslišao (osim pokajnička molitva za spasenje). Ima i takvih osoba koje u očajanju vape: ''Uzmi me, Bože, jer ja ne mogu više trpjeti ovaj život“. Ima i ne mali broj onih koji gledajući bliski odlazak voljene osobe, kažu: ''Uzmi nas oboje, ne ostavljaj me samu''! Neki pak mole: ''Ponizi me, Gospode!'' Pri tome kao da ne znaju da to trebaju sami učiniti, odnosno, biti ponizni, jer kada ih sam Gospod ponizi to može biti jako bolno.

Takve bi se osobe nemilo iznenadile da ih Gospodin odmah usliša. Najčešće se dešava da već za nekoliko dana upućuju Gospodu molitvu da im stabilizira srce ili im pomogne na ovaj ili onaj način. Najčešće Bog i ne sluša tako brzoplete i nepromišljene molitve. Ipak se dogodi da nam Gospod poželi dati ''lekciju'' i upozoriti nas da dobro promislimo što govorimo i molimo.

Pa sad, možete me ismijati ili rugati mi se što nakon toliko godina slijedeći Isusa i trudeći se da živim po Božjoj riječi, dobivam takvu packu i bolnu opomenu. Ponizno se kajem i molim da mi Gospodin oprosti što nisam razmislila tražeći Njegovu trenutačnu pomoć.

Tu sada počinje moje svjedočanstvo koje pišem zato da bih vas upozorila da budete oprezni kada što molite, jer bi vas stvarno mogao odmah uslišati! Ove nedjelje sam sjedila u crkvi i slušala propovjednika iz inozemstva. Govorio je o važnosti molitve i Božjoj pomoći. Kao usput je spomenuo teškog bolesnika koji je prisustvovao jednoj službi Božjoj na kojoj je propovjednik rekao da svi koji trpe neku bol, stave ruku na bolno mjesto. Neka mole s vjerom i bol će prestati.

U isto to vrijeme sam ja imala snažnu prehladu te sam kašljala iz petnih žila. Svi prisutni su se okretali prema meni, a to je znatno ometalo propovijed. Zar je bilo čudno da sam ja pomislila da bi Gospod Isus moga ukloniti moj kašalj? Kriomice sam stavila ruku na moje grlo i s vjerom u mislima zamolila da ukloni moj kašalj.

Prolazili desetci minuta da ja nisam zakašljala. Bila sam iznenađena tako brzom odgovoru na moju molitvu, a nakon što je služba završila, osjećala sam se dužnom dati pred cijelom zajednicom svjedočanstvo. Radost i slava Bogu je bila odraz cijele zajednice. Pomislila sam na stih iz Svetog Pisma: ''J ću te uslišati, a ti me proslavi''!

Taj dan, pa i drugi, ja nisam zakašljala no osjetila sam da nešto nije u redu. Dobila sam temperaturu i pogoršanje cijelog fizičkog stanja. Ma kako nerado, pozvala sam dr. opće prakse. Što mi je rekla? Dala mi je antibiotike i zatražila da kupim Fluimukan tablete da bih mogla ISKAŠLJAVATI sekret koji mi se nakupljao u plućima. Upala pluća je bila najbliža opasnost.

Možete misliti kako sam se osjećala! Shvatila sam pogrešku koju sam učinila. Kašalj je bio jedini način da se oslobodim nakupina u mojim plućima, a ja sam molila Gospoda da me od njega oslobodi. Nisam ni pomislila da je Isus učinio grešku poslušavši moju molbu. Odmah sam shvatila da je to bila opomena. Nije to bila kazna za moju brzopletost, već prilično bolna opomena. Hvala Bogu na njoj, ali se osjećam krivom pred svima kojima sam svjedočila. Razmislite o onom što molite, jer bi vas zaista mogao uslišati. Ne zato jer On ne primjećuje da je pogrešno što molite već da pouči ne samo vas, već i one koji su bili svjedoci tog događaja.

Dogodilo mi se da sam ponekad, kada su mi navirala teška i bolna sjećanja, molila da mi izbriše sjećanje, ali sam brzo odustala pomislivši da bi mi mogao izbrisati sve i da bih mogla ostati u bez svjesnom stanju ili neprisebnoj živoj komi. Hvala Gospodu da me onda nije uslišao, jer bi to bilo više no bolno. Bila bi to kazna, a ne upozorenje ili pouka. Iznad svega zahvaljujem Gospodu za tu opomenu i želim da je drugi ne iskušaju na svome tijelu! Čitajmo Sveto Pismo svakog dana, jer do kraja života moći ćete pronaći neku novu pouku i shvatiti koliko je ona prepuna bogatog bezvremenog znanja za naš život.

Naravno, ovo govorim vjernicima – nanovo rođenoj djeci Božjoj. Djeci Božjoj koja vjeruju, ali ipak ponekad posumnjaju. Posumnjati nije grijeh, jer nas navodi na razmišljanje koje nas tada činjenicama riječi Božje učvršćuje u vjeri. Za razliku od toga, ostati u sumnji u istinitost Božje riječi, ozbiljan je prijestup i vodi u propast. Jednako je opasan vjerski fanatizam. On vodi do krajnosti i daleko od Uskog puta. Bog nam je dao srce da ljubimo, razum da razmišljamo i duh vođen Duhom Svetim. Kada se to troje uskladi, možemo živjeti po Božjoj volji. Slava Bogu!

Neka nas Gospod blagoslovi i Duhom Svetim prosvijetli naš um kako bi duhovno rasli i sve se više približili našem voljenom Gospodu, Isusu Kristu Sinu Božjemu!

TKO USTRAJE DO KRAJA…
(Evanđelje po Mateju 24:11-14)

''Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

Mora da je evanđelist Matej bio užasnut kada je shvatio budućnost ovog svijeta, odnosno svih naroda. Neki će reći da su se ova predviđanja za kraj, već i davno prije događala. Reći će i biti će u pravu. Bilo je toga već i u doba kada je on živio, no obratimo pažnju na riječi: ''Razmahat će se''.

Kada je pogledao oko sebe i vidio sva ona razaranja, ubijanja, zavist i pohlepu, a onda kako se sve više stanje pogoršava dok se na kraju ne razmaše do ludila, on nije bespomoćno klonuo. Morao je ostaviti svjedočanstvo puno nade: "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

Propovijedati će se Radosna vijest svim narodima. Nitko neće biti ostavljen u neznanju. Svi će moći znati da je Isus Otkupitelj. Svi će moći prihvatiti Riječ Božju i spasenje. Kao čovjek, on nije mogao znati mogućnosti širenja Božje riječi u budućnosti, ali duhovnim saznanjem bio je u mogućnosti vidjeti daleku budućnost. Nikako nije mogao a da ne objavi i upozori: '' Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen!"

Sigurno nije mislio da tko ustraje na izopačenosti ovog svijeta gdje se blud cijeni kao vrlinu, a prevaru, laž i pljačku kao sposobnost. Ne, on je mislio na onu malu šačicu ljudi koji su prepoznali zlo i propast te prigrlili riječ Božju i spasenje po Isusu Kristu Sinu Božjem.

Mislio je na one koji su sve do današnjeg dana zbog Isusovog imena bili ubijani, mučeni, popljuvani, ismijani i odbačeni, ali se nisu odrekli vjere u svog Spasitelja. Mislio je na one koji su u tuzi pokapali svoje najmilije i na one koji su u bolovima u pomoć zazivali Njegovo ime i onda kada im se sotona u lice smijao vičući da Boga nema.

Nije teško s ushićenjem slaviti Oca, Sina i Duha Svetoga, kada se niže uspjeh za uspjehom i prolaze godine pune zdravlja. Tada se često zaboravlja žarka molitva zahvale Kada vrijeme patnje potraje, kada se boli ne stišavaju već bivaju danomice sve žešće, često se javljaju nemile misli: ''Gdje je Bog sada?'' Tada je potrebna nepokolebiva, čvrsto ukorijenjena vjera da bi se, kao što je Isus molio, moglo kao što je rekao Isus, reći: ''Pomogni, ali neka bude volja Tvoja.''

"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" ( Luka 22:42)

Kušnje dolaze ali, ako se nepokolebivo držimo Isusa i uzdamo u Njegovu pomoć, izlazimo iz njih kao pobjednici. Istina da nevoljko razmišljamo o patnjama, no saznanje da je sam Isus bio s nama, da smo osjetili Njegov dodir i blizinu, neusporedivo su i mnogostruko veći i blagoslovljeniji od patnje koja je prolazna, a bliskost s Isusom je vječna. Gospodine, učvrsti nas da ustrajno istrčimo ovu trku do cilja, a naš cilj si Ti, Isuse i Bože Naš! Da bismo prolazeći kroz kušnje mogli kao što je Job rekao (Job 19:24-26) i mi mogli reći:

''kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.''

TKO NAS MOŽE RASTAVITI OD KRISTOVE LJUBAVI?
Svjedočanstvo

Rimljnima 8:35 ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?''

Nije mi bilo ni malo lako odlučiti se napisati ovaj članak. Znala sam da bi događaj opisan u njemu mogao nekim osobama srušiti lakomisleno pouzdanje, pa čak i sigurnost nasmiješenog odlaska s ovog svijeta.

Ovo izgleda kao vrlo zamršen uvod u ono što želim mojim nedavnim iskustvom posvjedočiti. Naime, u svijetu vlada mišljenje, pa čak i uvjerenje, da one osobe koje su pripadale bilo kojoj crkvi ili zajednici i živjele ''poštenim životom'', odlaze smireno s ovog svijeta. Općenito se misli da samo ''veliki grešnici'' imaju napade tamnih sila i straha. Ovdje ne govorim o onim osobama koje se samo podrugljivo osvrću na takva mišljenja, već o onima koji stvarno vjeruju da su pravi vjernici i da će na odlasku ugledati anđeoska lica koja će im poželjeti dobrodošlicu.

Ovaj bih članak zapravo namijenila onima koji čvrsto stoje uz Božju riječ i s punim pouzdanjem u Gospodina teže svetosti. Njih bih htjela upozoriti da sile tame nikada, ali baš nikada ne miruju. Uvijek su spremne zaskočiti nespremnog ili oslabljenog vjernika, a napadi mogu biti zaista užasni.

Osoba koja ne čita Sveto pismo (ne samo pročita, već danomice čita), nije upoznata s mogućnostima napada, ali i sigurnošću obrane od sila tame. Najčešće samo ime Isus, prekida svaki napad i donosi mir. Isto tako neka skriveno učinjena nepravda, neopraštanje i mržnja, mogu biti silan teret u obrani protiv đavolskih napadaja.

Konačno da opišem moj nedavni doživljaj koji je povod ovom članku. Ja sam osoba u kasnijoj životnoj dobi sa mnogim zdravstvenim poteškoćama, ali sa čvrstom i smijem reći, nepokolebljivom vjerom u Trojedinog Boga. Ma da sam uvjerena da me Bog čuva, činim sve što je u mojoj moći s Božjom pomoći.

Kako je ove godine gripa pokazala svoje opake zube, ja sam se cijepila. Nažalost, ona je , kako kažu mutirala, te me zahvatila u najgorem obliku. Udovica sam i živim sama. Kada sam osjetila sumnjivu nelagodu, izmjerila sam temperaturu i 39:9 mi je bio glas za uzbunu. Prvo, žarka molitva, a onda tablete protiv bolova i temperature, a zatim skoro nesvjesno, mokri ručnik. Kako nisam mogla naciljati čelo, stavila sam ga preko cijele glave.

Postepeno sam osjetila da se sve mijenja. Više nisam bila tu. Bila sam u nekoj ogromnoj hali punoj strojeva koji su činili neopisivu buku. Nešto se je okretalo kao na tekućoj vrpci na kojoj su bila ispisana bezbrojna imena. Nisam ih mogla pročitati, jer je sve bilo mutno. Osjećala sam se užasno i stalno sam vikala: ''Isuse, Isuse!'' U mislima sam pružala ruku u želji da me digne iz tog kaosa.

Iznenada sam čula prkosan glas: ''Uzalud zoveš svog Boga! Njega nema!'' Ja sam još očajnije vikala:''Isuse!'' Na to glas opet kaže: ''Tu su mnoge korporacije koje održavaju ovaj sistem, ali tvoga Boga nema. Zovi neko drugo ime!'' Ja sam nastavila dozivati svog Gospoda, kojem sam predala svoj život i od kojeg sam očekivala pomoć i zaštitu. Na to će mi glas opet s porugom; ''Zar ne razumiješ, tvog Boga nema! Ubili su ga! Tvoj Bog je mrtav!'' Bila sam sigurna da laže. Moj Bog je bio živ. Nisam sumnjala u to. Vikala sam: ''Moj Bog je živ! Moj Bog je živ!''

Najednom sam vidjela malu svjetlost na desnoj strani mojih grudi. Nije to bilo onako kako se obično kaže, u srcu. Bilo je to drukčije, bio je to znak. Znak samo za mene. Još sam imala snage da uzviknem: ''Moj Bog je živ! On je tu – On je u meni!'' Sve je utihnulo. Spavala sam do jutra, i probudila se s dvojakim osjećajima. Osjećajem užasa kojeg sam te noći proživjela i neopisivim osjećajem sreće i sigurnosti da je moj Bog živ i da živi u meni. Te sam noći bila svjesna da sam zaista Hram Duha Svetoga. Ne marim što će mi se neki rugati i reći da sam samo sanjala ili bila u bunilu. Neka objašnjavaju stručno ili nestručno, neka se rugaju, i Isusu su se rugali i ismjehivali ga, a znamo da nisu bili u pravu.

Onim vjernicima kojima je namijenjen ovaj članak poručujem, bdijte. Budite uvijek spremni. Budite uvijek sigurni da vas ništa ne dijeli od Boga. Kušnja može doći u bilo koje doba, ali Gospod je uvijek prisutan. Samo nepokolebivom vjerom možemo pobijediti. Ovaj puta sam uz Božju pomoć pobijedila, no bit ću i nadalje još budnija i Božjom riječi još spremnija na mogući novi napad. Znam da je sotona jak, ali isto tako znam da je moj Bog jači! On je Bog koji nikada ne umire!

GNIJEZDO POD STREHOM
Svjedočanstvo

Uobičajeno je mišljenje da lastavice grade svoja gnijezda pod strehom kuća u kojima vlada mir. To podrazumijeva da ukućani žive u ljubavi i slozi. Premda da su narodne uzrečice i takoreći poslovice često vrlo mudre, a uglavnom se baziraju na one iz Biblije, one mogu u nekim slučajevima biti netočne. Lastina gnijezda pod krovom, točnije pod strehom, mogu biti pokriće za lažni mir koji ponekad krije užas zločina

Svjedočanstvo koje opisujem svjedoči upravo to: zločin. Zločin u naoko savršeno skladnoj obitelji. U dobrostojećoj i društveno visoko rangiranoj obitelji. Ispričala mi ga je žena koja je bila žrtva tog zločina i koja decenijama trpi od posljedica onog što nikada neće zaboraviti. Onog što je obilježilo njen život, ubilo njeno djetinjstvo, mladost i ljubav.

Ovo je svjedočanstvo žene koja je tu tajnu nosila kroz svoj cijeli život i na kraju se odlučila svjedočiti, jer je vjerom spoznala da čini grijeh pred Bogom i svim mogućim budućim žrtvama. Ona sama nije mogla napisati to priznanje, a nikako nije željela da objavim njezino ime. Razlog tome je i taj što djelomično ima još živih osoba koje bi mogle biti teško ranjene kada bi saznale da njihove obitelji i njihovi preci nisu bili i jesu tako časni kako to naoko izgleda. Zbog njezine ljubavi prema njoj bliskim osobama, prihvatila sam uvjet da neću objaviti njezino ime. Čitaocima koji bi mogli posumnjati u istinitost svjedočanstva ja sama pred Bogom svjedočim u istinitost njezinog svjedočanstva.

Počela je pričati opisujući svog djeda, mrkog goropadnog čovjeka koji je strahovladom držao cijelu obitelj u pokornosti. Kada se on vračao kući, svi bi utihnuli, a kada bi stigao, razišli bi se koji kuda. To je išlo toliko daleko da su skrivali i knjižicu sa izdacima kako je on ne bi našao i zbog izdataka napravio kaos u kući. Ipak, sve je bilo unutar četiri zida i činilo se da je sve u redu. Prvo je oskvrnuo svoju kćer, a tada se okrenuo svojoj unuci. Ne bi bilo primjereno u ovom članku opisivati detalje užasa koji je djevojčica u svojoj četvrtoj godini proživljavala i bila užasnim prijetnjama prisiljena na šutnju.

Baka je bila sitna, tiha i prestrašena žena. Bila je potpuno pokorna mužu i nikada mu se nije suprotstavila. Bila je bogobojazna i redovito išla na mise na koje ju je djevojčica pratila. Klečala je pognuta i mrmljala vjerojatno molitve nadajući se da će valjda Bog riješiti njene probleme. Tek kasnije je kao veća djevojčica shvatila da baka sve zna, ali da šuti zbog straha i sramote koja bi pala na obitelj i starije sinove.

Na samoj djevojčici su se nakon nekog vremena vidjele strahom izazvane promjene. Jedna od njih je bila i poremećaj u govoru. Bilo je neizbježno da to i majka djevojčice ne primijeti. Bilo je šaputanja s ocem, a onda su zaključili da se ništa ne može popraviti pa je zbog sramote koja bi i na njihovo dijete pala, bolje šutjeti. Nakon nekog vremena odselili su se daleko i o tome više nije bilo govora. Sama djevojčica je šutjela i uvijek ponovno u sjećanju proživljavala svoju patnju. Nekako blijedo se sjećala da su je vodili liječniku i da je majka ponavljala riječi:'' in tacta''.

Mnogo godina kasnije, već kao zrela žena upoznala je Isusa. Konačno je imala mogućnost da prekine svoju mučnu šutnju i Isusu povjeri svoje boli. U duhu je vidjela Njegove raširene ruke i shvatila da je On zove. Kajala se i molila oprost za svoje i za tuđi grijeh u koji je bila gurnuta i nemoćno ispaštala tuđu krivicu. Isus je čuo njen vapaj, a to je znala po tom što je doslovce osjetila kako skida s nje breme tereta kojeg je nosila. Nije se dvoumila, već je radosno predala svoj život svom Spasitelju. Čitala je Sveto pismo i nastojala živjeti ''Kako Bog zapovijeda''. Kada bi se događaji iz prošlosti kao mora vračali, zazivala je ime Isusa i molila Njegovu zaštitu. Prošlo je mnogo vremena kada je smogla snagu i u ime Isusovo oprostila ubojici svoje mladosti.

Razlog zbog kojeg sam se odlučila napisati svjedočanstvo ove žene je što je i ona u Bogu našla snagu da svojim svjedočanstvom upozori na zločine koji se događaju u obiteljima, a zbog straha i sramote prešućuju i taje. Svi očekuju da će Bog učiniti nešto. Neki čak optužuju Boga što je dopustio takvo zlo. Svi očekuju od Boga, a ne shvaćaju da su upravo oni sami pozvani da budu oruđe u Njegovim rukama.

Mnogo toga se događa jer su mnogi samo po krsnom listu ili na jeziku vjernici, zato što je njihova vjera mlaka ili uopće nisu upoznali Onoga u koga vjeruju. Da je baka zlostavljane djevojčice imala čvrstu vjeru u Gospodina i u ime Njegovo otkrila zločin, kojim je oskvrnuo svoju kćer, ne bi se sve to dogodilo i njenoj unuci, a moguće i još kojem djetetu. Mi ne smijemo šutke gledati zločin! Ne učinimo li nešto da to spriječimo, sudjelujemo u tom djelu. Istina je da je Bog na svakom mjestu i da vidi sve što se zbiva, ali je istina i da je On glava, a mi Njegovi udovi. Ako nam je vjera čvrsta, nije se teško uključiti u Njegovo djelo. Na to nas je sam Gospodin pozvao.

Moj vapaj je upućen svim čitaocima ovog članka, nevjernim i malo vjernima, dođite k Isusu! Čitajte Sveti Pismo i upoznajte Božju riječ! Riječ Božja će vas poučiti i dati vam snagu da živite po njoj. Ne omalovažavajte vjeru! Ona je živa i može rasti i produbljivati se. Nema plafona!. I još nešto, vjera je neizmjerno bogatstvo! Obraćeno dijete Božje može sa sigurnošću vjerovati u obećanje da će po Duhu Svetom u životu imati sigurno vodstvo, pomoć, utjehu, život vječni i još mnogo toga.

Mnogi se boje sotone, ali Bog kaže: ''Ne bojte se!'' Istina je da je sotona jak, no naš Bog je jači! Isus ga je na križu pobijedio, Slava Bogu!

OD KAD SAM DOŽIVJELA KRISTA
Svjedočanstvo

Isusa sam, onako iskreno, duboko i predano doživjela prije 29 godina. Od tada se je ta spoznaja danomice produbljivala i jačala potvrđivanjem Njegove prisutnosti. Tokom svih tih godina nisam bila pošteđena ni bolesti ni tuge zbog gubitka voljenih osoba, ali sam uvijek imala sigurnost Isusove prisutnosti. Ta me je prisutnost tješila, ublažavala patnje i boli, ma da ne uvijek i iscijelila bolesti. Ta prisutnost mi je davala snagu i nadu u uvjerenju da Isus čuje i vidi sve kroz što prolazim i da sam spoznajom Njegove ljubavi blaženija i zaštićena od očaja.

U Djelima 14:22 piše da su apostoli: ''Učvršćivali duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje ''.

Međutim, u Mt. 28:19+20, također piše: ''Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Ova posljednja rečenica je povod i razlog pisanja ovog članka. Dok sam slušala propovijed usredotočila sam se potpuno na svaku izgovorenu riječ. Nisu mi promakle ni greške izgovorenih riječi, ali ono što je bilo rečeno mogla sam srcem i umom prihvatiti. Kasnije, uspoređujući propovijed s riječima napisanim u Svetom pismu, pojavilo se ono što uopćeno nazivamo vjerom. Da, mogla sam vjerovati riječima Svetog pisma! Mogla sam vjerovati čak i toliko da sam donijela odluku da želim slijediti Put na koji me ono vodi.

Tada se dogodila nezamisliva prekretnica u načinu i sili mog vjerovanja. Dok sam čitala Sveto pismo mogla sam vjerovati ono o čemu tamo piše. Vjerovala sam da je Bog razdvojio more kako bi ga Izraelci mogli preći. Vjerovala sam da je Isus uskrsnuo Lazara i da je mnogo više od 500 ljudi nahranio s dvije ribe i da je od pet hljebova još i preostalo. Vjerovala sam i da je bolesnu ženu iscijelio i da je vodu u vino pretvorio, jer tako u Svetom pismu piše. Sve sam to vjerovala ma da nisam bila tamo, no kada je Isus moje srce slomio i moje grijehe oprostio; kada je meni spasenje donio, to nije bilo u ona stara, davno minula vremena! Tada je moj Spasitelj bio tu i uz moje rame je stao!

Tada je moja vjera dobila svoj pravi smisao. Kada sam molila, vjerovala sam da me čuje. Mogla sam mu predati sve svoje boli i slabosti. Mogla sam se pouzdati da me On vodi. Kada sam se Njemu predala, željela sam Njegovu narav primiti i slijediti. U mislima sam ponavljala: ''Moj Spasitelj je tu. Moj Isus je uz mene, Slava Bogu!''

Čitati, pa makar to bila i riječ Božja ili slušati propovijed je poučno i dobro, no doživjeti živog Isusa je ono što se ne može opisati. To mogu razumjeti samo oni koji su to doživjeli. Ma kako neopisivo veliko i značajno bilo naše spasenje, Gospodin ne prestaje izlijevati svoju milost i blagoslove. Bez obzira koliko velika bila Njegova milost, budimo uvjereni da Gospod za nas ima još mnogo više. U samom početku nam se čini da je to nemoguće. Kako to da meni, beznačajnijoj od zrnca pijeska, toliki blagoslovi? Kako to da moj um djeluje na sasvim drugi način? Kako to da bolje vidim kada zatvorim oči? Sve pitanje za pitanjem. Jedini odgovor je: ''Bogu je sve moguće.'' I onda kad zakažem u bilo kojem pogledu, raskajana i u suzama prepoznajem Njegovu neizrecivu ljubav. Znam da možda nabrajam sitnice, a one krupne, koje se danomice događaju, možda što ih ne znam opisati ili promiču primljene kao ''zdravo za gotovo?''

Kada jedna molitva bude uslišana, vjera raste. Onaj koji je jednom uslišao, uslišati će opet. Jednom predana Isusu, ustrajno ga slijedeći, živeći na Božjoj riječi od Njegove sljedbenice, postala sam Njegova obitelj, jer imamo istog Oca. Nebeski Otac je naš Otac, a Nebeski dom, naš je vječni dom. Tolika milost i to sve zato jer me je Isus otkupio, oprostio i svojom krvlju i smrću na križu, izbrisao moje grijehe. Slava Bogu! Recite mi, kako mogu onda da ga ne ljubim? Zar nije onda razumljivo da se uz toliku milost, moja vjera učvršćuje? Što se mene tiče, mogu umjesto vjerujem, reći znam. Poznato mi je da se kaže da je vjera u ono što se ne vidi, a ipak vjeruje. Za sebe mogu reći da vidim svojim duhovnim očima i da zato znam da je Isus živi Bog i da je uvijek uz mene.

Vjera je nešto što je predivno i predragocjeno u našem životu. Ničim ne možemo kupiti ili osvojiti vjeru. Vjera je dar – dar od Boga. Ma da je vjera dar koji se dobiva bez novca, nemojte se zavaravati. Živa i aktivna vjera može se održati samo potpunim predanjem. Bog ne traži zemaljsko blago (što će mu, ta sve je i onako Njegovo?) Gospodin traži tebe, mene, nas! Ne samo nešto djelimično ili ponekad. Ne! On nas želi u potpunosti, iskreno, odano, žarko i s ljubavlju. Ne iz običaja ili tradicije, već zrelim izborom i punom predanošću. Ja sam se odlučila. Dijete sam Božje i uživam sve pogodnosti i blagoslove koji pripadaju djetetu Božjem koje slijedi i sluša Riječ Božju. Ja nisam samo preporođena. Ja sam se zaista nanovo rodila! Slava Bogu!

Zahvaljujem mom Spasitelju, Isusu Kristu, za sigurnost da je On uvijek uz mene, jer je On živi Bog!

O DA, TO JE BILO JAKO DOBRO!

Evanđelje po Mateju 6:31-34

''Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Nedavno sam pročitala priču o jednom starom mudracu koji nije u svemu vidio samo lošu stranu, već i onu pozitivnu, dobru stranu. Kada su ga pitali je li nešto dobro, on bi odgovorio: "Možda jest, a možda i nije". Isti odgovor je dao i na pitanje da li je nešto loše. U svakom slučaju njegov odgovor je bio: "Možda jest, a možda i nije." Nemojte odmah prestati čitati, zato što vam je ova priča već poznata; ona je samo uvod u ono što vam u ovom članku želim reći. Tu istu priču sam čitala mnogo godina ranije, ali čini mi se da sam je tek sada potpuno shvatila. Stari mudrac je znao da sve ima razlog i svrhu. Znao je da nam se često puta nešto čini dobrim, a kasnije se vidi da je to bilo jako loše. Spoznao je da i ono loše može imati vrlo pozitivan učinak, kao na primjer: mladić je slomio nogu (to je bilo loše), no nakon nekog vremena buknuo je rat. Dok su svi njegovi vršnjaci bili regrutirani i u boju poginuli, mladića sa slomljenom nogom su proglasili nesposobnim. Zbog nesreće je slomio nogu, ali je zbog te iste nesreće sačuvao glavu.

Zadesi li nekog neka nevolja, pita se zašto baš njega ili zašto Bog ne odgovara na njegovu molitvu? Teško je zamisliti da Bog odgovara, ali ne uvijek na način na koji mi mislimo da je najbolje. Mnoge nevolje su dovele grešnike do pokajanja i privele ih Bogu. Njihovo spasenje je od neprocjenjive vrijednosti i opravdava patnju. Ima mnogo primjera Božje pomoći, a da mi to i ne primjećujemo. Tek kasnije sa našom zrelošću i iskustvom vidimo da nas Bog nikada nije napustio i kada nam je bilo najteže, bio je uz nas.

EVANĐELJE PO IVANU PARAGRAF 15:16

''Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime,,.

Tokom dana, mjeseca, pa i godina, neke se riječi često ponavljaju, pa tako i riječ paragraf. Dugo vremena nisam na to obraćala pažnju, no zadnje vrijeme sam uočila da je ta riječ sve češće u uporabi. Prosvjeduje li netko, navodi ovaj ili onaj paragraf. Pravnici u svojoj tužbi ili obrani, neizostavno se oslanjaju na određeni paragraf; pa čak i u saboru se ta riječ sve češće uzvikuje.

Zamislila sam se. Pa svatko ima neki paragraf na koji se s pravom oslanja. Razmišljam, a ja? Na koji bih se paragraf ja mogla osloniti u mom životu? Odjednom mi sine: pa ja kao kršćanka imam mnogo više paragrafa na koje se mogu pozvati. Otvaram Sveto pismo i gle, tako mnogo obećanja danih od Isusa Krista, Sina Božjeg, koja su čvršća od svakog zakonika. To su utvrđena pravila i obećanja na koja se u svako doba možemo pozvati i očekivati da se ostvare.

Nije ih moguće sve nabrojati u ovako kratkom članku, ali osvrnuti ću se samo na neka od njih. Kada se nađem u nekoj nevolji, boli ili bilo kojem problemu, kome da se obratim za pomoć? Ljudi nekada ne mogu ili ne znaju, a nekada ne mare, no ja znam da se mogu pozvati na jedan određeni paragraf. Možete ga pronaći u Svetom pismu. Rekao ga je Isus Krist, a zapisao evanđelist Ivan u paragrafu, (poglavlju) 14:12-14:

''Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da, veća će od njih činiti, jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću".

Rekao je: ''Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću". To nije rekao čovjek! To je rekao Isus, Sin Božji. On je kralj nad kraljevima, vladar nad vladarima čija je riječ ''da i amen''. Ona se ne mijenja. Ona je ista za sva vremena i niti jedan sabor je ne može ukinuti ili promijeniti. Vjerujem u istinitost tih riječi i često molim za ovu ili onu pomoć. On odgovara na moje molitve. Nekada odmah, nekada kasnije, a nekada na drugačiji način od onog na koji sam ja mislila, ali uvijek pomaže, jer živim po Njegovoj riječi i oslanjam se na Njegova obećanja. Njegova riječ je paragraf na koji se mogu s punim pouzdanjem osloniti.

Možda vi to ne vjerujete? Ja bih vas željela ponukati da pokušate pa ćete se uvjeriti u istinitost onoga što pišem. Naravno, uvjet je da, kako sam Isus kaže, vjerujete u Isusa Krista. Ima mnogo ljudi koji se nečega boje. Ima objektivnih i imaginarnih strahova. Neki se boje samoće, neki pak smrti. Naravno da se boje i smrti i samoće, ali to oni koji nikada nisu čuli ili pročitali što je Isus rekao, a evanđelist Ivan zapisao u paragrafu 14:18-20:

''Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti, jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama ''.

Isusovo obećanje je da nas neće ostaviti same kao siročad. To nam govori da je On uvijek s nama i na svakom mjestu. On je čak i s onima koji ne vjeruju da je Isus živ i koji ga odbijaju. On je i s njima i ako ga odbijaju. Zbog svoje nevjere, sprječavaju ga da išta uradi za njih. Nanovo rođeni vjernici vjeruju Njegovoj riječi i u duhu osjećaju Njegovu blizinu, nadajući se da će ga jednom vidjeti ,,Licem u lice''. Za njih nema mjesta strahu od napuštenosti i samoće, jer je Isus uvijek s njima.

U istom paragrafu (odlomku), kaže da je živ i na temelju te tvrdnje stoji obećanje na koje se možemo pozvati, to jest, da ćemo i mi uskrsnuti i živjeti s Njim. Isus nam objašnjava da ćemo spoznati da je On u Ocu, a mi u Njemu. Puno puta nam to nije nekako jasno. Kako to. On u Ocu, a mi u Njemu? Pomislila sam na jedan dostupan primjer. Većina je vidjela one ruske figurice (babuške) koje imaju vratašca i kada ih otvorimo, vidimo da je u njoj jedna manja, a u njoj još jedna manja figurica. Na kraju, kada su jedna u drugoj, to je samo jedna figura. Čini se kao vrlo ,,tjelesni'' primjer, no tjelesno gledajući mi taj primjer možemo razumjeti i nemamo problema duhovno razumjeti riječi Isusove: ,,Vi u meni – ja u Ocu''.

U životu, tako i u vjeri, dobro je ići korak po korak i razumjeti srcem i umom ono što u Svetom pismu piše. Sjetite se djetinjstva kada smo učili tablicu množenja. Pitanje koliko je 9x9, činilo nam se je strašno teško. Kada smo krenuli od početka: 1x9=9, 2x9=18, i tako do 10x, postalo nam je mnogo lakše i razumljivije. Nakon određenog vremena shvatili smo i mogli odmah i napreskokce reći rezultat. Strpljivost i ustrajnost su velike biblijske vrline. Vjeru treba prihvatiti i srcem i umom, a tada je to velika duhovna snaga, sigurnost i vrijednost.

Ni tu ne treba stati, jer i u vjeri postoji i ''velika tablica množenja,,, ali i mnogo složenija ''matematika''. U vjeri možemo postići nevjerojatno visoke rezultate. Tu nema plafona. Kada prođemo kroz jedna vrata, već nam se druga otvaraju. Dobro je rasti u vjeri sve do konačnog cilja, a naš cilj je Kraljevstvo nebesko.

Vratimo se našim paragrafima koji su nam već u samom početku potrebni. Svatko, pa i onaj učeniji nađe se ponekada u situaciji kada ne zna što treba učiniti. Nekada se ne možemo odlučiti što ili kako da se odlučimo, a nekada nam se čini da je sve beznadno. Tada se u molitvi obraćam Isusu i molim da mi Duh Sveti pomogne u tome. Događa se da mi sine samo jedna misao i ja vidim da je to rješenje. Nitko mi nije rekao, ali ja znam da je Duh Sveti bio na djelu. Ne odgovara uvijek na isti način, ali uvijek pomaže. Pomaže jer sam se pozvala na paragraf u kom Isus govori svojim učenicima : 14:23-26:

''Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh,,.

Ključ i uvjet za sve je: ljubiti Isusa, vjerovati Isusu i živjeti po Božjoj riječi. Možda nam se čini nemogućim ispuniti uvjete koje nam Božja riječ postavlja, no uvjeravam vas da sve ono što je čovjeku samom nemoguće, s Bogom postaje moguće. Nigdje u Svetom Pismu ne piše da će vjernici živjeti život bez nevolja; naprotiv, u Djelima 14:22 piše:

''Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje''.

Kroz mnoge nevolje moramo proći, ali radujmo se jer je Isus kroz Duha Svetog uvijek s nama. On nam uvijek, na različite načine pomaže, a u najtežem slučaju pod naš teret podmeće svoje rame i tako pomaže nositi ono kroz što moramo proći. Nisam završila s nabrajanjem paragrafa na koje se možemo pozvati i očekivati povoljan odgovor, no mislim da se sada i sami možete malo potruditi i uzeti u ruke Sveto Pismo. Moj savjet bi vam bio da ga otvorite kod Evanđelja po Ivanu, otvoreno i bez sumnje počnete polako čitati. Kažem polako kako biste o svakom stihu mogli razmišljati i udubiti se u ono što čitate.

Vjerujte, to nije izgubljeno vrijeme. Poznavanje Božje riječi je veliko bogatstvo koje se ne može mjeriti materijalnim stvarima. Mnogi će nam propovijedati: ''Bog te ljubi!' i to je istina, no oni ne spominju da je uvjet za ispunjenje svih Božjih obećanja: DA I MI LJUBIMO BOGA I ŽIVIMO PO NJEGOVOJ RIJEČI! Neka vas Bog blagoslovi.

NAJBOLJE MJESTO – BOLJI DIO

''Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti." (Luka 10:38-42)

Ovi su stihovi izazivali podrugljive pa i nezadovoljne komentare. Priča se, da je poneki suprug umjesto objeda na stolu, našao svoju suprugu sa Biblijom u rukama. Kako kažu, i ona htjela odabrati bolji dio uz riječ Božju. I sama sam bila u nedoumici, jer sam smatrala da su Martina žrtva i trud, trebali biti više cijenjeni od lagodnog odmora uz Isusove noge, odnosno Svetog pisma (riječi Božje). Bilo mi je sumnjivo da je Martin marljivi rad prošao bez pohvale jer je Marta je radila da ugosti Isusove goste. Činilo mi se da mora postojati neko shvatljivo objašnjenje koje ja nisam mogla naći.

Nakon skoro trideset godina čitanja i slušanja Riječi Božje, žarko sam molila da mi Gospod to objasni, odnosno da me Duh Sveti dovede do pravog razumijevanja tog stiha. Nedavno, u jednoj molitvi kao da mi je sinulo rješenje ove zagonetke. Kao prvo, pomislila sam da ne shvaćam zato, jer je Isus, često govorio u prispodobama. Tada mi je postalo jasno da se i ovdje radilo o duhovnom, a ne tjelesno boljem dijelu. Činilo mi se da mi je Gospod ukazao odakle trebam krenuti. Njegovo iznenadno vodstvo ukazalo mi je na jednostavnost ove poruke. Sjetila sam se još jednog stiha kojeg sam mogla u ovom slučaju primijeniti, a piše u Ivanu 16:12+13

,,Imao bih vam još mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu''

Isus je kroz povijest mnogima, od slučaja do slučaja, ali i apostolima, ne samo govorio, nego im je i prosvijetlio um da razumiju. U Lukinom Evanđelju 24:45 možemo pročitati ''Tada im prosvijetli um da razumiju Pisma.''

Žarkom molitvom, nanovo rođeno dijete Božje može tražiti, ali i dobiti razumijevanje riječi Božje. To ne znači da može mijenjati ono što već piše u Svetom Pismu; ne, već samo da razumije što nam Božja riječ govori. Tokom vremena Biblija je mnogo puta prevađana pa se je i događalo da oni kod prijevoda upotrijebe različite riječi, ali je smisao uvijek isti. No, da se vratimo Marti i Mariji. Ne njihovom životopisu, već samo ulogama koje su poslužile ovoj prispodobi. Trebala bih naglasiti da je cijeli stih namijenjen crkvi ili zajednici nanovo rođene djece Božje.

Isus je donio Radosnu vijest, Evanđelje spasenja. Kamo god je išao, On je govorio, odnosno poučavao upravo tu Radosnu vijest sa svrhom da pouči nove vjernike kako postići i održati to spasenje koje vodi u Vječni život. Njegov cilj je bio privući i poučiti što više ljudi, da bi ti isti obraćeni ljudi dalje pronosili tu vijest spasenja. Kada je mnoštvo slijedilo Isusa, možda zbog hrane, a možda zbog iscjeljenja, prvo i bitno, znači najbolje je bilo da čuju i shvate dubinu Isusove poruke. Kasnije, poučeni riječju Božjom, oni su mogli, zapravo i trebali sudjelovati u Isusovom djelu; pa i onda kada On više ne bude tjelesno prisutan na zemlji.

To je uloga spašene djece Božje: učiti i to znanje prenositi drugima. Trebamo svjedočiti za Isusa radom za spasenje što više ljudi riječju, ali i načinom svog života. Ima takvih duša koje su tek nešto malo i površno čule o Radosnoj vijesti i u svom prvotnom oduševljenju počele svjedočiti, ali jao! Nisu dovoljno znali i razumjeli pa je njihovo svjedočanstvo često bilo pogrešno, pa čak i krivo. Samo dobro poučen vjernik koji uspješno živi po Božjoj riječi, može biti koristan u djelu Božjem. Prvo i najbolje je učiti i vjerovati, a upravo to je Isus rekao Marti, kada je rekao da je Marija izabrala bolji dio. Marija je bila mladi vjernik koji je morao učiti da bi mogao ispravno i uspješno služiti, odnosno raditi na Božjem djelu.

Dakle, nema dvojbe da je učenje uz Isusa (Riječ Njegovu), najbolji dio. Biti upućen u riječ Božju i povjerovati, neizostavno vodi do osvjedočenja u sva Njegova obećanja. Oproštenje i oslobođenje od grijeha koje donosi slobodu, mir i radost su već prvi znaci, a tada nastupa radost i polet u kojem želimo cijelom svijetu obznaniti da je Isus živ i da ispunjava sva obećanja. Nekada nam se čekanje na vječni život čini dalekim, no Njegovu prisutnost, vodstvo i ljubav osjećamo već sada, na ovom svijetu.

Upravo to se događalo i Marti. Ona je upoznala Gospodina, doživjela ga i ljubila. Svim srcem mu je htjela služiti. U svom žaru je pretjerala. Pomislila je da bi joj Marija trebala pomoći, zaboravivši da Marija još nije bila duhovno spremna i da je Duhom Svetim vođena našla svoje mjesto uz Isusove noge. Zato je Marija bila pohvaljena. Isus je vidio Martin trud i žar. Zato ju je ljubio. Na mnogim mjestima u Pismu stoji Martino ime prije Marijinog i Lazarovog, ma da je i njih Isus ljubio (kao i sve ljude).

Isus nije ukorio Martu, samo joj je objasnio da u svemu treba mjera. Neki vjernici u želji da ugode Gospodu, a neki da se istaknu na višem i visokom položaju, ulažu prekomjerno sve svoje fizičke snage. Na taj način slabi njihova duhovna snaga. Oni nemaju vremena za molitvu niti riječ Božju, kojom bi ojačali svoje duhovno stanje. Sila Duha može ojačati tijelo ali tijelo slabi duh. S toga su umorni i slabi a efekti tog rada se jedva primjećuju ili potpuno izostaju. Oni: ''Od šume ne vide stablo''. Oni bi obratili cijeli svijet, a ne vide čovjeka, jer nemaju vremena.

'' Evo riječi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve nad Vojskama. (Zaharije 4:6b)

Takvi ''Božji sluge'' (imena se razlikuju od denominacije do denominacije''); svojim radom ukazuju što sve treba učiniti, a svojim životom ne pokazuju kako to učiniti. Oni nemaju snage ni vremena za male, neuke bolesne i tužne duše. Obično kažu: ''Pa ne mogu ja sve!'' EH, baš u tome je ''kvaka''. Isus ne traži od nikoga da učini sve. Ne traži od nikog da dade ono što nema niti da radi preko svoje snage. Snaga je ono čega nemamo. Trošimo je i iscrpljujemo se (kao Marta). Ima jedan stih u Pismu koji govori o tome, ali su ga neki zaboravili, jer već dugo nisu bili do Isusovih nogu. Nisu imali vremena ili se samo i izmolili kratku molitvicu. Mislili su da će uz njihov rad to biti Isusu dosta. Imaju pravo. Isusu je to dosta, ali njima nije.

"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se (Matej 7:7+8)

Zato im manjka snage jer je ne traže od Onoga koji nam je može dati. Snaga i Sila Duha Svetoga se dobiva u molitvi i kroz riječ Božju! To su zaboravili oni koji bi htjeli voditi Božji narod ili biti svjedoci Radosne vijesti. "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.'' Da, to sam shvatila. Shvatila sam da nam podulji razgovor s Isusom i Njegovom riječi, može dati dovoljno duhovne snage da sa manje tjelesne snage dosegnemo više duša kojima je Bog silno potreban. Onda ćemo moći biti pozvani da s desna stanemo uz Gospodina.

"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" (Mat. 25:34-36)

PUTNICI NA USKOM PUTU

Težnja za posvećenjem

''Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti.''. (Poslanica Filipljanima, 13-15)

Razmišljala sam o tome, što bih trebala učiniti da bih bila ugodna u Isusovim očima? Ima toliko dobrih djela, no što je Gospodin predvidio da ja učinim, da bih se posvetila? Nisam odmah shvatila bit moga razmišljanja. Naprotiv, dugo vremena mi je trebalo da shvatim da me djela neće posvetiti. Bilo je potrebno da prepoznam da je prije svakog djela potrebno da ja budem posvećena, predana gospodinu i siromašna u duhu.

Ispunjena Duhom Svetim, a ispražnjena i oslobođena svake nečistoće, pa čak i same pomisli na zlo i neposluh; da ponizno slijedeći Božja pravila, kročim prema posvećenju i samoj svetosti. Samo oni koji su ispunjeni Duhom Svetim, živeći u svetosti, mogu činiti sveta, odnosno Bogu ugodna djela, jer njihova svetost posvećuje njihova djela. Nikakvo djelo ne može posvetiti zlu i grešnu osobu. Dakle, djela mogu biti posvećena samo ako ih čini u ljubavi, sveta, Bogu potpuno posvećena osoba.

Ima znatan broj ljudi koji čine velika djela. Ta djela su učinjena iz raznih motiva, no ako nisu učinjena s ljubavlju koja je potaknuta vjerom u Boga, ona su prazna i nemaju odjeka u Njegovim očima. Takav odjek Božje ljubavi ne može izazvati nikakva religija već samo naša osobna vjera u Stvoritelja i našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Naravno da se mnogi pitaju: kako postići takvu vjeru? Odgovor se čini kompliciran, ali on to nije. Bog je čovjeku dao slobodnu volju. Volja je važan faktor u svim događanjima u našem životu. Većina propovjednika, bez obzira koje denominacije kažu da je prvi korak do spasenja pokajanje. Taj korak je bez sumnje prvi korak, ali da bi ga se učinilo potrebna je volja. Važno je upozorenje da to nikako ne smije biti sebična, i egocentrična volja, već snažna stvaralačka i Bogu posvećena volja. Voljom se donosi odluka, kojom se traži Boga i prepozna Njegov glas.

Nama se čini da mi tražimo Boga i tek kasnije spoznamo da zapravo On traži nas. Duh Sveti na svoj suptilan način budi u nama želju da težimo za Bogom. Mi tražimo, čitamo, slušamo i lutamo u potrazi da se dogodi nešto veliko i moćno da bismo prepoznali Božji glas. Kada je naše traženje postiglo povoljan trenutak, bez gromova, sijevanja ili fanfara, u našem srcu se dogodi jedan strašan lom i suze navru na oči. Na pomisao da se naš Spasitelj neće odazvati jer smo ga teško uvrijedili, obuzme nas tuga i kajanje.

Blagoslovljeni su oni koji sa pokajničkim suzama uvide svoju grešnost, jer tada s punim povjerenjem mogu Spasitelju predati svoje grijehe i moliti milost oproštenja. Blagoslovljeni su oni koji s punim srcem i umom vjeruju Isusu i svakom Njegovom obećanju, a On je rekao u Evanđelju po Mateju, 11:28-30: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

Oni koji dožive istinsko pokajanje i donesu odluku da će od tog trenutka živjeti pod Božjim okriljem i slijediti Njegovu riječ, osjećaju se kao nanovo rođeni. Oni se tako osjećaju, ali su to i u punom smislu riječi. Oni su u duhu Nanovo rođeni, jer u njima Gospod čini sve novo. On ne popravlja!

Zar bi osoba koja je prošla kroz sve ovo mogla prestati tražiti sve više i više Njegove milosti, pomoći i vodstva? To je put vjernika koji ne prestaje putovati Uskim putom i uzbrdo sve više i više uvis do krajnjeg cilja, a to je nebo i Isusova blizina.

Istina da takav putnik već na svom putu osjeća Isusovu blizinu i zajedništvo s njim. On već na ovoj zemlji živi Kraljevstvo Božje i može biti siguran da je posvećenje moguće uz Božju pomoć i vodstvo, jer da je nemoguće, zar bi Isus rekao: ''Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.'' (1.Petrova 1:15+16)

Na kraju ovog članka mogu vam samo preporučiti da onda kada vas muče sumnje, kada vam se čini da za vas vjera nije pravo rješenje ili vam se čini da je to nemoguće, upotrijebite svoju volju. Volju da nađete ono što će vas dovesti do spoznaje. Volju da potaknete da vam se Bog na bilo koji način objavi. I onda kada sve to doživite, upotrijebite svoju, Bogom danom vjeru, da idete dalje uz Njegovu pomoć. Da ne idete samo zemljom, vodoravnim tokom, već da se uspinjete okomito u visine do same svetosti. Vjerujte da je to moguće, jer je On to rekao! (Matej 19:26) ''A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće." Dok idemo s Bogom, sve nam je moguće!

Nije to rekao samo onim davno preminulim dušama koje su ljudi proglasili svetima. Ne, rekao je to i nama, ljudima malim pred Bogom, ali velikim u Njegovim očima. Ljudima koji su pohranili Njegovu riječ i nose Kraljevstvo Božje već sada u svojim srcima. Penjite se sve više i bliže Bogu u ljubavi i svetosti, a On će biti s vama i neće ispuštati vašu ruku.

Evanđelje po Mateju: 24:14 "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

Evanđelje po Mateju: 24:13 ''Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

TI VIŠE NISI SAMO ''ČOVJEK''!

"Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Bog traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." (Mihej 6:8

Ovaj članak samo naoko izgleda kao fanatizam, no neki od onih koji ga čitaju, složiti će se s mojim mišljenjem. Opet će netko reći: ''tvoje mišljenje ne znači da je to i Božje mišljenje''. Potpuno se slažem s tom konstatacijom, jer i u Bibliji, Izaija 58:8+9 piše: "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."

Ipak, istini za volju treba reći da su nekada naše misli nadahnute od Boga. Oni koji pažljivo razmotre i osluškuju, prepoznati će razliku između svojih i Božjih misli. Naravno da je tu potrebno mnogo vježbe i iskustva. Iskustvo se stiče mnogim potvrdama u ispravnom razlikovanju tihog i nenametljivog glasa Duha Svetoga. Jedno od najsigurnijih znakova je da se ono što nam se čini Božjim glasom u nikom slučaju ne kosi s onom Riječi koja je napisana u Svetom pismu!

Ima ljudi koji čuju taj glas i koji su se uvjerili u njegovu ispravnost, no ne pripisuju ga Bogu. Općenito se čuje da je to intuicija prirođena čovjeku, a poneki kažu da su to ''Usta Božja''. Za iskrenog vjernika, za nanovo rođeno dijete Božje, to je svjedočanstvo da je Bog kroz Duha Svetoga uvijek prisutan, kako je i obećao. To je znak da u svojoj velikoj milosti brine za nas i čuva od toga da ne donesemo krive odluke na štetu našeg tijela i duše.

Prvi puta kada sam shvatila da je to pozitivan i od Boga glas, bio je kada sam trebala donijeti za moj život važnu odluku. Bila je to prva misao koja se pojavila iz moje nutrine. Čim sam uključila razum i počela sagledati s ove ili one strane, postala sam nesigurnom. Moj um se nije slagao, kako sam kasnije prepoznala, s Božjom misli. Ona prva misao je bila sve jača i teža pa sam se odlučila ostvariti je. Kasnije sam se uvjerila u ispravnost te odluke.

Događalo se da sam željela nekamo otići, ali mi je nešto govorilo da ne idem. Kolebajući se, upitala sam se, da li bih Isusa mogla povesti sa mnom? Nisam trebala više razmišljati, jer je odgovor bio sasvim jasan: ''NE''! Ima mnogo puta da nam naš vlastiti um nametne svoje misli i da pomislimo da je to volja Božja. U takvom slučaj zamolim Gospodina da mi On pomogne. On mi zaista i pomogne! Ima mnogo načina na koje pomogne da donesemo pravu odluku. Nekada je to odluka na koju se teško odlučimo, jer nam se čini prevelikom žrtvom, ali kada se upitamo, vidimo da bi Isus upravo tako učinio.

Ima slučajeva kada nas osjećaji zaslijepe i mi pomislimo da je nešto potpuno ispravno. Tek kasnije vidimo da je to bila ishitrena i potpuno kriva odluka. Dijete Božje treba vodstvo prepustiti Duhu Svetom, a ne kao malo dijete pokušavati sam učiniti ono što ne može. Bog nam je dao osjećaje, duh i razum. Osjećaji su snažno vezani za tijelo pa nam je jako potrebno duhovno vodstvo. Što se tiče razuma, on nije jako pouzdan. Preporučila bih svakoj razumnoj osobi da dobro prouči Bibliju. Mnogo toga je zapisano u njoj: pomoć, savjeti, svjedočanstva i iskustva. Najznačajnije je to, što ćemo u svakoj potrebi, na svako pitanje, u pravo vrijeme naći odgovor. Dobro je u molitvi tražiti pomoć, vodstvo i odgovor. Nije nevažan stih u Pismu, Matej 7:7+8: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

Ipak, kucati i tražiti nije dovoljno. Za iskrene vjernike Sveto pismo i ovdje ima odgovor. Pročitajmo što u Evanđelju po Marku 11:22 do25: ''Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupe."

Pročitajte pažljivo ove stihove. Svaka riječ ima svoje značenje, ali i uslove. Obratite pažnju na riječi: ''u srcu svome ne posumnja'' i onda na:'' vjerujte da ste postigli i bit će vam! '' Važno je da: ''otpustite ako što imate protiv koga''. Za one koji se samo nazivaju vjernicima, izgleda da se mnogo traži i uvjetuje. Oni ne shvaćaju da je nagrada nemjerljivo veća.

Za nanovo rođeno dijete Božje, ti se uvjeti sami po sebi razumiju. Oni koji žive po riječi Božjoj već ispunjavaju ove uvjete. Čitajući Sveto pismo mi učimo iz dana u dan. Naša se spoznaja produbljuje. Slava Bogu, što nas nije ostavio same i siročiće! On je uvijek s nama i govori nam kroz riječ svoju.

Djeco Božja, ono što mogu iz iskustva reći i savjetovati je da koristimo naš razum koji nam je Bog dao, ali i otvorimo svoje srce da bismo razumjeli ono što nam On govori kroz Sveto pismo. Ponekada ćemo naći i neke pogreške koje su se potkrale tokom mnogih prepisivanja, no otvorenom srcu Gospod će uvijek i u pravo vrijeme dati točnu poruku i razumijevanje.

Ne pokušavajmo sami ići kroz život! S Isusom je sve lakše i sigurnije (i ispravno). Molitva je ključ od neba. Ona nam je ponekada štap kojim se podupiremo, a ponekada krila kojima letimo sve bliže Bogu, sve bliže nebu. Nanovo rođenjem mi više nismo ''samo ljudi'', mi postajemo Duhom Svetim vođena djeca Božja. Ivan 1:12+13 ''A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego - od Boga.''

GOLGOTSKI SUD

Ključni stihovi Svetog pisma koji nam govore o spasenju od suda i vječne propasti nalaze se u Ivanovom Evanđelju 5,24 i glase: "Zaista, zaista, kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onom koji me posla ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život."

Da bismo naglasili snagu i važnost ovog stiha, moramo pogledati u Sveto pismo i vidjeti što riječ Božja kaže o Posljednjem sudu ili kao što je opće poznato, Sudnjem danu.

''Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo''. (22. Korinćanima 5:10) Obratimo pažnju na onaj dio stiha, koji kaže da nam je svima pojaviti se pred sudištem Kristovim. Svima! Ne samo vjernicima ove ili one denominacije ili ateistima. Kaže: ''Svima!'' To još ne pojašnjava veličinu kazne za neposluh, nemar ili bilo koji drugi grijeh. U posljednjoj knjizi Svetog Pisma, možemo pročitati proročanske riječi proroka Ivana:

''I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.'' (Otkrivenje 20:12-15)

Ili pak riječi apostola Marka u 9. Poglavlju, stihovi 47+48: '' I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.''

Tko ozbiljno shvaća Sveto Pismo morao bi se ozbiljno zamisliti o značenju tih riječi. Tko zaključi da postoji i najmanja mogućnost da su te riječi istinite, ne može ostati hladan i ne odlučiti da svoj život promijeni. Tko može ustvrditi da nije grješnik? Ne, nitko! U slijedećim stihovima, u 1.Ivanovoj poslanici 1:8 10, piše:

''Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi Njegove nema u nama.''

Pognimo glavu i priznajmo. Ipak, nije sve tako crno i beznadno. Apostol Ivan kaže da: ''Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde'' To je divno obećanje, ali se sada nameće pitanje, tko će nam oprostiti grijehe i očistiti nas? Pitamo se, tko? Crkva, svećenik, propovjednik? Ne! Nitko osim Jednog, silnog i moćnog, punog milosrđa koji je da bi platio (otkupio) naše grijehe, umro na križu, mučeničkom smrću na Golgoti. Isus je Jedini koji ima pravo i moć oprostiti naše grijehe i osloboditi nas da ih više ne moramo činiti ili ponavljati.

Sam Isus je u Evanđelju po Marku 2:10 rekao: ''Ali da znate: Sin Čovječji ima vlast na zemlji otpuštati grijehe!" Apostol Ivan piše 1:29 ''Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!''

Sada, nakon što smo saznali većinu onoga što nas čeka na sudnji dan, ili posljednjem sudu, trebali bismo ponovno pročitati uvodni stih, naveden na početku članka. "Zaista, zaista, kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onom koji me posla ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život." ( Ivan 5,24)

Isus je rekao da tko sluša Njegovu riječ, a Njegova riječ je zapisana u Svetom Pismu i vjeruje Onom koji Ga je poslao, a znamo da ga je poslao Bog Otac, ne dolazi na sud. Vidimo da postoji mogućnost da izbjegnemo osudu na Posljednjem sudu! !!!!! Dakle, početak je vjera da postoji Bog i da je Isus Njegov Sin. Slijedeće što Isus od nas traži, je da vjerujemo Njegovoj Riječi. Kada smo ispunili prva dva uvjeta, a to piše u Svetom Pismu, jeste da ispitamo sebe na temelju Svetog Pisma, to jest Božje riječi i spoznamo da smo grješni. Tu ne koristi nikakvo uljepšavanje i opravdavanje. Bog nas poznaje i nije mu ništa skriveno. Nužno je spoznati i priznati svoje stanje. U poslanici Hebrejima 4:12+13 piše:

''Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i otkriveno očima Onoga komu nam je dati račun.''

Kada osoba koja je do tada bila uvjerena da je časna, poštena i ugledna, spozna svu laž i nečistoću u svom životu, ne može drugo no rasplakati se i iskreno zavapiti: ''ISUSE, OPROSTI! '' Ako je priznanje bilo iskreno ona dodaje: ''Neću više griješiti.'' Rezultat iskrenog priznanja, pokajanja i obećanja čiste savjesti, zajedno su obraćenje i nanovo rođenje.

Takvu molitvu Isus uvijek čuje i takva duša dobiva oproštenje i oslobođenje da ne mora više griješiti. Sada je svjesno prihvatila plod Isusove žrtve na Golgotskom križu. Osobi koja je pred Bogom priznala svoju krivicu, suđeno je na Golgoti, a presuda je bila oslobađajuća, jer je Isus Krist preuzeo na sebe našu krivicu i svojom krvlju platio naš dug. To se zove GOLGOTSKI SUD.

Čovjek je još uvijek u tijelu pa se događa da nemarom, nepažnjom ili neznanjem pogriješi, no, ako se iskreno pokaje, Isus će mu oprostiti. To se ne odnosi na grijeh koji čovjek svjesno počini i ustraje u njemu. Nekada se dogodi da prođe jako dugo vremena patnje i kajanja do oproštenja namjernog i svjesnog grijeha, ali posljedice uvijek ostaju. ''Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.'' (1. Ivanova 2:1+2)

Da bismo zadržali sve što smo milošću Božjom dobili na Golgotskom sudu, trebamo slijediti uvjete navedene u Božjoj riječi. Čitajmo u Ev. po Mateju 28: 18-20: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Dakle, pročitali smo da je potrebno i krstiti se biblijskim krštenjem pod-ronjenjem u vodu. Krštenje bez obraćenja ne spašava, ali je to svjedočanstvo o obraćenju. Simbolički se osoba koja je umrla grijehu potapa u vodeni grob, a nanovo rođeni vjernik izranja iz vode. Sada kada smo učinili sve po Božjoj volji i dobili pravo da se zovemo djecom Božjom, preostaje nam samo da nastavimo živjeti kako smo Isusu obećali. To znači živjeti po Božjoj riječi i ne griješiti više, kako ne bismo otpali od Boga i izgubili pravo na Život vječni. Oni koji svjesno griješe, nisu nanovo rođeni! ''A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego - od Boga.'' (Ivan 1:12+13)

Ostaje još da se upitamo kako to da piše u 2. Korinćanima 5:10 da nam se je svima pojaviti na Posljednjem sudu, pred sudištem Kristovim (''Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo''. )

A u Ivanovom Evanđelju 5,24 piše da neki ne dolaze na sud? ("Zaista, zaista, kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onom koji me posla ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život." )

O, da! Činjenica je da ćemo se svi pojaviti, ali je isto tako činjenica da svi ne dolazimo na sud! Oni koji su vjerom prihvatili Isusa i živjeli po Njegovoj riječi pojavit će se, ali ne da im se sudi, jer su već prihvatili Golgotski sud, već zato da prime nagradu za svoju vjeru i vjernost Božjoj riječi. Slava Bogu što to neće za njih biti sud za osudu i kaznu, već Nagradni sud!

O svemu tome bi se moglo još mnogo pisati, proučavati i govoriti, no ja sam pokušala na najjednostavniji način opisati značenje Golgotskog suda. Sve sam to potkrijepila biblijskim stihovima kako bi se uvjerili oni koji traže Boga, spasenje i vječni život. Svatko pojedinačno odlučuje na kojem će se sudu pojaviti. Svi koji ne prođu kroz GOLGOTSKI sud i ne učestvuju na NAGRQDNOM sudu, morat će konačno puni straha i pognute glave stati pred Boga na KRISTOVOM sudištu.

Neka nam Duh Sveti pomogne da nađemo pravi Put do Isusa Krista, Spasitelja našeg te tako sigurno stignemo u Kraljevstvo Božje i Život vječni! Isus nam svima poručuje u Otkrivenju 3:11:

''Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca."

ONIMA KOJI GA LJUBE!

''Svi koje vodi Duh Božji djeca su Božja. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinjenja u kojem kličemo: "Abba! Oče!" Sam Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.'' (Rimljanima 8:14-117)

Ponekada me začudi kada uočim kod nazovi ili čak istinskih vjernika, njihovo neznanje Božje riječi. Ti isti vjernici godinama pohađaju svoje crkve ili zajednice, a nisu im poznate temeljne istine Svetog pisma. Godinama slušaju iste poruke i ono: ''moraš ili ne smiješ''. Strah od kazne za grijehe povremeno istovare u ispovjedaonicama, a onda opet sve nanovo Strah raste, a ljubav se nema gdje ukorijeniti.

Nedavno sam čula kako se jedna dugogodišnja sestra glasno moli. Ona je plačući molila Isusa joj pomogne biti Božje dijete. Ona se obratila, krstila i nanovo rodila. Živjela je skromnim i Bogu ugodnim životom, a ipak nije znala je li ili nije Božje dijete. Ona nije molila da ostane Božje dijete, već da to postane.

Ona je znala da smo svi Božja stvorenja, ali nije znala ili shvatila kako se postaje Božje dijete. U mnogim propovijedima se čuje da se treba ovo ili ono učiniti, no rijetko koji propovjednik primjerom objašnjava, kako to učiniti. Vjerojatno što misle da je to samo po sebi razumljivo. Premnogo godina nam je objašnjavano da smo svi djeca Božja. Nisu nam rekli da se moramo obratiti, to jest okrenuti od grijeha k Bogu. Nisu nam rekli da je Isus jedini koji može oprostiti grijehe. Ne samo oprostiti, već i osloboditi od poroka da ne moramo više griješiti. Tko nam je rekao da se moramo nanovo roditi, roditi od vode i Duha, kako bi Isus u nama stvorio sve novo?

Lako je reći: ''Primi Isusa!'' I ja sam se pitala, hoću, ali kako? Nisam znala kako pripremiti srce u kojem bi Isus htio boraviti. Božja riječ o svemu tako jasno govori. Nije potrebno studirati teologiju da bi se moglo razumjeti Sveto pismo, ali ga treba čitati. Čitati otvorenim srcem. Srcem koje čezne za Gospodinom, a tada Duh Sveti pomogne da razumijemo. Neki sve to znaju, ali ne shvaćaju. Naš um je vrlo ograničen, ali u duhu možemo shvatiti što nam Duh Sveti poručuje i objašnjava. Evanđelist Ivan nam to sve u nekoliko riječi objašnjava. (Ivan 1:12+13)

''A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego - od Boga.''

Sam Isus nam to još jasnije objašnjava u Evanđelju po Ivanu Ivan 3:5-7, jer On zna koliko je važno da steknemo pravo da se zovemo djeca Božja i na kraju uđemo u Kraljevstvo nebesko i tako steknemo Život vječni. Isus je rekao Nikodemu kada ga je pitao kako se može nanovo roditi:

''odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Trebate se roditi nanovo, odozgor.''

Istina, vjera je dar od Boga, ali budimo sigurni (vjerujmo Božjoj riječi) da se Bog nikada neće oglušiti na molitvu srca koje ga iskreno traži. Nije isto vjerovati u Boga ili vjerovati Bogu! On je uz nas i onda kada nam se čini daleko. Nesigurni se pitaju da li je moguće da jednom spašeno dijete Božje izgubi taj status? Neki naučavaju da ako si jednom spašen, da si zauvijek spašen. Biblija uči da tu postoji i jedan uvjet. Dok god živiš po Božjoj riječi kao dijete Božje, imaš pravo vjerovati da si spašen. Tko namjerno griješi i uporno ostaje u grijehu, dokazuje da nije nanovo rođen, da nije uistinu prihvatio Krista i ne slijedi Njegovu riječ. Takvi se ne mogu uključiti u Božju obitelj!

Nešto bismo ipak morali znati. Nisu svi koji tvrde da su djeca Božja zaista spašeni. Nisu se svi iskreno obratili pa čak i pokrstili i nanovo rodili. Mnogi su to učinili samo izvanjskom gestom. Oni zapravo nikada i nisu bili spašeni i nisu stekli pravo da se zovu djeca Božja. Ne zaboravimo da se mogu ljudi zavarati i u nekom prividnom uzbuđenju pomisliti da se radi o Duhu Svetom. Ono što ljudi ne vide, vidi Bog koji vidi našu nutrinu i sve što je u našem srcu. Dakle, oni ne mogu izgubiti ono što nikada nisu imali! Čovjek može ostaviti Boga, ali Bog nikada ne ostavlja svoju djecu! On još uvijek uporno zove:

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Matej 11:28-30)

Ovo je kraj ovog članka, ali je daleko od onoga što još više trebamo znati o Božjoj volji, kako bismo uživali puninu blagoslova koje crpimo iz Božje riječi i Njegovih obećanja koje je dao ONIMA KOJI GA LJUBE.

NIJE LAKO RAZUMJETI!

''Tražite stoga najprije kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati''. (Matej 6:33)

Nije lako razumjeti neke propovjednike koji zdušno i s punim uvjerenjem propovijedaju pakao i njegove grozote, a jedva spominju da je Evanđelje Radosna vijest. Kada sam ih upitala zašto tako uporno žele utjerati strah u kosti mnogim ljudima, oni me nisu razumjeli. Rekli su da je potrebno da svakog obuzme strah pred Bogom, kako bi se obratili Isusu i izbjegli kaznu na Posljednjem sudu.

Na prvi pogled, oni su u pravu, ali malo dublje gledajući možemo se uvjeriti da strah na dulje vrijeme, nije mogao obuzdati ljude da ne griješe, ali je to mogla Božja ljubav. Isus nije propovijedao pakao ma da ga je ponekad spomenuo. Isus je donio ljudima Radosnu vijest! On je propovijedao ljubav. Propovijedao je ljubav spasenja; ljubav oslobođenja od grijeha i poroka. On je pozivao ljude k sebi, davao im oproštenje i ozdravljao im dušu i tijelo. To je činio tada, a to čini i danas i uporno zove: ''Dođite k meni!'

Oni koji su se odazvali Njegovom pozivu, doživjeli su nanovo rođenje i obećanje da će biti uvijek s njima u sve dane dok je svijeta i vijeka. On je rekao da čovjek – vjernik koji želi slijediti Isusa Krista, treba najprije tražiti kraljevstvo Božje, a da će se za sve ostalo pobrinuti Bog.

Kada se vjernik uvjeri u stalnu Božju prisutnost, kada osjeti Njegovu pomoć na svakom koraku, kada mu je riječ Njegova sigurna vodilja, kako da ne ljubi Isusa? Kako da ga ne slijedi sa sve dubljom vjerom? Bog nas sa svojom ljubavlju privlači mnogo više od svakog straha od pakla. Pakao jedva da možemo i zamisliti, a u Božju pomoć se možemo uvjeriti i osjetiti je već sada na ovom svijetu. Sigurnost spasenja oslobađa nas svakog straha. Radost spasenja čini naš život vrijednim života. Mi imamo slobodnu volju i sami se možemo odlučiti za ljubav ili u strahu drhtati pred gnjevom Božjim. Kada ljudi saznaju za sve dobrobiti koje nudi Evanđelje, Radosna vijest, težit će za Božjim kraljevstvom.

''Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi'' (1.Ivanova 4:18)

Strah koji osjeća svaki iskreni vjernik ne znači da se boji Boga, već je to strah koji nam je sam Bog dao kako bismo se bojali da ne sagriješimo. To je strah koji nas upozorava da ne podcjenjujemo spretnost sotone da nas zaplete u svoje mreže i tako odvoji od našeg Spasitelja. Zato i molimo: ''Čuvaj nas od zloga!'' Na nama je da biramo spasenje ili propast! Nije moguće da Gospod nas odbaci! Mi smo ti koji ne prihvaćamo ili odbacujemo Njega. Mi biramo milost ili propast. Ne, Boga, sebe se trebamo bojati, jer mi smo ti čija djela izazivaju spasenje ili kaznu! U Mat.15:19+20 piše: ''Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

Takav strah od grijeha nam je dala Božja milost, a ne da se Njega bojimo. Njegova želja je da Njega ljubimo. Zato u Pismu, u Jakovljevoj poslanici 1:21-25 piše savjet za one koji se kolebaju, koji se ne odlučuju za potpunu predanost, da uz Božju pomoć, oprani krvlju Spasitelja, prihvate vodstvo Duha Svetoga

''Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. Ali tko pomno promotri savršeni zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.''

Krivo je misliti da moramo čekati i tek poslije smrti ući u kraljevstvo Božje. Ne! Mi trebamo težiti da Njegovo kraljevstvo već sada bude u nama, a tada će nam On sam dati što nam je potrebno. Ne samo potrebno, već i mnogo više od toga. Mnogi se pitaju kako tražiti i postići da Božje kraljevstvo bude u nama? Čini se da je to vrlo teško, no moguće je uz Božju pomoć onima, koji to žarko žele. Moguće je onima koji slijede Isusa Krista i žive po Božjoj riječi i koji su zaista hram Duha Svetoga.

Događa se da neki ljudi ne razlikuju strah od strahopoštovanja pa je riječ strahopoštovanje zamijenjena riječju strah, što je naravno jako pogrešno, jer sam strah označava užas pred nekim ili nečim. Tjera te da pobjegneš ili se skloniš od onog čega ili koga se bojiš. Pred sveprisutnim Bogom i onako nemamo kamo pobjeći, kao ni na sudnji dan pred Njegovim gnjevom oni koji nisu prihvatili spasenje po Gospodinu, Isusu Kristu. Možemo li zamisliti da trebamo od straha pobjeći pred Bogom, koji je naše najveće dobro? Ne! Ono čega se trebamo bojati je, da ne sagriješimo, jer bi nas to odvojilo od Boga. To je strah koji dolazi od Boga kao zaštita onima kojima ljubav još nije došla do savršenstva. Strahopoštovanje je ono što nam oduzima dah pred Onim koji je tako silan i moćan, a ipak toliko pun ljubavi za nas. Pred onim za kojeg bismo rekli da ga strašno (beskrajno)poštujemo i kojem se neizmjerno divimo. Bez ljubavi, strahopoštovanje ne bi bilo potpuno. To bi bio samo strah!

Nedavno sam se sjetila događaja iz mog djetinjstva. Jako sam voljela svog tatu, a on mi je na mnogo načina pokazivao svoju ljubav. Dogodilo se da sam bila ''zločesta'' i unatoč zabrani učinila nešto ružno. Pomišljala sam da ću zbog neposluha biti kažnjena. Kada je tata to saznao, sjeo je pokraj mene i rekao: ''Znaš li da je tata jako žalostan''? Iznenađeno sam ga pogledala i vidjela njegovo tužno lice i suzne oči. Sada sam ja više vrisnula no rekla: ''Oprosti tata! Neću nikada više!''

Tata je pružio svoje ruke i zagrlio me. Njegovo lice se razvedrilo, a ja sam prestala jecati. Znala sam da me tata voli, da mi je oprostio i da je opet sve u redu. Moje priznanje i moje suze bili su znak da sam uvidjela svoj grijeh i odlučila da ću se popraviti. Nije me morao kazniti. Oprostio mi je, a ja i danas pamtim tatinu ljubav. Tuga na očevu licu bila je bolnija od svake kazne i to zato, jer nisam mogla podnijeti tugu onog, kojeg tako jako volim. Dijete Božje, koje je zaista nanovo rođeno, neće namjerno griješiti ne samo zbog straha od kazne, već zato da ne ožalosti svog Gospoda, kojeg žarko ljubi.

Potrebna je čvrsta vjera i svakodnevno svjedočanstvo Božje prisutnosti da bi se shvatilo smisao i poruku ovog članka. Neki će reći da na mnogo mjesta u Pismu piše da se moramo bojati Boga. Da, i ja sam ga se jako bojala dok me nije krv Kristova oprala. Kada sam se nanovo rodila, Isus je od mene učinio novo stvorenje. Dao mi je novo srce puno ljubavi za Tro-jedinog Boga. Sada se, uz Božju pomoć čuvam da ne upadnem u zamku đavla, jer je on otac laži. Ljubav me je oslobodila straha!

Na kraju mogu samo reći: ''Ljubim Te, Gospode i osjećam silno strahopoštovanje pred Tvojom silnom moći i ljubav zbog milosti Tvoje kojom si me prihvatio, te se sada smijem zvati Dijete Božje !'' Tražimo i slijedimo Gospoda kao što su ga i apostoli sa strahopoštovanjem slijedili! U Djelima apostolskim 2:42+43 piše:

''Bijahu postojani u nauci apostolskoj, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja''

Ljubimo Gospodina i bližnje svoje kao sami sebe, tada ćemo ispuniti Božju volju, jer u Mateju 24:12-14 piše da će se ''Razmahat bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

"I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

OBJAŠNJIVO SAMO VJEROM A POTVRĐENO ISKUSTVOM

U ovom svijetu se događaju mnoge stvari koje su na oko neobjašnjive, a ipak mnogi koji imaju takvo iskustvo imaju objašnjenje za to. Oni uporno svjedoče o istinitosti događaja, i tvrde da ih se s vjerom može razumjeti i objasniti. S vjerom i to s vjerom u Boga!

Naravno, treba znati da se među istinska svjedočanstva uvlače i mnoge izmišljotine s namjerom da se ti lažni svjedoci na taj način istaknu kako bi stvorili utisak da su ''veliki'' vjernici. Među takvima ima i onih koji žele ismijati vjeru bilo koje denominacije kako bi opravdali svoj odbojni stav prema vjeri. Istinska svjedočanstva može potvrditi i obećanje koje je Bog dao proroku Joelu, a zabilježeno je u Djelima apostolskim 2:17:

"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati''.

Međutim i među iskrenim vjernicima ima takvih koji s nevjericom slušaju o svjedočanstvima. Oni sumnjaju u istinitost tih svjedočanstava i to zato, jer ih sami nikada nisu doživjeli. Uporno misle da se takve stvari događaju samo na nebu i da su sasvim tjelesne. Pri tome zaboravljaju da Bog poznaje čovjeka (ta On ga je stvorio!), i znade da se čovjek ne sastoji samo od duha i duše, već da ima i tijelo. Tom tijelu je itekako potrebna Božja pomoć.

Neobjašnjivo je, a može se samo vjerom prihvatiti, da Bog koji nije prisutan (tijelom), može čuti vapaj svog djeteta za pomoć i u mnogo slučajeva odmah je pružiti. Zar to nije dokaz da je iako ga ne vidimo, ipak prisutan? Odgovor na neke molitve traje nekad duže ili kraće vrijeme dok neke koje nisu po Božjoj volji, ostaju bez odgovora. Iskreni vjernik prihvatit će bez pogovora Božju odluku onako kako je Isus rekao prije svoje smrti na Maslinskoj gori,: ''..ali neka bude volja Tvoja''. On je odluku prepustio Ocu nebeskom. Sama sam bila svjedokom mnogih uslišanih molitava, ali i onih na koje je Gospod odmah odgovorio. Na naše molitve Bog odgovara na različite načine, a ovaj puta mi je u snu dao odgovor. U ovom članku ću navesti primjer koji se odnosi na moj duhovni život, jer je on još vrlo svjež u mojoj svijesti i sjećanju.

Kao osvjedočena vjernica svjedok sam Božje milost, ali i mnogih nadahnuća. Bez tih nadahnuća bila bih potpuno nesposobna napisati tako mnogo recitacija i članaka o Božjoj riječi. Svima nam je poznato da su svi stihovi koji se nalaze u Bibliji već mnogo puta propovijedani i da se nema ništa novog za reći, a ipak svakodnevno budem nadahnuta novom temom i to onom koja se uklapa i proizlazi iz mog osobnog života. U Bibliji, u Psalmu 127:2 nalazi se stih:

''Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.''

Kada piše ''miljenicima'' nemojte ni pomisliti da se radi o nekim posebno odabrani ljudima. Ne! To su ljudi, muškarci i žene, pa čak i djeca, koji su odabrali na Uskom putu slijediti Gospodina. To su oni koji uporno žele biti vjerni Božjoj riječi i bez obzira na sva iskušenja ustrajati do kraja. S obzirom da to želim postići i da još uvijek nisam dostojna tog naziva, molim Gospoda da mi pomogne u tome. Jedne večeri žarko sam molila da mi Gospod objavi što bih trebala učiniti da mu se još više približim? Molila sam da me ispuni s još više ljubavi, ali da mi to objavi na način na koji ću Njegovu objavu razumjeti.

Slijedećeg jutra probudila sam se glasno plačući. Sjetila sam se svog sna. U snu sam vidjela čovjeka kako stoji blizu nekog automobila i bezdušno udara jedno malo dijete. Nisam se mogla uzdržati i gorko sam zaplakala i tako sam se ridajući probudila. U prvom trenu nisam ni pomislila da mi Gospod nešto poručuje, ali mi onda dođe na um stih iz Svetog pisma :

''A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Matej 25:40)

Skoro odmah mi je bilo jasno da je to odgovor na moje pitanje, što mi je činiti? Ljubiti i suosjećati s onim ''najmanjim''. Ne samo s djecom, već i s onima koji su na bilo koji način najmanji. To je bio odgovor na molitvu, što mi je činiti i kako bezuvjetno ljubiti. U Svetom pismu piše da će oni koji su ponizni i oni koji su kao mala djeca, baštiniti Kraljevstvo nebesko. Adekvatno tome, možemo zaključiti da su oni najmanji, zapravo veliki u Božjim očima.

Shvatila sam da oni koji ljube, zapravo nemaju mogućnost izbora, jer onaj koji ljubi, ljubi bezuvjetno. O, Gospode, daj mi srce koje može tako ljubiti! Ljubiti, kao što si Ti ljubio nas, da si dao svog jedinog Sina da umre za nas!

Moram spomenuti da svaki san nije od Boga. Vrlo je nesigurno i opasno vjerovati svakom snu i oslanjati se na razne sanjarice i praznovjerne običaje. Pravi san je obično izmoljen od Gospoda, kao i njegovo tumačenje. On se mora bezuvjetno poklapati s Božjom riječi. San koji upućuje na zla djela, pakost, mržnju ili osvetu, nije od Boga. Klonimo se praznovjerja jer je praznovjerje grijeh. Iskrenom vjerniku nije teško odvojiti san koji dolazi od Boga, od onog koji dolazi od zloga. Neizostavno upućujem na čitanje Biblije. Sve znanje, fakulteti, sveučilišta i škole, ne mogu pružiti ono znanje koje nam pruža Sveto pismo ili Biblija- Božja riječ. Svjetovna znanja nam pomažu pojedinačno i kratkoročno, no Biblija ujedinjuje ono znanje koje nam je potrebno za zdrav duh, dušu i tijelo i to dugoročno; za ovaj i za vječni život. Slava i hvala Bogu za Njegovu riječ!

1. Ivanova 4:7-12 ''Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svatko tko ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena''.

MALENI PRED BOGOM, ALI VELIKI U NJEGOVIM OČIMA

Nije malen broj onih koji se osjećaju manje vrijednim pa tako i beskorisnim. Kada jednom shvatimo da osjećaj manje vrijednosti vodi u ne samo fizičku nego i psihičku bolest, vidimo da je taj osjećaj vrlo poguban za sve one koje obuzme. Prisjetimo se riječi iz Svetog pisma, koje su napisane u 2. Korinćanima 5:7 : ''Krećemo se, naime, u području vjere, a ne gledanja''.

Naoko nam se čini da ovaj stih nema vezu s našom temom, ali to nam se samo čini, jer kada se krećemo područjem vjere, ne možemo zaobići ono što nam je rečeno u Evanđelju po Mateju 5:14:"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori ''.

Shvatimo da se ovdje govori nama; prema tome, ako smo svjetlost, kako možemo biti manje vrijedni? Kako možemo biti beskorisni? Zar bi Isus umro za nas da nismo toliko vrijedni u Njegovim očima? Kao što smo mi izabrali za nas toliko vrijedan biser, a to je Isus, tako je i on nas izabrao, jer nas ljubi ''kao zjenicu svog oka''. To je zaista činjenica koja se potvrđuje iz dana u dan. Nemojmo omalovažiti ono što je za Njega toliko važno i što je plod Njegovih muka!

Ovoj neosporivoj vrijednosti nikako nemojmo dozvoliti da preraste u oholost. Pred Gospodinom budimo ponizni, kao što je i On bio ponizan pred Ocem nebeskim. Nikakvo naše djelo nam ne daje pravo da se uzoholimo i uzimamo slavu koja pripada samo Bogu. Kako bismo mogli biti oholi pred Njim kada znamo da sve što jesmo, imamo i možemo dolazi od Njega; da bismo bez Njegove pomoći, odnosno milosti, bili zaista samo prazna tjelesna ljuštura?

Isto tako nemamo pravo uzoholiti se nad bilo kime ili bilo čime, jer i to je samo Božje djelo. Gledajući na neobraćenog čovjeka, zapitajmo se, zar nije i za njega Isus umro? Stojeći pred planinom, sjetimo se da je i nju Bog stvorio; da je ona čvršća od nas. Ona stoji čvrsto i nepokolebljivo unatoč buri i oluji izvršavajući ono zbog čega je stvorena. Niti najmanja ptičica svjesna svog predivnog cvrkuta, ne podiže oholo svoju glavicu, osim da svojim glasom slavi Gospodina. Kada shvatimo da se Bog brine i za najmanjeg crvića ispod kamena, što bi onda nama dalo pravo da se mi uzdižemo iznad Njegovog, ljubavlju stvorenog djela?

Pred Bogom biti ponizan znači vjerovati svakoj Njegovoj riječi. Cijeniti svako Njegovo djelo i primati sve, dobro i zlo bez mrmljanja, znajući da sve ima svoj razlog kroz koji zrači Njegova ljubav i briga za nas. Ponizan ne znači biti poražen niti ponižen. Na protiv, biti ponizan znači biti pobjednik. Divno je biti

MALEN PRED BOGOM, ALI VELIK U NJEGOVIM OČIMA''!

Mt 23:12 ''Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen".

BIBLIJA NIJE DOSADNA KNJIGA

''Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna u pravednost.'' (Rim. 4:3)

Još u ranoj mladosti voljela sam čitati. To za mene nisu bila samo slova na papiru. Otvarajući knjigu, kao da se otvarao zastor na pozornici. Oživljavale su slike ljudi i događanja. Čitajući, ja sam i gledala nekim unutarnjim očima, osjećajući se prenesenom u zbivanja opisana u knjizi.

Promatrajući likove, ubrzo bih se poistovjetila s glavnim, ali obvezatno pozitivnim likom. Negativci bi mi izgledali manje stvarnima. Kasnije, to se događalo i kada bih gledala film ili dramu u kazalištu. Dok sam čitala (ili gledala), živjela bih opisanu radnju u knjizi ili na ekranu. Osjećala bih radost ili bol kao i napetost da donesem odluku, kao da se uistinu radi o meni.

Godine su prolazile, raznovrsnost knjiga se je smanjila. Moji interesi su se sve više zgušnjavali i koncentrirali na vjerska pitanja. Kako sam nanovo rođena kršćanka, Biblija je postala moje svakodnevno štivo. Nikada mi nije postala dosadnom. Bilo je uzbudljivo prenijeti se mislima u ono vrijeme i u one krajeve, živjeti njihovim životom, odijevati se njihovom odjećom.

Biblija vrvi zanimljivim događajima, pozitivnim i negativnim likovima. Nije bilo teško poistovjetiti se s nekim pozitivnim likom i shvatiti zašto se ovo ili ono dogodilo ili zašto je učinio upravo tako kako piše. Nije bilo teško razumjeti na oko ne prihvatljivu radnju (možda ne odmah), ali se pokazalo da postoji neki, ne odmah shvatljivi smisao. Pomalo sam počela shvaćati stihove iz Poslanice Hebrejima, 5:12-14:

''Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer, nejače je. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.''

Nisam stručnjak za proučavanje Biblije. Naprotiv, samo sam skromni vjernik koji živi po riječi Božjoj i pomoću Duha Svetog nastojim razumjeti Radosnu vijest tako divno opisanu u Bibliji. Mnogi događaji tokom mog života učvrstili su moju vjeru u Tro-jedinog Boga, a ono što ljudi obično nazivaju ''čudima'', postalo je svakodnevni dio mog života.

Moja vjera nije samo potvrda na papiru, niti su riječi na usnama, već je živa vjera koja se iz dana u dan potvrđuje, kako s moje, tako i s Božje strane. Bez vjere je nemoguće Bogu ugoditi. (Heb.,10:6) U Poslanici Hebrejima u 11.poglavlju nabrajaju se neka imena ljudi koji su vjerom ugodili Bogu te da im se ona (vjera), priznala za pravdu. Spominje se: Abel, Henok, Noa, Abraham, Izak, Josip, Mojsije i mnogi drugi.

Pitam se, što je to posebno učinio Abel, da se njegova vjera uračunala u pravdu? On je prinio Bogu žrtvu, ali to je učinio i Kain no njihova se žrtva razlikovala. Abel je žrtvovao od prvine svoje stoke i to ono najbolje. Očito je htio ugoditi Bogu i to onim najboljim što je imao i to se Bogu svidjelo. U knjizi postanka, 5:24 piše: ''Henok je hodio s Bogom, potom isčeznu; Bog ga uze.'', i ništa više. Ugodio je Bogu jer je s Njim hodio. Što je bilo s Noom? Vjerovao je u Boga, ali je i vjerovao Bogu; bio je pravedan i neporočan. On se odmah odazvao kada ga je Bog pozvao da sagradi arku, makar se to nikako nije slagalo sa zdravim razumom. Gradio je arku 120 godina na suhoj zemlji bez kapi vode, ali je Noa vjerovao Bogu i bio mu poslušan. Ta vjera i poslušnost priznati su mu u pravdu.

Najviše se govori o Abrahamu. Kada ga je Bog pozvao da napusti svoju zemlju i pozvao da se nastani u zemlji koju nije poznavao, Abraham se je odazvao. Vjerovao je Bogu i bio Mu poslušan i to muse priznalo u pravdu. Abraham je bio 99 godišnji starac, a i Sara je bila 90 godišnja starica, cijelog života nerotkinja. Zbog njegove poslušnosti, Bog mu je dao divno obećanje; obećanje koje se kosilo s razumom i svakom mogućnošću, a to piše u knjizi Postanka 17:15+16:

''Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći."

i 17:19 A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega'' ''Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.'' (Rim. 4:3)

Kada je Bog zatražio da Abraham žrtvuje svog sina Izaka, Abraham je u najvećoj poslušnosti krenuo da izvrši zapovijed. Svi se slažu u tom da je to bilo veliko iskušenje za Abrahama; da je to slika Boga Oca koji je žrtvovao Isusa Krista svog Sina jedinca, za spasenje mnogih. Mnogi su zgroženi mirom kojim je Abraham krenuo žrtvovati svog jedinca, ali uživjevši se u Abrahamove postupke, razaznala sam da je Abrahama spasila njegova vjera. On je morao biti svjestan Božjih obećanja. Morao je! Ako je Bog obećao da će sklopiti s Izakom savez

''Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega'' Onda nije moglo biti dvojbe da će Izak živjeti, odrasti i imati potomstvo. Abraham je vjerovao Bogu, Njegovoj riječi i Njegovom obećanju i ta vjera je primljena za pravdu i sve objašnjava. Slava Bogu!

Josip je bio poslušan i nije se pobunio zbog nepravdi i nevolja kroz koje je prolazio. Vjerovao je Bogu i bio uvjeren da sve ima svoj razlog i smisao. Pokorno je čekao da Bog provede svoj plan.

Mojsije je mnogo puta pokazao svoju vjeru i slijedio put koji mu je Bog pokazao. Prolazio je kroz mnoge zapreke, ali je ostao uvijek vjeran i predan Božjem vodstvu. Kada je prijetila propast Izraelskom narodu na bijegu iz Egipta i kada je bila egipatska vojska iza njega a more ispred njega, on nije zdvajao. Vjerovao je obećanju Božjem da će ih izbaviti iz Egipta. S vjerom je uzdigao ruke i stojeći na Božjem obećanju, ne dvoumeći se razdvojio Crveno more. Vjerom su Izraelci prošli suhi preko mora, dok su se Egipćani potopili kad su to pokušali.

Sve su to bili ljudi. Nisu bili bogovi i nisu imali moći koje drugi ljudi ne bi mogli imati. Njihova snaga i moć je bila njihova bezuvjetna vjera. Vjera je moć koja premješta brda. Vjerom se ne ide ispred niti iza Gospoda. Vjerom se ide s Gospodom. Želeći Bogu ugoditi dajemo Bogu priliku da On ugodi nama. Svaka kušnja ima svoj smisao pa ma kako bila bolna ponekad, ali je uvijek pozitivna za nas.

Teško je ponekad bez prigovora prihvatiti kušnju, ali ovi ljudi su to mogli. Zato je njihova vjera priznata za pravdu. O, Gospode, pomogni nam, da i mi dosegnemo takvu vjeru!

SLUŽITI BOGU

2. Korinčanima 3:3-5

''Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.''

Često ljudi, pa i čvrsti vjernici misle kako im je nedostupno služiti Bogu. Neki misle da su sva mjesta za služenje u crkvi ili Zajednici već popunjena ili jednostavno, oni nisu sposobni za njih. Neki pak misle da se kao služenje Bogu prihvaćaju samo velika djela, a oni nemaju prilike ili vremena, a ni sposobnosti, da čine neka velika djela.

Nije veliki broj onih vjernika koji su svjesni toga da je služenje Bogu, služenje onima koje On ljubi. Gospodin ih je stvorio i oni su Njegovo djelo. Nisu samo Njegovo djelo oni nama u obitelji najdraži, niti one sestre i braća koji su nanovo rođeni i s kojima smo u istom Duhu kršteni. Cio ovaj svekoliki svijet, Njegovo je djelo. Svaka pomoć pružena nekom u času kada mu je potrebna, služenje je Bogu.

Svaka utjeha od srca udijeljena, služenje je Bogu. Služenje je tom istom Bogu koji je i nas utješio; koji je i nama pomogao i koji je svojom ljubavlju ispunio naša srca da možemo tu ljubav ukazati i drugima, jer što je više dijelimo, više je i primamo. Uvjerena sam da se Gospodin ‘raduje’, kada vidi da se divimo Njegovom djelu. Tako je divno stvorio ovaj svijet, sa svim brdima, dolinama i morima! Njegovo su djelo zvijeri i ptice, kamen i oblak. Prepoznati sve to obilje i radovati se savršenstvu Njegovog djela, Njegova je radost.

Zar onda ne služimo Bogu, služeći da očuvamo i ne narušavamo ono što je On s toliko ljubavi stvorio? Ne nanoseći štetu ni bol, niti jednom stvoru, jer sve i svatko ima svoju svrhu i razlog postojanja, mi služimo samom Tvorcu neba i zemlje, Gospodinu našem. Kada tako pogledamo na svijet, kojega je Bog stvorio divnim i savršenim, a kojega su ljudi pod uplivom zloga iskvarili i koji ga vode k uništenju, postaje nam jasno da mu služimo svakim korakom koji nije kročio u grijeh. Napokon, sto je grijeh? Grijeh je sve ono sto nanosi štetu tijelu, duši i duhu.

Bog je odredio da ljubav bude trajna i vrhunska potreba i vrlina, a onaj tko ljubi, ne samo da ne nanosi nikom i ničem zlo, već je njegova ljubav usmjerena na sve što je Bog stvorio. Zato zahvaljujemo Bogu i diveći se Njegovom djelu (u kojem prpoznajemo njegova Tvorca), živeći u ljubavi, istini i pravdi, mi služimo Bogu. Za ovu istinsku službu Bogu, svatko bi morao imati sposobnost, mogućnost, priliku i vrijeme, koje mu je sam Bog dao i nitko ne može oduzeti.

Nemojmo ni pomisliti da je ta služba od malog ili bezvrijednog značaja. Ona je značajna ne samo u Božjim očima, već se veličanstveno odražava na nama samima i u našem životu. Ljubav čini čovjeka plemenitim. Ona mu donosi mnoga olakšanja u životu i pomaže podnositi nevolje kroz koje svaki čovjek mora proći. Iznad svega, kako je divno saznanje da smo ugodili Bogu, uzvraćajući mu ljubavlju kojom nas On sam ljubi.

Na kraju, ali toliko važno da ne bi smjelo nedostajati u ničijem životu, je pogled u oči onih koji nas ljube. Ljubav ne možemo kupiti novcem. To je dar Gospodnji koji nikada ne propada i koji je vječan. Ljubiti, znači služiti Gospodinu.

MOĆ VJERE

Marko,5:298+2: ''Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena'' I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.''

Kakva je to bila vjera, koja je imala tako silnu moć? U ono vrijeme je bilo nezamislivo da jedna žena dotakne muškarca; što je bilo još gore, nepoznatog i to na ulici. Još gore, bila je zbog svoje bolesti, kako se u ono vrijeme vjerovalo, nečista. Zbog takvog prijestupa je mogla očekivati da će na licu mjesta biti kamenovana. Bilo je potrebno mnogo hrabrosti, koju joj je samo vjera mogla podariti, da se stvori takva odluka.

Ona je bila svjesna da taj jedan dodir može biti njena smrt, ali ona je vjerovala u Isusovu božansku moć. Jedan Njegov dodir značio je za nju život i zdravlje. Uz silno strahopoštovanje pred Božjim Sinom, osjećala se nedostojnom tog dodira, no ona je čula i vidjela Njegova djela. Vidjela je Njegovu ljubav i moć kada je iscjeljivao one najsiromašnije i najbjednije. Ona nije bila jedna od onih jadnih i odbačenih. Imala je imetak koji je razdala raznim liječnicima, a ništa joj nije koristilo. Dapače, bivalo joj je sve gore.

Dvanaest godina krvariti nije mala stvar. Tijelo slabi, ali i volja slabi, no za čudo, njena volja je bila jaka. Kada je čula da Isus dolazi, osjetila je nadu. Povjerovala je da je od Boga poslan i da ima božansku moć. Njena vjera joj je dala snagu i ona je mogla savladati strah od ljudi, strah od tradicije. Vjera u Isusa je bila jača od svih zapreka i ona je odlučno krenula.

Kada je stigla gomilu koja je gurajući se, opkolila Isusa, morala je uvidjeti da neće moći tako lako doći u Njegovu blizinu. Nezamislivo je, kako se ta bolesna žena ipak uspjela približiti Isusu i naći mogućnost da dotakne skute Njegove odjeće. Izgledalo je nemoguće, ali je ona ipak uspjela: dotakla je Isusa. Nitko je nije vidio. Još prestrašena samim činom, htjela se povući. Drhteći od uzbuđenja, više nije mogla misliti na svoju bolest. Mislila je samo: ''Dodirnula sam Ga!'' Iznenada, sada je nju dodirnula svijest: ''Ja sam iscijeljena!''

Opet nam se nameće pitanje: Kakva je to vjera kojom se u jednom trenu iscjeljuje bolest koju 12 godina mnogi liječnici nisu mogli izliječiti? Sada se dogodilo ono što ona nije očekivala, Isus se zaustavio.

''Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.'' (Marko, 30-32) Isus je osjetio njezin dodir. Niti njegovi učenici nisu mogli zamisliti da On pita za jedan dodir, a toliki su ga doticali, gurali i pritiskali. Kako je veličanstveno saznanje da je Isus mogao prepoznati dodir vjere! U samo jednom trenu On je osjetio, prepoznao i ispunio molbu.

Možemo li ne vidjeti moć vjere? Tada je Isus pozvao ženu i ona mu je sve rekla i priznala svoju bol. Što je učinio Isus? Nije je opominjao, niti prijetio; nije tražio da mu plati. On ju je pogledao i rekao: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" (Marko, 9:34). To je Isus! On ne pita jesu li nam grijesi veliki ili mali; ne pita zašto smo ih učinili. On ne dvoumi jesmo li dostojni ili nismo. Bez Njegovog oproštenja uistinu bi smo bili nedostojni. n zna da smo bez Njegove pomoći slabi i nemoćni. Zato On samo zove. "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.'' ( Matej, 11:28)

To je divno obećanje onima koji dođu k Njemu! Naravno, oni koji dolaze k Njemu, moraju vjerovati da je On Sin Božji. U Evanđelju po Ivanu, 3:16-18, piše:

''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenog da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.''

Da bi nam oprostio grijehe, moramo ih priznati i odlučiti da nećemo više griješiti. Nije nam potrebno, a niti korisno opravdavati se, već skrušeno i iskreno priznati. Molitva koju Isus nikada ne odbija, je molitva pokajanja. Ne neka na pamet izgovorena molitva, već iskreni vapaj srca za oproštenjem. To je ljubav! Zar nam nije na križu pokazao koliko nas ljubi?

Je li moguće i zamisliti da bi netko na sebe preuzeo krivnju cijelog čovječanstva i dragovoljno pretrpio toliko boli i poniženja, kao On? Trpio je za naše grijehe, da bi mi bili slobodni! Zar to nije ljubav? Gospodin nas neće koriti; neće nas odbaciti ma kako teške grijehe imali. On će nas prigrliti, naše će grijehe oprostiti i baciti u more zaborava. Jedino što će reći je: ''Idi i ne griješi više!''

Kada postanemo svjesni toga što je On učinio za nas, kako je onda moguće jednostavno odbiti toliko vrijedan dar, jer to je dar koji se ne mora, a i ne može novcem platiti! Što ćemo dakle odlučiti? Živjeti kao prije i dalje griješiti ili ponizno, s vjerom kleknuti i zavapiti: ''Oprosti mi, Isuse!''

Jednostavno zamoli Isusa da ti oprosti sve u životu počinjene grijehe; male i velike; zapamćene i zaboravljene; da te oslobodi da ne moraš više griješiti. Obećaj mu da ćeš živjeti po Božjoj riječi i slijediti Njegov primjer. Ako si bio iskren, Isus je čuo tvoju molitvu i uslišao ju. Možeš vjerovati da ti je oprošteno i da ti Isus kaže: ''Idi i ne griješi više!'' TO SE ZOVE OBRAČENJE Znamo da su svi ljudi stvorenja Božja, ali u Evanđelju po Ivanu 1:12+13, Piše:

''A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego - od Boga.''

Dakle, tek po obraćenju mi postajemo DJECA BOŽJA: ''Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja'' (Rimljanima, 8:16) Neka je hvala i slava tro-jedinom Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Amen.

SILNI GOSPOD I BOG

"Svet, svet, svet Bog, Gospodar, Svemogući Onaj koji bijaše i koji jest i koji će doći!" (Otkrivenje, 4:8)

Stvarno, jesmo li svjesni činjenice da mi uistinu nekoga čekamo? Prolazeći ulicama, u trgovinama ili tramvaju, čujemo razgovore kupovnom groznicom obuhvaćenih ljudi. Spominje se božić; dolazi božić, božić je pred vratima; kuhamo i pečemo za božić; kupujemo i što ti ja znam što i to sve za božić. Ne pišem božić velikim slovom, jer je to samo dan i u njemu se niti najvećim povećalom ne može otkriti Bog.

U bajkama za djecu otkrivamo da se očekuje rođenje malog Isusa. Ako vam se još uvijek nije zavrtjelo u glavi od tolike, neupućenosti, da ne upotrijebim neki oštriji izraz, reći ću vam što sam neki dan čula u vijestima na TV. Govorila je jedna časna sestra i sva ožarena je pričala kako se raduje s djecom čekajući ''malog isuseka''! Zar to neznanje ili čak praznovjerje ne vapi do neba? Zar još uvijek ne shvaćaju da se je Isus kao čovjek, rodio jednom, a ne svakog božića kroz dva tisućljeća?

Zašto se pothranjuje to ludilo, umjesto da se objasni ljudima da je božić samo dan koji s Isusom nema nikakve veze. Žalosno je, ako je to jedini dan kada se ljudi sjećaju Njegovog utjelovljenja, a ostali dio godine spremaju u kutije daleko od svakog pogleda. Isus je u Ev. po Mateju, 28:20 rekao: "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Iznad svega me boli kada vidim kako se ljudi zabavljaju bajkama, a ne pomišljaju kakvu uvredu nanose silnom i moćnom Božjem Sinu. Čekaju malog isuseka i pritom ignoriraju svemogućeg Boga. Ne vide Njegovu milost i dobrotu i još uvijek ne čuju Njegov glas koji zove: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.'' (Matej, 11:28)

Mislim da je krajnje vrijeme da se odazovemo tom pozivu, dok je još uvijek vrijeme milosti. Sutra već može biti prekasno. Jednom ćemo morati stati pred strogog, ali pravednog suca, a to neće biti ''mali isusek'' iz božićnih bajki, već silni i moćni Isus Krist, Sin Božji.

Trebali bismo biti svjesni da ne čekamo djetešce, već drugi dolazak Isusa Krista, a to sigurno neće biti niti u štali, niti u jaslama, jer mi ne čekamo božića, to jest malog boga, već svemoćnog Spasitelja svijeta!

"Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade I bi stvoreno!" (Otkrivenje, 4:11)

'

KUCAJMO NA PRAVA VRATA

Ezekiel, 13:6+7 ''Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore 'Riječ Božja!' - a Bog ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite 'Riječ Božja!' - a ja nisam govorio.''

Često šutimo iz obzira da nekog ne povrijedimo i ne misleći da mu time nanosimo štetu, a ne korist. Nekada je dovoljna jedna riječ da njeno značenje trgne nekoga iz uhodanog nemara i nepromišljenog običaja.

Nedavni događaj iz mog svakodnevnog života me potaknuo da napišem ovaj članak u nadi da će se bar netko zamisliti o opasnostima koje donose naoko beznačajne geste ili riječi. Kako i bi, kada je to prastari običaj; kada to svi tako rade; kada je to samo šala ili igra?

Da pojasnim o čemu se radi. Nedavno sam bila u jednoj zdravstvenoj ustanovi i inženjerka u laboratoriju mi je objašnjavala funkcioniranje jednog zdravstvenog pomagala. Objašnjavala je trajnost preciznijeg, a time i skupljeg pomagala, pri čemu je s oduševljenjem naglasila kako poznaje jednu osobu koja se njime služi, a već je, ''Hvala Bogu!'', ( pri tome kucnula rukom o drveni stol) navršila i 100. Godinu života. U tom sam trenu osjetila potrebu da kažem: ''Stop!...Odlučite se!'' Inženjerka je zastala u svojoj tiradi i začuđeno me pogledala. Ja sam međutim objasnila: ''Ili vjera ili praznovjerje! Jedno potire drugo. ''

Kada znamo da je život Božji dar, morali bi smo znati da je potrebno i Bogu zahvaljivati, a ne otvarati vrata praznovjerju. Ma kako se činilo beznačajnim, rijetko tko i pomišlja da je time zatvorio vrata Božjoj pomoći, a gatanjem i bajanjem navukao Božju srdžbu na sebe. Ako kucanje o drvo nije od Boga, tko onda stoji iza toga? Od koga tada očekujemo zaštitu?

U Evanđelju po Ivanu 10:9 Isus je rekao: ''Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se:……..'' U kući gdje stanujem, živjela je žena koja se je otežano kretala i trpjela bolove. Rekla sam joj da se u molitvi s vjerom obrati Gospodinu i da pomoć neće izostati. Upitala sam ju: ''Vjerujete li vi u Boga?'' Žena je rekla: ''Pa naravno da vjerujem! Ja sam ………a, ali to ništa ne koristi. Ja molim i kunem, ali ništa ne pomaže!''

Žena nije shvatila da je svojim proklinjanjem zatvorila vrata Božjoj milosti i pomoći. Vjerojatno nikada nije pročitala biblijski stih naveden u Rimljanima, 8:28 '' Znamo pak da Bog čini da se sve okreće na dobro, onima koji Boga ljube''

Kako onda objasniti da se mnogi s pitanjima obraćaju zvijezdama i od njih traže odgovor i pomoć,a ne od Boga, koji je te zvijezde stvorio? Vjerujemo li u Boga i očekujemo li Njegovu pomoć, moramo shvatiti da praznovjerje bilo kojeg porijekla onemogućuje Božju pomoć, ali i da navlači Božju srdžbu i kaznu. Hitno razmislite o tome!

Davno ranije, kada sam kroz Božju riječ sve to saznala, u svojoj sobi sam kleknula i u molitvi rekla Gospodinu: ''Oprosti mi Gospodine! Ništa me ne može opravdati, samo Tvoja krv koja je tekla na Golgoti, da bi oprala i moje grijehe. Operi me i oslobodi me, a ja Ti obećavam da se odričem svakog praznovjerja, gatanja, bajanja, proklinjanja i svih djela tame. Obećavam Ti, da ću se svom snagom truditi da zadržim čistu savjest, a Tebe molim da mi pomogneš u tome. Priznajem da sam slaba, ali uz Tvoju pomoć i zaštitu, sile tame gube svoju moć, jer si Ti sa mnom. Neka Ti je slava i hvala''!

Isus je rekao: "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Matej 28:20)

MALO JE ODABRANIH

Matej, 22:8-14 : "Tada reče slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!" "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre i svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. reče mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

U svakoj propovijedi koja se odnosi na tu temu, može se čuti da su mnogi zvani, ali da je samo mali broj odabranih. Objašnjava se to tako da se tvrdi tako da su svi ''zvani'', ali da su ''odabrani oni koji se odazovu Božjem pozivu. Većina misli da odazvati se znači vjerovati, krstiti se, pohađati crkvu ili zajednicu, ali se malo tko zapita što onda znači stih iz Evanđelja po Mateju, 22:13 ?

Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.''

Jeste li se zapitali, kako to? Zar nije rekao : koga god nađete, pozovite na svadbu!"? Zar se taj čovjek nije odazvao na Njegov poziv i došao na svadbu, a sada ga izbacuje u tamu ? Zar nas to ne zbunjuje i čini nam se nepravednim? Sigurno je da Bog ne može biti nepravedan, pa prema tome, greška mora biti u našem nerazumijevanju. Zaista je tako i to zato što nismo obratili pažnju na 12. Stih:

''Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?''

Da! Zar se u crkvama i zajednicama ne nalazi mnoštvo onih koji su uvjereni da je dovoljno doći i deklarirati se kao kršćanin da bi bili pozvani na ''svadbu Janjetovu'', uvjereni da je dovoljno reći da,na Isusov poziv? Bili su pozvani i došli su, ali neupućeni ili zbog nebrige ili ne shvaćajući važnost ''svadbenog ruha, nisu mogli biti ''odabrani''. Koliko će duša ostati začuđeno i na vječnom sudu shvatiti važnost ''svadbenog ruha''!

Što je to ''svadbeno ruho''? To je bijela haljina u koju nas oblači sam Isus Krist, nakon pokajanja i oproštenih grijeha. To je bijela haljina koja ne smije biti okaljana namjernim grijesima (za ne namjerni grijeh možemo nakon priznanja i pokajanja dobiti oprost od Isusa Krista, koji je naš Zagovornik kod Oca nebeskog).

Za održanje bjeline te haljine potrebno je čvrsto stajati na Božjoj riječi: slušati je i izvršavati Božju volju. Bez te bijele haljine, koja je naše svadbeno ruho, nećemo ući u onaj mali broj odabranih, niti ući Kroz ''Uska vrata '' niti moći u vječnosti boraviti uz Gospodina.

Mnogima se čini nemogućim doslovce vršiti Božju volju. Zaista bi to bilo ne samo teško već i nemoguće, da nam Isus nije obećao da će uvijek biti s nama, da nije naše boli i nevolje zajedno s našim grijesima odnio na križ. Bilo bi nemoguće, da nam Gospodin nije poslao Duha Svetog , koji govori našoj savjesti što nam treba činiti i čega se trebamo kloniti.

Trebalo bi nam biti poznato, da nam je ostavio svoju Riječ, odnosno Bibliju, u kojoj se nalaze sve upute i odgovori na sva pitanja. Potrebno je čitati i razmišljati i otkrivenje neće izosta6ti. Nas kraju, ali jako važno je da shvatimo da nam je svima 24 sata dostupan ''crveni telefon''. U svako vrijeme, Gospodin čuje naše molitve. On nema radno vrijeme niti svoje sjedište u raskošnim tvorevinama.

On sluša iskrene i žarke molitve svoje djece. On uslišava naše molitve, ma da ne uvijek onako, kako mi mislimo da bi bilo dobro . Uvjerena sam da je iskrena molitva siguran ključ od neba. Zapamtite, naša prva molitva treba biti upućena Kristu za oproštenje grijeha. Njegova sveta krv će oprati naše grijehe i ubijeliti naše haljine i pomoći nam da postanu naše svadbeno ruho. Neka nam Duh Sveti otvori um i srce kako bismo se odazvali pozivu i slijedili Njegove upute kako bi nas doveo u Kristov zagrljaj.

UZLET DUHA

Da bi uzletio zrakoplov treba uzletište, paraglajder treba uzvišicu. Čak i mala pčelica treba uzletište, a to je leto, mala daščica na izlazu iz košnice, sa koje polijeće. Ako mi hoćemo uzletjeti Isusu u ususret, biti u Njegovoj blizini, također trebamo svoje leto, svoje uzletište.

Da bismo letjeli, trebamo prvo poletjeti. Postoji dugačka pista po kojoj zrakoplov dugo rula i negdje potkraj piste, on polijeće. Najprije ravno, a zatim postepeno uzdiže svoj prednji dio (glavu) i polako uzlijeće u visinu; metar po metar, kilometar po kilometar, sve više i više.

Sjedeći u zrakoplovu za dugih sati leta, doživljavajući to uzlijetanje i let na visinama od jedanaest tisuća metara, nametnula mi se usporedba sa vjerom i vjernikom. Da bi uopće poletio, potrebna mu je vjera. Da bi povjerovao, mora znati u što i u koga da vjeruje, a za to mu je potrebna Božja riječ (propovijed i Biblija ili svjedočanstvo nekog drugog vjernika). Kada sazna iz Božje riječi koliko je velika Božja ljubav i da taj silni veliki i svemoćni Bog, koji je dao svog Sina da umre na križu, da bi otkupio grijehe sveg svijeta, ljubi baš njega, obuzme ga silno kajanje što je svojim grijesima uvrijedio Isusa, Sina Božjega.

Još dok plače i kaje se, osjeća u duši, kako mu Duh Sveti daje na znanje da su mu grijesi oprošteni. Tko god je od samog Isusa doživio oproštenje grijeha, taj je u svojoj zahvalnosti i odlučio da ih više nikada ne ponavlja. On se mijenja, sve staro nestaje. On postaje novo biće, novi čovjek. To se zove nanovo rođenje. Sada, nanovo rođen, gladno sluša svaku propovijed, svako svjedočanstvo. Istražuje Božju riječ i nalazi mnoga obećanja data čovjeku, ali uz svako obećanje stoji i ta mala riječ: Ako. Da, Bog kaže, na primjer, da se onome tko Boga ljubi sve okreće na dobro. Kaže da će nam oprostiti, ako se pokajemo; da će nam dati.......ako ga zamolimo. Ima jako puno obećanja. Ja ih nisam brojala, ali su se u mom životu mnoga već ispunila.

Onaj ''ako'' je uvijek manji od obećanja. Nije tada nikakvo čudo da sve više ispunjavaš Božju volju, jer što više to činiš to bogatije se ispunjavaju Božja obećanja. Sve više osjećaš Božje blagoslove i svijest o Njegovoj silnoj milosti. Tko je dotle došao, taj je i stigao na svoje leto, svoje uzletište. Bog traži tebe. Ti se pitaš: Zar ništa više? On traži samo ono što mu možemo dati. Ne traži ništa nemoguće. I tada, tko je spreman dati iz dana u dan ono što Bogu i onako pripada, prima još više blagoslova. Taj osjeća da ga Gospodnja mudrost vodi i da mu daje sigurnost o kakvoj prije nije mogao niti sanjati. Nije prazna riječ, da mu se snaga kao u orla obnavlja, kako piše u Bibliji. Zar je onda moguće ne osjećati radost spasenja? Zar je onda čudo da poželiš o toj milosti pričati svakome tko te hoće slušati?

U ovom trenu razmišljam o sebi. Stigavši do ovog stanja u kom imam ne samo vjeru, već i potpuno povjerenje u Isusa, da će On uvijek i u svemu donijeti najbolje rješenje za mene, mogu s potpunim povjerenjem predati sebe, moje nevolje ili bolesti u Njegove svete ruke i reći: ''Hvala Ti, jer Ti ćeš učiniti sve ono što ja ne mogu i ja znam da će to biti najbolje rješenje i blagoslov za mene.''

Više puta sam se uvjerila da kada moja molitva nije bila uslišana i kada nisam mogla razumjeti razlog Božje šutnje, nakon dužeg ili kraćeg vremena Bog je donio sasvim drugo rješenje od onog za koje sam ja molila, ali to rješenje je bilo mnogo bolje za mene. Ono rješenje za koje sam ja molila, donijelo bi mi trenutačnu radost i olakšanje, ali se pokazalo da bi nastale mnogo veće nevolje od neuslišane molitve. Bog vidi odjek tog rješenja ne samo za danas ili za kratko vrijeme: ne, On vidi daleko unaprijed. Nikada sama ne bih došla na pomisao da bi mi rješenje za koje sam ja molila donijelo mnoge nevolje a Bog je počekao i onda kada je bilo pravo vrijeme, donio odluku za moje dobro i veliki blagoslov.

Naučila sam pouzdati se u Gospodina. Što se više uzdam to više blagoslova primam. Istina, da nemam svjedočanstava i da Gospod ne uslišava molitve, izgubila bih nadu i manje molila, ali Isus tako divno odgovara kada ga zazovemo, da želim sve više vremena provesti u Njegovoj blizini. Ima mnogo načina da se dođe u Njegovu blizinu: molitva, čitanje Biblije, posjet bolesnicima, ali i svaki drugi rad za dobrobit drugih, pa bio to i samo smiješak ohrabrenja, je rad za Gospodina i dovodi nas bliže k Njemu. Kada osjetim Njegovu blizinu, ne samo po vjeri, već stvarno, kao da me dotiče, kao da mi govori, obuzima me radost i punina nečega što niti sama ne mogu opisati.

Stvari koje nisam znala kako riješiti, najednom znam. Ono što nikako svojom tjelesnom snagom ne bih mogla, odjednom mogu. Kada ne razumijem, kao da mi kaže: ''Evo, to je to.'' Kao da se upali neka lampica pa mi je i samoj neshvatljivo da to već prije nisam razumjela. Ali ne samo to, već su i sasvim obične stvari u mom životu poznate Gospodinu. On zna moje potrebe. Duhom Svetim me vodi kada trebam što naći, bilo to u kući ili gradu, gdje ću povoljnije kupiti, pa me čak i zaustavlja da ne kupim nešto nepovoljno za mene.

Kada me Duh Sveti spriječi da kupim predmet koji već mjesecima uzaludno tražim i iznenada pronađem i kada me nakon toga, kao slučajno dovede do mjesta na koje upravo stiže taj isti predmet, mnogo kvalitetniji i cijena mu je znatno niža, prestajem biti sumnjičava. U neopisivoj radosti slavim mog Isusa, za to divno vodstvo. On, taj silni i veliki moćni Bog koliko me ljubi da neprestano brine o meni! Njegova me ljubav zbunjuje, usrećuje Ona me jača i hrani; ne samo jedan dio mene, već sveobuhvatno: duh, dušu i tijelo. Njegova ljubav iz dana u dan, iz trena u tren, čini da i moja ljubav raste.

Nekada se čini upravo bolno koliko taj osjećaj ljubavi nadire u grudi. Ta ljubav za Isusa, za braću i sestre, za sve ljude postaje moja divna svojina, i tada opet, slavim i hvalim Gospodina što mi je dao tako neprocjenjivo dobro. Obuhvaća me tolika radost da bih zagrlila cijeli svijet i shvaćam da sam se još više približila Isusu.

Kako da i pomišljam na grijeh kada me ne zanima više ništa osim onog što nosi Njegovo ime, što služi da se On proslavi? Samo želim ugoditi Njemu, mom divnom Gospodinu koji me nikada ne napušta! Čitam Bibliju, On je sa mnom; molim kod kuće ili Zajednici, On je sa mnom; radim da se proslavi Njegovo ime, On je sa mnom; svjedočim o Njegovoj ljubavi, moći i slavi i opet je On sa mnom. Toliko je velika Isusova milost i nazočna Njegova prisutnost u meni, da mi se čini da više i nisam na zemlji.

Uspoređujući se sa zrakoplovom, čini mi se da već rulam po pisti (uzletištu) i da ću se svakog trena odvojiti od zemlje i poletjeti ususret mom ljubljenom Gospodinu. Pitam se što mogu učiniti da mu se još više približim, kako da mu još više ugodim. I tada molim: ''Gospodine, istraži mi srce! Oblikuj ga da bude po Tvojoj volji!'' Kada zbor u Zajednici pjeva pjesmu: ''Poletjet ću!'', imam osjećaj da ću stvarno poletjeti i to sada, ne čekajući tjelesnu smrt. Pomišljam da braća i sestre i ne znaju koliko sam se već približila tom polijetanju (naravno u duhu), kao što niti ja ne znam koliko njih je tako daleko ili još dalje stiglo.

Kada se pojave teški trenuci i kada se čini da je Gospodin okrenuo svoje lice, kao da me ne čuje, borim se sama sa sobom da se podsjetim na riječi iz Biblije koje nas upozoravaju da mi ne živimo po gledanju, već po vjeri. Tada opet znam da je Isus uvijek uz mene. Da me nikada ne napušta i da je sotonska varka da je okrenuo lice od mene. Kada mi se čini da sam se svojom pogreškom odvojila od Njega, suzama ga molim da mi oprosti. On vidi moje srce i još jače me prigrli.

On me zastupa kod Nebeskog Oca . Osjećam se neopisivo radosno i poletno kada u potpunosti dopustim da duhovni dio mene prevlada. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da je moj duh, ono što sam stvarno ja, lebdi iznad ovozemaljskih neprilika i nevolja; uopće iznad zemaljskih stvari. Bliže Isusu, bliže radosti i sreći! Ne trebam krila da poletim! Vjera i još više, povjerenje u Isusa, to su moja krila. Gospodine, pomogni mi, da se nikada ne pokolebam i da moja vjera nikada ne oslabi!

Ovo sam pisala da oni koji to ne proživljavaju, vide što Gospodin čini i daje onima koji svoju ljubav prema Njemu pretvore u život. Ovo sam pisala da se ime Božje proslavi i da svatko tko pročita vidi da i on može živjeti sretno i radosno slijedeći Božju riječ i biti poslušan Njegovim zapovijedima.

Isus je umro za sve ljude. Svi imaju priliku da dođu k Njemu i dobiju svu puninu života i to ne samo na onome svijetu, već upravo tu, na ovoj zemlji i u ovom životu. Mnogima je Gospodin učinio velike stvari, ali oni šute, kako kažu, iz skromnosti. To je lažna skromnost, jer tada Isusu uskraćujemo slavu i zahvalnost. Mnogima uskraćujemo dokaze o Isusovoj ljubavi prema svim ljudima. Brate, sestro, u duhu poleti i svojim svjedočanstvom pokaži i drugima koji još ne poznaju veličinu Božje milosti, kako da prigrle Gospodina. Učini to da bi se proslavilo ime našega Gospodina, Isusa Krista!

ISUSOV ODLAZAK I PONOVNI DOLAZAK

Djela apostolska 1:9 do 11: ''Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ''Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.''

Isus Krist je otišao na oblaku i kako u Pismu piše, tugu Isusovih učenika utješila je nada u Njegov povratak. Činjenica da će On doći je neupitna, ali ne znamo točno kada će to biti. Ipak nas Isus nije ostavio u neznanju. U Evanđelju po Luki u 21. poglavlju od 25. do 28. stiha opisao nam je znake vremena koji će pratiti Njegov dolazak.

'' Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati. Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom.- Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.''

Kada to pročitamo, shvatimo da već sada možemo i to iz dana u dan sve više, vidjeti znake Njegova dolaska. Lažni mesije se učestalo pojavljuju i tvrdeći da rade i govore u Isusovo ime odvode ljude u krive nauke i kultove, daleko od Boga i Isusa Krista – u sigurnu propast. (Mt. 24:5)

Sve više smo svjedoci velikih i manjih ratova i krvoprolića. Cijeli svijet je umiješan u ratove. Mnogi neposredno a svi posredno. Ratni se užas sve više širi, a nema izgleda da će prestati. Zar na to nije znak bliskog Isusovog dolaska? (Mt. 24:6)

Kao da ratovi nisu dostatni, nasilja, krvoprolića, terorizam, ubojstva i pedofilija, zauzeli su maha sve više i sve češće. Grijeh se umnožio, a ljubav ohladnjela. Većina zemljinih stanovnika gladuje. U nekim državama djeca masovno umiru od gladi, nestašice, zagađenosti vode i bolesti koje ove prouzrokuju. (Mt. 24:7) Diljem svijeta vjernike ubijaju zbog njihove vjere u Krista. Mnogi pokreti, ali i stare religije ubijaju ih u ime svoga boga. Mnogi trpe progone, ali i to u Pismu piše i jedan je od znakova vremena. (Mt. 24:9)

Dok ljudi sve više pate zbog nestanka ljubavi na ovom svijetu, sve veći broj je onih koji je traže, ali najčešće na krivom mjestu. Razočarani kada uvide lažnost i dvoličnost onih koji su ih prevarili, krive Boga i odbacuju Krista, ne znajući da je jedino On i vjera u Njega u mogućnosti da im tu ljubav dade u neograničenom obujmu. (Mt. 24:12) Isus je rekao da će se istinske kršćane prepoznati upravo po njihovoj ljubavi; prvo po ljubavi prema Isusu Kristu, a onda po ljubavi prema svima bližnjima. (Ivan13:35)

Noino vrijeme su ljudi živjeli slično kao danas. Nemoral i zloća vrište do neba. Dokle će to Bog podnositi? U Noino vrijeme Bog je poplavom uništio taj narod, a poštedio je samo osmero ljudi, Noine porodice, jer je Noa vjerovao Bogu i po Njegovom nalogu opominjao svijet. Tada mu je obećao da nikada više neće svijet uništiti poplavom. (Postanak 9:11)Slijedeći puta Bog će svijet uništiti vatrom. (2.Petrova 3:7)

Bezakonje se razmahalo (Mat. 24:12) Ovo je vrijeme sotone, koji je bog ovoga svijeta. (2.Kor.4:4) On ima ogromnu moć, ali će njegova snaga biti uništena kada Isus dođe i iskorijeni zlo. Već se po cijelom svijetu propovijeda Evanđelje i dijele Biblije na svim jezicima. Već su skoro svi čuli ovu Radosnu vijest. Oni koji ljube Krista, promatraju znake vremena očekujući Njegov ponovni dolazak. (Mat. 24:14)

Ljubiti, znači slijediti Njegov primjer i živjeti po Božjoj riječi. Promašaj bi bio strašan gubitak, a nagrada je dobitak vječnog života. To je nagrada dostojna silnog i svemoćnog Boga, koju ne želim propustiti.

PONIZNOST ILI PONIŽENJE?

Rado pjevamo korus: ''On me taknu'' i uistinu, kada god ga pjevamo, osjetim silno ganuće, jer vjerujem da me je zaista Gospodin ''taknuo''. Dodirnuo me je i sve se u meni promijenilo. Kao da sam mnogo toga spoznala; kao da se otvorila krletka u kojoj je moja duša bila zatočena.

Vjera nije egzaktna nauka kojom bi se sve moglo eksperimentima dokazati, ali onome kome se to dogodi nisu potrebni nikakvi eksperimentalni dokazi, jer su svi dokazi u njemu samome. Na primjer ljubav. Nije moguće reći: ovu osobu ljubim, ali onu ne. Moguće je reći, ali to ne odgovara istini. Onaj tko ljubi, taj ljubi i u svakome i svemu nalazi ljepotu vrijednu ljubavi.

Sjećam se događaja iz davno prošlog vremena. Išla sam ulicom i našla se pred gomilom ljudi koji su negodujući i s prezirom gledali u jednom pravcu. Gledali su u postariju ženu, koja je pijana ležala na pločniku. Bila je u skoro besvjesnom stanju, ne znajući da se sva razotkrila i da je jednom poroku dodala i drugi.

Zgrozila sam se. U to vrijeme je za mene pijanstvo značilo najgori porok. Mislila sam da bih se s gnušanjem okrenula od takve osobe, ali se nešto u meni pokrenulo i nisam mogla gledati to silno poniženje jednog ljudskog stvora. Daleko od toga da bih pomislila da me je ljubav pokrenula, ali ja sam stupila naprijed, sagnula se nad ženom, pokrila je i pokušala podići. Nisam marila za ljude oko mene koji su s gađenjem, prezirom i osudom odlazili.

Ponekada, kada čujem da ljudi poistovjećuju poniznost i poniženje, sjetim se tog događaja. Ta žena je predajući se poroku pijanstva, ponizila samu sebe, a njeni su je sugrađani, bez milosti ponizili ispod svakog ljudskog dostojanstva. Ta žena nije bila ponizna, ona je bila ponižena!

U Isusovom životu nailazimo jasnu sliku razlike između poniženja i poniznosti. Kada su Isusa bičevali, to je bilo poniženje. Kada su mu pljuvali u lice, to je bilo poniženje, ali kada je Isus poslušao Očevu volju i bez prigovora, tako ponižen koračao do križa na Golgoti, da bi trpeći bol i sramotu, žrtvovao sebe do same smrti, to je bila poniznost.

Bila je to poniznost i kada je Isus rekao svom Ocu: ''Ali neka bude onako kako Ti hoćeš!'' To je zaista bila poniznost, ali, ljubljeni moji, to je bila i ljubav. Ljubav koja ljubi i ne pita se tko je vrijedan ljubavi, a tko prezira.

To je ono što sam približujući se kraju svog puta spoznala. Onaj tko ljubi, ljubi jer ne može drukčije. On vidi u svakom, pa čak i u onima koji mu nanose zlo, zrnce ljepote, dobrote i patnje i suosjeća s njima. To suosjećanje mu otvara srce i usne koje u molitvi vape Gospodinu: ''Oprosti im Gospodine!''Zar nas to onda ne podsjeća na Isusovu molitvu: ''Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine!'' ?

Nije to rekao samo Isus, jer je Bog. Rekao je to i jedan običan čovjek, koji je prestao biti običan, jer se je približio sličnosti s Isusom. I sv. Stjepan je, kada su ga do smrti kamenovali, molio: ''Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine!''

Onaj tko ljubi, vidi kaznu koja čeka one koji čine zlo i žali ih. Htio bi ih poštedjeti toga i pokazati im put do spasenja. Put koji je i sveti Pavao istaknuo kao najbolji put u 13. Korinćanima, je ljubav. Ljubav sve razumije. Ljubav sve oprašta. Ljubav ne može drugo no ljubiti, jednostavno zato jer je ljubav i ne može se odreći sama sebe.

Ljubav je najveća i to zato, jer je Bog ljubav, ali čovjek može težiti za sličnošću s Isusom. To je vjera, a nema vjere bez iskrene ljubavi.

VJERA ILI RELIGIJA?

Već samo pitanje: vjera ili religija, dovodi mnoge u zabunu ili dvoumicu. Kakva je razlika?

Zanimljivo je da sam u HRVATSKO – ENGLESKOM rječniku (Milan Drvodelić) za vjeru našla prijevod – religija, ali kod riječi religija, nisam našla prijevod vjera. U NJEMAČKO – HRVATSKOM rječniku (Dr. Blanka Jakić –dr. Antun Hurm), ponavlja se ista stvar: vjera znači religija, a religija znači vjera.

Pogledala sam i u RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA i tu pod a, za vjeru kaže: religija; pod b: institucija vjerskog života u organiziranom obliku, a pod pojmom religija, našla sam opširan opis: 1. ''Skup vjerovanja ili dogmi i kultnih obreda koji predstavljaju odnose između čovjeka i božanske moći (jednoboštvo) ili nadnaravnih moći (mnogoboštvo, panteizam).

2. Vjerovanje u jedno ili više nadzemaljskih bića ili sila, i objašnjavanje svijeta tom vjerom kao kultno štovanje takvih nadzemaljskih bića.'' Nisam jezikoslovac, baš naprotiv, govorim jezikom jednostavnog naroda i vremena u kojem živim, ali pročitavši objašnjenja ljudi koji to jesu, naježila mi se koža od zaprepaštenja. Kada bi ih mnogi, pročitali, sumnjam da bi se s toliko ponosa deklarirali kao religiozni ljudi.

Kako mi je dostupna,ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA sa znatiželjom sam pogledala i u nju. Pod pojmom vjera stoji: vidi religija. Znači opet isto, ali jer je toliko zanimljivo, iznijet ću samo jedan kratki odlomak objašnjenja religije: ''Religija (latinski religio – pobožnost, poštovanje bogova), oblik iluzorne društvene svijesti o jednom ili više beskonačnih bića u kojoj se očituje ovisnost o 'natprirodnim', od čovjeka otuđenim pojavama i ljudska nemoć pred nepoznatim prirodnim i društvenim silama, što se zasniva na stvarnim, materijalnim uvjetima dehumaniziranog života; poštovanje tih sila redovno je popraćeno određenim ritualnim činima i propisanim religioznim radnjama (kultovi sa žrtvama, molitve i dr).''

Tako pišu, a vjerojatno i misle znanstvenici! Istina, svezak u kojem to piše, dovršen je 1962. godine, znači u vrijeme socijalizma, pa se može objasniti Marxovom ''religijom''. Očito je da svi oni koji tako pišu i povezuju pojam 'vjera' i ''religija'', nisu doživjeli vjeru. Svaka osoba koja je doživjela duhovni dodir s Bogom, milost obraćenja i nanovog rođenja, znat će da se vjera razlikuje od religije, jer je oboje doživjela: religiju prije, a sada vjeru.

Da je tome tako, govori i Petar Žunić u svom uvodu u knjigu JEDINI PUT, Johna Wesleya, pa ću navesti izvadak iz tog uvoda: ''Sama riječ "religija" je imala u ono doba (1738. god.), kako u Engleskoj tako i u Njemačkoj, sasvim drugi značaj. Što danas tu riječ samo puni, u ono vrijeme se smatralo u punom smislu riječi: vjera, vjerovanje, bit kršćanstva, što znači kršćanin biti, a ne se samo tako zvati.''

Mnogi religiozni ljudi nikada nisu ostvarili svoj duhovni dodir s Bogom. Njihovo se pripadništvo nekoj od religija očituje, prvenstveno upisom u knjigu, kao evidencija pripadništva. Ono se svodi na povremene dolaske u crkve, odnosno hramove, održavanje (ili neodržavanje) nekih tradicija, dogmi i rituala, a iznad svega, glasnim proklamiranjem njihove religioznosti.

Prečesto se brojnošću članstva objašnjava ispravnost takvog života. Česti običaj je da se sagriješi, a onda svoje grijehe kaže čovjeku (svećeniku) i od njega dobije oprost. Potom se, nakon izlaska iz crkve novim poletom griješi dalje, često i više, jer je eto uvijek moguće dobiti oproštenje. Takav čovjek živi u uvjerenju da je Bog dobar, (jer On nije kao čovjek) i da će sve oprostiti, jer napokon, On je ljubav.

Tu moramo stati i zamisliti se. To što taj čovjek misli – ispravno je, no to je samo jedan dio istine. Onaj drugi, jako važan dio se svjesno ili nesvjesno odbija. Neki to čine iz neznanja, dok to drugi čine iz lakomislenosti. Već sam čula uzrečice: ''Nije vrag tako crn kako se govori!'' ''Svi smo mi djeca Božja''

Samo moje mišljenje, ne bi moglo pobiti sva ta mudrovanja, ali hvala Bogu što nam je objavio svoju Riječ i u njoj svoju volju. U Svetom pismu, u Poslanici Rimljanima 3:23, apostol Pavao piše: ''..jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave'', ali onda u 24. stihu piše: ''..i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.'' Oni isti će reći: ''Pa i tu piše da su svi opravdani.'' Da, mogli bi biti svi, jer je Isus umro za opravdanje svih ljudi, ali svatko za sebe treba to od Njega i prihvatiti, a prihvaća se iskrenom vjerom.

Colton, engleski klerik (1780-1832), iz iskustva je rekao: ''Čovjek će se svađati zbog vjere; pisat će o njoj; borit će se za nju i umrijet će za nju; sve će učiniti, samo neće živjeti za nju.'' Tu je mjesto da navedem riječi Halford E. Luccoka, koji je, negdje oko 1900. godine javno rekao da: ''Religija može biti najnemoralnija stvar na svijetu, a to je onda kad je to religija koja donosi utjehu bez pokajanja; kada daje zadovoljstvo bez priznanja grijeha.''

Iskrena vjera nam stvara čežnju za čistim i svetim životom. Sve što je prije bilo stvara u nama krivnju i sram, i, ako tada našu krivicu priznamo Isusu Kristu, On nam oprašta grijehe, a On to može, jer je On Bog. Ne samo da oprosti, već nas i oslobađa svih ovisnosti i donosi slobodu od ropstva grijeha. Kakva divna milost!

Opravdani vjerom u Kristovu žrtvu, sada možemo, na temelju Božje riječi, smatrati da smo primljeni u Božju obitelj. U istoj Poslanici, 8:14-16, apostol Pavao piše: ''Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi naime niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.''

Dakle, oni koji su opravdani vjerom, a ne oni koji religiozno žive, mogu se zvati djecom Božjom, jer tek tada: ''opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu'' (Rimljanima, 5:1). Ponovno je naglašena vjera, jer se spašavamo vjerom, a ne religijom. Ne čudim se prevoditeljima ni većini znanstvenika zbog onog što oni govore, jer većina od njih ne može pisati i govoriti o onome što za njih ne postoji, a ne postoji jer to ne mogu niti jednim znanstvenim eksperimentom ponoviti i samim tim dokazati.

Ono što ne može većina znanstvenika dokazati, pa niti oni koji tvrde da vjeruju u Boga (ali na svoj način), može nanovo rođeni vjernik kojega Duh Sveti ispunjava. Njemu nisu potrebna visoka učilišta, već samo duboka vjera i predanost Gospodinu Isusu Kristu. Sva ta milost se ne može steći novcem, jer Gospodin traži mnogo više: On traži tebe cijelog, ali J. Mason, američki teolog ( 1706-79.) istinito kaže: ''Nešto će nas koštati da budemo vjerni, ali će nas mnogo više koštati ako to nismo!'' Ta predanost je zapravo primanje. Što se više želiš predati, to je obilnije ono što primaš.

Spasenje je prvo, a zatim oslobođenje od grešnih ovisnosti. Dobivaš sigurnost koju prije nisi imao; postaješ smiren, što se odražava na dobrom zdravlju. Ljubav te preplavljuje i uzdiže iznad svakodnevice. Želiš da svi ljudi okuse od te Božanske ljubavi. U svakom pogledu postaješ, ne samo preporođen, već nanovo rođen. Predanost Isusu Kristu ne dodiruje čovjeka samo izvana, već kako kaže Howels, (am. književnik 1837-1920): ''Vjera u Isusa Krista dopire do srca i mijenja ga, što ne čini niti jedna religija.''

Postoje još mnogi drugi blagoslovi, kao što su neobjašnjiva ozdravljenja (osim vjerom), bistrije misli, mudrost u svakodnevnom životu, kao i sigurnost da činiš dobro i da je sam Gospodin zadovoljan što prihvaćaš Njegovo vodstvo. To nije čarolija, ali iskrena i duboka vjera uzrokuje da se događaju čuda. Vjera je zaista riznica punine i bogatstva života.

Kada ljudi definiraju pojam vjere, kažu: ''Vjera je kad se ne vidi, a vjeruje da postoji, ono što se ne vidi.'' Duhom Svetim ispunjen vjernik će vam reći, da duhovnim očima vidi ono u što vjeruje, pa tako za njega vjera postaje stvarnost. Biti kršćanin vođen Duhom Svetim, otvara novu dimenziju već sadašnjeg života i nadom u budući, vječni život.

Mogu samo potvrditi ono što kaže O. D. Young, oko 1900., američki pravnik i bankar : ''Naziv Kršćanin je najveća titula za čovjeka'', a mogu dodati i najveće bogatstvo u ovom i u budućem životu. J. B. Massillon je još iz prelaska 16. u 17. stoljeće ispravno ustanovio da: '' Vjera ne bi imala neprijatelje da nije neprijatelj ljudskim porocima.'' Franklin, američki poduzetnik (oko 1750. god.) se opet čudi i kaže: ''Ako su ljudi tako zli sa religijom, kakvi bi bili bez nje?'' Zato Hare konstatira da: ''Vjera donosi malo teškoća poniznima, mnogo ponosnima, a nepodnošljiva je oholima.''

Moguće je da će nekoga začuditi što citiram mnoge poznate ljude, ali meni je bilo zadovoljstvo saznati da su i obrazovani ljudi, davno prije nas prepoznali stanje u kojem se svijet nalazi i dobrobit koju bi mogao imati svaki pojedinac da iskreno prihvati vjeru, a ne ispraznim deklariranjem svoje religije.

OSTANITE U MOJOJ LJUBAVI

Čitajući Božju riječ otvorenog srca, neopterećenog grijesima, ne možemo se oduprijeti djelovanju Duha Svetog, koji nas ispunjava radošću. Kako se ne bismo radovali čitajući o toj velikoj ljubavi kad nam Isus kaže u Evanđelju po Ivanu 15:9 –11:

''Kao što je mene Otac ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi, ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna!''

Kad shvatimo te riječi, srce u nama zaigra neizrecivom radošću koja se ne može usporediti sa svjetovnim dobrima. Svaka riječ nam postaje upravo onakvom, kako piše, slatka; slađa od meda. Psalam 119:103: ''Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.''

W. Romaine, koji je živio od 1714-95. godine, a koji je bio engleski teolog (Kalvinist) je rekao da što dulje čitamo Bibliju, to je više volimo; da nam je sve slađa i slađa, a što više uranjamo u njen duh, to više ulazimo u Kristov duh.

Sjetimo se, da ipak nismo uvijek osjetili tu radost, već da nas je, obuzimala tuga i očaj kada smo postali svjesni tereta grijeha. Tada je ta sveta Riječ prouzročila duboko kajanje i nije dozvolila da potonemo u malodušnosti, već nas uvjerila u moć Kristove krvi, koja onima koji se Njemu obrate, oprašta grijehe.

Sveto Pismo, koje nije mrtvo slovo na papiru, već živa riječ Božja, nam je, nakon što nas je uvjerilo da smo grešnici, pokazalo put do milosti Isusa Krista i do oproštenja. Kako da se ne raduje čovjek kome je Isus Krist oprostio, oslobodio ga i ispunio Svetim Duhom? Kako da mu nije slatka Riječ koja mu govori da je od grešnika postao djetetom Božjim, nad kojim Otac nebeski tako brižno bdije?

BITI KAO ISUS

Mnogo puta sam u molitvi rekla Isusu da želim biti kao On. Isus je moj uzor. Svim srcem sam željela biti kao On! U molitvama sam ga molila da mi pomogne u tome, jer sam uviđala svoju slabost i nemoć.

U silnoj ljubavi i zanosu, vidjela sam sebe u bijeloj haljini prolaziti kroz polja i livade, dok mi je povjetarac lelujao duge kose. Pjevala bih, slaveći Gospoda, sa pticama na grani i u letu, zamišljajući da i one slave svog Stvoritelja. Lišće u krošnjama je šumorilo i ja sam razabirala da i ono slavi i kliče: Aleluja!

Uzdizala bih ruke i blagoslivljala ptice i drveće, razmišljajući kako su i oni stvorenja Božja. Susretala bih ljude u tramvaju i na ulici i tiho im slala blagoslove i molitve. Htjela sam biti sveta na neki uzvišeni način. Htjela sam biti kao Isus, bez grijeha i u mislima sam se uzdizala iznad ovozemaljskog blata. Biti kao Isus! Ima li što bolje, ljepše i svetije? Molila sam: “O, Bože, pomozi mi da budem kao Isus!”

Jednog dana dok sam molila, učini mi se da razabirem glas: “Hoćeš biti kao Isus? U kojoj to prilici želiš biti kao On? Hoćeš li biti kao On, kada su ga se svi odrekli? Kada su ga popljuvali i ponižavali? Ti, kojoj pozli kada vidi popljuvanu cestu! Hoćeš li šutjeti i podnositi popljuvana, ponižena, ostavljena? Hoćeš biti kao Isus? Da li onda, kada je krvav padao pod teretom križa? Kada je bio užas svjetine i kada je razjarena gomila urlala: “Razapni ga, razapni!”

Hoćeš li i onda biti kao Isus, kada su zabijali čavle kroz Njegove ruke i noge; kada su ga uzdigli na drvetu križa a On nije proklinjao? Onda, kada su mu se udovi izokretali viseći između neba i zemlje? Ili onda kada je trpeći molio Oca da im oprosti, jer ne znaju što čine?

Hoćeš li mu i onda biti sličnom kada je On, nedužan, uzeo na sebe krivnju svih ljudi,, da je i sam Otac okrenuo svoje lice od Njega a sve zato, da bi svima koji mu se obrate bilo oprošteno! Bi li mogla dragovoljno predati svoj život za zločince, varalice, propalice: grješnike? Reci, kada želiš, u kojoj prilici, biti kao Isus?”

Zanijemila sam. Plakala sam kao nikada prije. Shvatila sam da samo kroz Isusa mogu postati svetom. Sama to nikada ne bih mogla biti. A, tko bi to i mogao biti? Nitko nije kao On! Moj Isus, moj Spasitelj. Mogu čeznuti da budem bolja. Mogu željeti da budem svetija. Da opraštam kada me vrijeđaju i da ljubim kada me zlostavljaju.

Sve to mogu: i čeznuti i nastojati i boriti se unatoč životu, protiv sotone i ljudi - i same sebe, no kako postići da budem kao On? Kada me popljuju i ponize, kako mogu? Tada opet onaj unutarnji glas: “Samoj ti je nemoguće ali u Bogu, sve ti je moguće!”

Sada znam, da ne mogu biti kao On, ali mu mogu biti sve sličnijom. Dopustiti Mu da djeluje u meni. Kada mi se učini nemogućim pobijediti u prilici u kojoj se nalazim, zamoliti Njega, da stane ispred mene, ispred moje volje i mog ponosa.

I gle, sve je istina! Kada mi uzdrhti srce i kada se stegne; kada zaprijeti da mi se prolije žuč, makar i posljednjom snagom u mislima zavapim: “Isuse, T!! Ja ne mogu!”

Kao da je i sama misao bila dovoljna. Kao da se Njegova blaga ruka spušta na moje uzburkane misli i tijelo. Sve se stišava i umiruje. Kao onda, kada je zapovjedio uzburkanim valovima i vjetru: nastaje mir!

Poslije se rađa radost. Radost, jer je Isus pobijedio. Radujem se što sam i ja pobijedila s Njim. Pobijedila najljućeg neprijatelja: sebe! Onda se smješkam i mislim: “Isuse, zar Ti nisam sada nešto malo više sličnija?”

BOGU UGODAN MIRIS

U propovijedima se rijetko čuje, a i kada se čuje stih apostola Pavla iz poslanice Efežanima, 5:1+2: '' Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi onako kako je Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas 'kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris'.''

Kada se propovijeda, stavlja se naglasak na život kakav apostol po Kristovom primjeru zahtijeva od vjernika, što je sasvim u redu. Kada se govori o Kristovom mirisu, mnogi to shvaćaju kao prispodobu i samo u figurativnom smislu.

Kako onda svjedočiti u javnosti, da Kristov miomiris stvarno i doslovce postoji? U to su se uvjerili mnogi iskreni, nanovo rođeni vjernici. Kada to neki vjernik spomene kao činjenicu, doživljava podsmijeh, dobiva etiketu fanatika ili sanjara s bujnom maštom. Kako onda opisati taj divan miomiris onima koji nisu vjernici ili su to samo na riječima ili papiru?

Kako to onda opisati pa čak i iskrenim vjernicima koji to nikada još nisu doživjeli? Vrlo je lako moguće da su ga doživjeli, ali ne znajući da postoji, nisu shvatili da je to stvarnost, a ne uobrazilja njihove mašte. I sama sam prošla kroz tu fazu nevjerice, smatrajući to mojom uobraziljom. Ipak prateći učestalost te pojave, uvjerila sam se da nije zemaljskog porijekla.

Zatim sam obratila pažnju na opažanja drugih vjernika i za divno čudo i moju beskrajnu radost saznala da nisam samo ja, koja to doživljavam. Kada bi se vjernici potrudili obratiti pažnju na ugodan miris koji okružuje neku osobu, pa čak i neku misao ili čin, mogli bi se uvjeriti da je i te kako stvarno ovo o čemu pišem.

Dakako, da u samom početku napomenem, da moramo u potpunosti isključiti mogućnost umjetnog mirisa kao što su: parfemi, lakovi, sapuni ili mirisne maramice. Potrebno je dodati da bolesnici po prirodi svojih bolesti ili konzumiranju nekih lijekova, nemaju uvijek ugodan miris, što ne znači da su zato manje vjerni.

Neke osobe su mi pričale da osjete dodir, kao da ih je netko taknuo, ali su se uvjerile da nikoga nije bilo u blizini. To nije rijetka pojava i neki to pripisuju anđelima. O tome ne mogu dati svoje mišljenje. Dodir sam doživjela, ali tko me je dodirnuo ne znam, no za miomiris koji sam doživjela, imam potvrdu mnogih vjernika da je stvaran, da sam ga i ja osobno iskusila, a što je najvažnije, to piše u Svetom pismu. Kada bi mnogi vjernici znali da stvarno, a ne samo figurativno, živeći po riječi Božjoj, oni sami zrače tim Kristovim mirisom, mnogo više bi se trudili da budu iskreni Isusovi sljedbenici.

Nedavni događaji koje sam doživjela u Kanadi, ploveći trajektom preko Atlantskog oceana, toliko su me zapanjili i oduševili da sam sama sebi obećala da ću, čim se vratim kući u Hrvatsku, sabrati svjedočanstva o toj pojavi i objaviti ih.

Ako ste pomislili da samo vjernik može vjernika prepoznati, niste u pravu, jer i oni koji sumnjaju u Božje postojanje, mogu osjetiti vašu svetost i imati povjerenje u vas. Oni osjećaju, ma da nisu toga svjesni, taj miomiris i blizinu svetosti. Oni vam se mogu obratiti kao osobi od povjerenja i autoriteta, a to je uistinu Kristov miomiris i Kristov autoritet kojim On kroz vas djeluje. Za tu pojavu morate biti spremni i znati što bi odgovorio ili učinio Isus. Možemo, a i moramo znati, jer i apostol Pavao je u svojim poslanicama pisao: ''Pišem vam, da znate.''

U l.Poslanici Korinćanima, 10:1 piše: ''Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.'', a u 12:1, opet piše: ''O darovima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju.'' Da, on govori o duhovnom neznanju. Duhovno znanje vodi k duhovnom životu i duhovnom iskustvu. jedno od tih iskustava jeste i Kristov miomiris i Njegov autoritet.''

A u 2. Poslanici Korinćanima, 15+16 kaže: ''Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoje spoznaje. Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju: ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. ''

PUT, ISTINA I ŽIVOT

SVJEDOČANSTVO:

Nisam pisala s namjerom da napišem knjigu, niti sam se pišući upuštala u neka teološka razmatranja. Ne pokušavam ni teološki ni znanstveno objašnjavati Sveto pismo. Nisam pastor ni svećenik, niti propovjednik. Ja sam vjernica i to u punom smislu riječi. Čitam i živim Bibliju.

Bog na meni ispunjava mnoga svoja obećanja. Osjećam se pozvanom da pišem jer je to jedan od načina da mnogi saznaju ono što meni nije imao tko reći. Nisam bila nezainteresirana, već naprotiv, bila sam uvjerena da postoji netko i nešto veće od čovjeka, ali nisam znala kako to otkriti i upoznati. Nisam mogla naći odgovore, jer nisam znala postaviti pitanja.

Život je prolazio mimo mene, a i kada bih nešto posebno i neobjašnjivo doživjela, jer nije bilo objašnjenja, pripisala sam to slučaju. Naravno da danas znam da nema slučaja, no onda nije bilo drugačijeg objašnjenja. Ne mogu reći da nisam tražila Boga. Jesam i jer ga nisam mogla naći u tradicijskoj vjeri, tražila sam ga i to najčešće na krivom mjestu. Uvijek bih uvidjela zabludu i razočarano se opet vraćala u pustoš i prazninu koja se tako bogato nastanila u meni. Nekada bih čula neki zov, kao neki poziv, ali sam u nevjerici pomišljala da sa mnom nešto nije u redu. Nisam razumjela što mi se događa, a još manje sam imala pojma da se takve stvari i drugima događaju.

Jednom sam rekla svome sinu da sam čula Božji glas, a on mi je kroz smijeh odgovorio: ''Da ti govoriš Bogu, to mogu razumjeti, ali ako ti čuješ Božji glas, onda je to šizofrenija.'' Ponekad sam sumnjala da si to sve umišljam i da fantaziram, ali sam opet s druge strane točno znala da je sa mnom i mojim psihičkim zdravljem sve u redu. Ja Boga nisam našla, ali je On našao mene!

Došla sam u jednu crkvu i tamo našla mnoge odgovore. Bili su to ljudi koji su prošli ili su još uvijek prolazili kroz iste situacije kao i ja. Čim sam postala sigurna da ne izmišljam i da me Bog zaista zove, odazvala sam se Njegovom pozivu. Doživjela sam prisutnost Božju, nesumnjivo uvjerenje da me Gospodin ljubi i da mu je stalo do mene. Doživjela sam oproštenje grijeha i spasenje, upravo onako kao što to u Svetom Pismu piše u poslanici Rimljanima 8:16: ''Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.''

Danas znam da ne umišljam niti fantaziram, jer to kaže Božja riječ. I danas se događaju čuda i nema slučajnosti. Sve je Božja providnost. Isus je i sada kroz Duha Svetog prisutan na zemlji. On i danas čini čuda kao i nekoć dok je hodao ovom zemljom. Pišem o mom životu s Isusom da mnogi saznaju da i oni mogu doživjeti sve ono i još mnogo više, što sam doživjela ja i mnogi prije mene i oko mene. Ja sam obična vjernica koja živi među ljudima, radi, moli, raduje se, tuguje i boluje, ali uvijek i za sve zahvaljuje Bogu.

Radosna sam i sigurna, jer znam da je moj Gospodin uvijek uz mene. Uz Njega sam sigurna sada i za budućnost, jer On zna moje sutra. Uzdam se u onaj stih iz poslanice Rimljanima 8:28: ''Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube!''

Mnogo toga sam kroz svoju vjeru i hod s Isusom doživjela i naučila, zato osjećam silnu potrebu da to podijelim s vama. Otvorite svoje srce i razmislite. Duh Sveti će vas voditi k Isusu. U Isusu ćete naći svog: SPASITELJA, OSLOBODITELJA i najboljeg PRIJATELJA. U Njemu ćete imati: mir, radost, utjehu i zaštitu. U Evanđelju po Ivanu, 14:6, piše: '' Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.''

<



RADOSNO SRCE

Vrijeme milosti još traje!
Još Gospod zove
i grijehe pere!
Još čuda stvara za one,
koji su puni vjere!
Zato ne časi ni trena!
Neka ti srce
lomi naš Spas!
Neka ti srce
s vjernima pjeva:
Isus je spasio nas!
Slava, slava Spasitelju
Isuse moj,
slava Ti i hvala!
Da imam još jedno srce
i njega bih Tebi
radosno dala!


BOŽANSKO SJEME

Mislim da se u meni
ponovno pjesnik budi
ma da će reći ljudi
da je moje vrijeme prošlo
i da je novo doba došlo;
da se je sve promijenilo
da je ledeno doba
toplinu srca smijenilo.

Ja vjerujem
da se u duši punoj žara
nova nada stvara.
Da se ruke isprepliću,
klice iz sjemena niču
i moje se biće raduje
što se biljka božanske ljudskosti
u meni pomlađuje.

ČUJ!

(odlomak) Htjela bih ljudima reći
što savršena ljubav znači
I kako je nemoćan sotona
kada nas brani Jači.

Nemojmo klonut pod teretom,
bojati se sile između zemlje i neba.
Budimo svjesni
da smo u zaklonu Kristovom,
A to je sve što nam treba.

Uronimo u ljubav Oca nebeskog,
da nas ona potpuno opkoli.
Recimo ljudima – recimo svijetu,
koliko Bog svoju djecu voli!


Sjećanje na moje krštenje

Kad si mi pružio svoju ranjenu ruku
u tom nezaboravnom danu,
neizbrisiv otisak Tvoje krvi
na mom je ostao dlanu.

Ta krv je žarila i pekla.
Sagorješe moji grijesi
i vidjeh da stvarno postojiš
da Ti si KOJI JESI.

I oganj postade melem
i kupelj vode i krvi,
a Ti kojeg ni poznala nisam
, za mene si postao prvi.

I bila sam ja i bio si Ti.
Iz dana u dan u meni si bivao veći
i kad sam posve u Tebi nestala,
našla sam put ka vječnoj sreći!

Sada me vodi Tvoja volja;
sada me ljubav Tvoja vodi
i kad se čini da robinja sam Tvoja
, konačno živim u punoj slobodi!
Gospodine, što si od mene učinio?
Gospodine, potpuno si me promijenio!
Vrata neba si mi otvorio,
za Život vječni Ti si me pripremio.

K’o Eva sam htjela naći najveći smokvin list
i sakriti golotinju srca svog,
a gle, u svečanu odoru bijelu
odjenuo me sam Gospod Bog!
Čini se da posljednju trku trče
izranjene noge bose,
ali kao da anđele vidim
da već vijenac slave mi nose.

U duhu Te Isuse gledam
gdje kamen mi daješ na kom moje ime piše
o, Ljubavi vječna, kad Tebe imam
ne želim ništa više!


BOG ZA TEBE IMA MNOGO VIŠE

(odlomak) Sada je vrijeme milosti!
Ne oklijevaj! Izaberi:
hoćeš li proći kroz vrata pakla
ili kroz sjajne nebeske dveri?

Hoćeš li sad pružiti ruke Kristu
ili ćeš sam kroz dolinu suza hoditi?
Sada još ne znaš, ali slutiti možeš
da je divno dati se od Duha Svetog voditi.

Kad odluku doneseš
i Gospodu poželiš predati sve,
skrušeno mu reci:
''Oprosti mi, Isuse!''

Dok gorko zbog zablude plačeš
i zbog u grijehu izgubljenih dana
sve grijehe će ti oprati
krv iz Kristovih rana.

Vidjet ćeš da je zabluda ono
što u krsnom listu piše,
vidjet ćeš da je doživjeti
živog Boga,
beskrajno mnogo, mnogo više!


PRAVI ISUS

I vidjeh u duhu, Isusa,
gdje me
u svoj zagrljaj prima
i kaže mi:
''Ljubim te, ti si moja svojina.''
Sada znam
da sam upoznala Isusa.
Onog Isusa
koji molitve čuje.
Onog pravog Isusa,
koji bolesne iscjeljuje.


TI SI SADA TU

Kada si mi bio najpotrebniji,
jer samo Ti si znao
koliko milost Tvoju trebam,
Ti si mi vjeru dao.

Ti si me zvao šapatom, tiho
kucao na zabravljena vrata,
oproštenje od grijeha nudio,
umjesto srebra i zlata.

Zato Gospode, vjerujem
sve što u Pismu piše.
Istinu čistu prihvaćam
i ne sumnjam više.

Vjerujem da si uskrsnuo Lazara,
ma da ja nisam živjela tada.
Vjerujem da si činio čuda
prije kao i sada.

Vjerujem da si razdvojio more,
da bi Izraelci mogli proći:
tako u Pismu piše,
a ja vjerujem u Tvoje moći.

Ja nisam bila tamo kada je
pet tisuća ljudi dvije ribe jelo,
a od pet hljebova, još je i ostalo.
Vjerujem, jer je istina zacijelo.

Kad Te se bolesna žena dotakla,
Ti si iscijelio bolest njenu.
Gospode, i to sam vjerovala
a nisam vidjela tu ženu.

Da si pretvorio vodu u vino,
ni na trenutak nisam posumnjala;
u Tvoju čudesnu moć
ja sam Kriste vjerovala.

Pri tim čudima nisam bila,
ali je Sveto pismo bilo mjera.
Duhovnim očima sam vidjela,
jer mi je, Gospode, živa vjera.
No kada si otkupio moje grijehe,
kada si meni oproštenje dao,
tada si, Spasitelju bio tu:
uz moje rame si stao!

To nije bilo u prošla
davno minula vremena.
Ne, Ti si sada tu,
uzdižeš klonula ramena.

Kada k Tebi vapim:
''Moje je preteško breme!''
Ti mi pomažeš nosit
sada, u ovo vrijeme.

Nisam više sama
prepuštena grijehu i zlu.
Ti nisi dvije tisuće ljeta daleko,
Gospode moj! Ti si sada tu!

Jer Tvoja moć nije prošla.
riječ Tvoja živi i sada.
Naš Gospod je živi Bog koji
nad grijehom i sotonom vlada.

Ne moram čekat kao Toma
da mu prste u rane stavim.
Doživjeh čudesa mnoga,
zato ga hvalim i slavim!

Gospod naš ispred nas
Putom uskim, Ocu nebeskom ide.
Tako piše u Pismu,
tako ga moje duhovne oči vide!


HTJELA BIH BITI ISUSU SLIČNA

Htjela bih biti Isusu slična,
strpljivo snosit rug i sramotu;
htjela bih Njegovo svjetlo biti
zračiti ljubav i dobrotu.

Htjela bih kao Isus biti:
nositi teret, za druge biti žrtva.
Htjela bih novo stvorenje biti
da mi je stara priroda mrtva.

Htjela bih biti vjerna,
sveta i uvijek čista,
takva da uvijek mogne svatko
u meni vidjeti odraz Krista.

Htjela bih biti nada
sred očaja i pustoši sive,
da iz mene poteku
potoci vode žive.

Zato što Ti želim biti slična,
Isuse, Ti mi pomogni, molim.
Daj mi snagu da Tebe
i sve ljude u Tebi volim.

Želim na žrtvenik položiti glavu:
žrtveno janje, kao Izak biti,
da mogu strpljivo snositi kušnje
u Getsemani sama, s Tobom biti.

Za sve što ne mogu snositi sama,
Isuse, molim, Ti sa mnom budi!
Ti me prigrli na svoje grudi,
kada me prezru ljudi.

Znam da mnogo toga još ne znam,
znam da mnogo toga ne mogu,
zato prizivam Isuse Tebe,
jer moja je snaga u Bogu.


ON JE KRILA ON JE STIJENA

Pod krilima sam mir svoj našla.
Sve što prije nisam znala,
dobila sam onog dana
pod krila Tvoja kad sam stala!

Nisam znala da mir može
u čovjeka duboko uči,
da dolazeći k Tebi, Kriste,
zapravo sam došla kući.

Na dugom putu izgubljena,
lutala sam, ne znam kud.
beznađe je svuda bilo,
a traženje uzalud.

Al pod krila kad se sklonih
kao ptica prestrašena,
u grudima se pjesma javi,
Kriste k Tebi uznesena.

Kao da se svijet promijeni.
U svemu se vidje mijena;
nanovo se u Tebi rodih,
vjerom čvrsta - kao stijena.

Ali stijena,
čvrsta stijena od kamena
nije tako postojana kao Isus
koji je Stijena svih vremena!

Nježna su mi krila ove Stijene
utočište u zlu bila,
svojom su me silnom moći
uvijek zaštitila.

Neću pustit Njegove skute!
On će ostat moja Stijena.
Ne dam se od Njega maknut
s Njim ću bit za sva vremena!


OČEV DAR

Kao cvijet miris,
kao ptica krila
ja sam od Tebe dušu dobila,
a ona u meni klikće,
leti i miriše
uzdižući se do neba,
sve više i više.


NIŠTA NAS POMAKNUTI NEĆE!

Srcem svjedočimo ljubav,
Evanđelje usnama svojim;
na čvrstoj stojimo Stijeni
o, Kriste, pod okriljem Tvojim!

Ništa nas pomaknuti neće,
ni ovog svijeta lažni sjaj:
oprani Kristovom krvlju
spremni smo za odlazak u raj!

Spašeni smo narod Božji
koji hrabro Uskim putom hodi.
Nitko nas spriječiti neće,
jer nas Gospod, Isus Krist vodi!


PRIJATELJU

Jesi li ikad osjetio tugu;
Jesu li te ikad spopale boli,
Osjetio beskrajnu samoću -
U svijetu nikog da te voli?

Jesi li čuo vijest sa Golgote?
Tamo na križu raspet je bio
Isus Krist, za sve naše grijehe
Zato jer nas je tako ljubio!

Slušaj, On zove i tvoje ime!
Spasitelj Isus, Nazarećanin.
On ima vlast da spasi i tebe,
Samo On- Isus, jer Božji je Sin!

Ja znam da te ISUS silno ljubi
Od bilo koga, jače i više.
On ti uzima teret i boli
S ljubavlju svaku tugu briše.

ISUS MI JE DOSTA!

Nekad mislim
da ne mogu više dalje
, ali Gospod nemoć vidi
i utjehu mi brzo šalje.
Nekad On sam pomoć šalje,
a nekad moram dugo molit.
na svoju stranu đavo vuče
i hoće se sa mnom borit.

Pa ma kako lukav bio
tokom vremena bi moro znat:
s njim u borbu ja ne krećem:
to je Kristov rat!
Pobijedio je sotonu,
satro ga pod pete –
meni grijeh oprostio
sad sam Božje dijete!

Znadem da me Otac ljubi
za mene se brine.
Za tu milost divnu
hvala Tebi, Božji Sine!
Sada danju hvalim, molim, pjevam!
Noću spavam kao beba.
Recite mi, braćo sestre,
što mi više treba?!

Koga da još tražim,
kad je činjenica prosta:
nitko drugi mi ne treba:
Isus mi je dosta!
On je hrana, On je piće,
lijek mi i spasenje daje:
Isus ljubav je najveća
koja vječno traje!


UZMI KRIŽ SVOJ

Kad je teško, kad te boli,
kada ti po zlu krene sve,
Kristov glas čuj kako zove:
''Uzmi križ svoj, slijedi me!''
zbor:
Jer je Gospod nada naša.
On zastupnik je puka svog;
Isusu je sve moguće,
jer Isus Krist je živi Bog!

Kada ne znaš što bi sada,
a progone te sile zle,
molitvom zavapi tada:
''Ti mi pomozi, Isuse!''
zbor:
Jer je Gospod nada naša.
On zastupnik je puka svog;
Isusu je sve moguće,
jer Isus Krist je živi Bog!

Kada križ pretežak bude,
pod njim nemoj klonuti.
Podmetnut će Isus rame:
pomoć će ti nositi!
zbor:
Jer je Gospod nada naša.
On zastupnik je puka svog;
Isusu je sve moguće,
jer Isus Krist je živi Bog!


NAŠA NADA

U Isusu moja je nada!
Uvečer kada umorna liježem
ili jutrom kada ga slavim i hvalim
svoj život uz Isusa vežem.

Tjeskobno neću brinut Gospodine.
Sve brige želim predati Tebi.
Kad daleko čine se skuti Tvoji,
Isuse, Ti me privuci k sebi!

U sjeni Tvojih krila
osjećam se kao dijete malo
koje je svu svoju ljubav i vjeru,
u ruke nebeskom Ocu dalo.

Kada se oblaci raziđu
kada opet sunce punim sjajem sja
vidim spasonosnu ruku Kristovu
koja me štiti i brani od zla.


BLAGOSLOV MOLITVE

Dok usne molitvu šapću
duh moj Tvoju blizinu traži:
Tvoju svetost sa neba
daleko iznad svjetovnih laži.

Kad snagom Tvog Duha
otvaraju se puti,
cijelo mi biće treperi
i Tvoju prisutnost sluti.

Tada kao da nestaje svijet,
tuga, boli i sve sjene;
tada znam da će sve biti dobro,
jer Ti si Kriste uz mene.


TI SI UPALIO PLAMEN

Isuse, Ti si upalio moje srce
Plamen se razgara
I sve jače plamti.
Uzdižu se ruke
I moja Te duša slavi!
Ime Tvoje
usne prizivaju
U snu i na javi..


SAVRŠENI MIR

Kada se sve smiri
i kada se čini da je tišina
osluškujem svoje srce
koje kuca u ritmu
imena Božjeg Sina.

Kao da nestaje
dio po dio bića moga
, samo duh moj uranja
u prisutnost živog Boga.

U savršenom miru
kao da ne postoji ništa više
tek beskrajni svemir
u istom ritmu diše


DIJETE U MENI

Negdje duboko u mojoj duši
postoji skrovito mjesto
gdje čuvam
opojni miris cvjetni,
gdje brižno pohranjujem
boje neba i kamena
uz mnogi uzdah sjetni.

Živim u svojim snovima
i svoje snove živim.
Ne odrasta
dijete u mom srcu..
.. tako je mnogo toga
čemu se divim!

Kada mi život uzdrma
kao zemljotres čitavo tijelo,
trudim se iskopati
moje blago cijelo:
otvaram dušu,
Krista prizivam
miris i boje spajam
i s ovim blagom u duši,
svoju dušu ponovno napajam.

Zatvaram oči i gledam:
taj pogled nikada ne griješi,
znam da se Onaj koji me ljubi,
djetetu u meni smiješi.
A ja se Njegovom djelu divim
i kada me okruži tama
u svjetlu Njegove ljubavi
živim.


U ŠUMU VJETRA

U krošnjama je vjetar
njihao grane,
a lišće je šumilo
neke riječi strane.

Slušajući
tiho sam stala.
Nisam razumjela,
ali sam znala
u svome srcu, ne u glavi
da to svaki listić
svoga Stvoritelja slavi.


NE BOJMO SE

Prolaze dani, jedan po jedan,
A da su svi isti, istina nije;
Nekad su teški kao oblak tmasti,
a ponekad kao da sunce sije.

Svakim danom nam život teče;
u svakom se velika istina krije:
braćo i sestre, izgubljen je dan -
dan u kojem Isus s nama nije.
Ne mogu reći da ga tada nema,
jer On je rekao da je uvijek s nama
i kada na riječi Njegovoj stojim
trak sunca ne može prekriti tama.

Kada sijevaju munje i gromovi grme,
kada se čini da olovo nebo prekriva,
kada mi život oluja zahvati
i mislim da od boli neću ostati živa,
tada je teško naći riječi iz Pisma;
tada je teško naći za što se primiti,
ali tada Duh Sveti pritječe u pomoć:
tješi i ukazuje što mi je činiti.

O, Gospode, hvala za Svetog Duha,
za utjehu hvala i opomenu,
jer tada znadem da nisam sama,
da mi je Gospod pomoćnik u svemu.
Ma kako krhka snaga mi bila,
da izlaza nema samo se čini;
ono što nikako ne mogu ja sama
može moj Bog na visini.

Moja je vjera povjerenjem postala.
S povjerenjem sam se Njemu predala.
Njemu koji je sve moje prijestupe znao
i krvlju ih svojom oprao.

Sada na Kristu, toj Stijeni stojim,
maknut se neću kad jednom sam stala,
braćo i sestre, ljubljeni u Kristu
u tu sam se Stijenu za vječnost ukopala.

Neka dođu bure, oluje il' orkani,
mi sa sotonom ne moramo bitku biti
Uz nas je
onaj koji je jači od njega
Koji će ga dahom svojim pobijediti!

Radujmo se zato narode Božji
djeco, Božja, ljubljeni moji!
Ne bojmo se ničega!
Dok živimo na Riječi, Isus uz nas stoji!


NEPROCJENJIVA VRIJEDNOST

Ni zamisliti ne mogu onu grozotu
kada se je Isus, pod križem,
uspinjao na Golgotu.

Odbija srce i misliti o tome:
o mučenom Spasu,
Isusu Kristu, raspetome.

Duhovne oči zatvoriti ne mogu!
Ne mogu prestat razmišljati
o Ocu nebeskom, o Gospodu Bogu!

Što je osjećao Otac
gledajući s nebeski visina,
kada su kožnim bičem
derali pleća – jedinog mu Sina?
Zašto ga muče?
Zbog čega toliko pati?
Ta užasna agonija
tek će smrću na križu stati.

A Ti si Oče, lice svoje okrenuo
kada se moj Spasitelj
grijesima svijeta odjenuo!

Ne znam, da li je ijedan čovjek
potpuno shvatio
kako si užasnu cijenu Kriste,
za naše grijehe platio?
Te bolne, krvave rane,
i moji su učinili grijesi,
a Ti si mi sve oprostio,
jer Ti si, Onaj Koji Jesi!
Znam da si na križu
slavio pobjedu svoju!
Znam da si umro za slobodu moju!

Oprosti, Gospodine!
Mnogo toga nisam znala,
a danas se pitam,
što sam Ti za uzvrat dala?

Tek sam pokoju suzu prolila,
Tek sam u zanosu, žarko molila.
Pred Tobom sam koljena savila,
ime sam Tvoje s ushitom slavila!
I ništa drugo nisam znala
i ništa drugo za uzvrat Ti dala!

Jer ono, što si, Gospode,
učinio za mene,
Tako je veličanstveno i nema cijene!

Ljudski um ne može shvatiti
da se takva milost,
ničim ne može platiti!
Može se samo skrušeno primiti
i vjernim životom,
u Kristu - živjeti!


U NARUČJU BOŽJEG SINA

Ima jedan
koji me ljubi iznad svega,
a ja sve svoje pouzdanje
stavljam u Njega.

Kad uvečer legnem,
ruku mi pod glavu stavlja
nježnim glasom
tiho mi ponavlja:
''Ti si moja! Moja si svojina!''
Tada mirno usnem
u naručju
Božjeg Sina.


ŽIŽAK U SRCU

I najmanji žižak
postaje plamen pravi,
kada Gospod na njega
svoju ruku stavi.

Tada objavljuje Radosnu vijest,
svjetlo unosi u tminu
i svakog je dana više nalik
Isusu, Božjem Sinu.
Duša mu u vis teži,
gladna je nebeskog kruha,
Vode žive
I sile Svetog Duha.

Budimo takav žižak:
Koji za druge u tami sja!
Čisti i skromni ko biser
sa morskoga dna.

Dani još uvijek teku,
'Djevica mudra' Gospoda čeka,
a Put je uzak
i Mala su vrata daleka.
Zato, prijatelju, moli!

Neka ti uzor je Krist,
jer jedino za Njega vrijedi
ostati svet i čist!


PISMO

Pišem ti, mama,
kako me ponekad
duboko u mojoj nutrini boli
i kako nigdje nikog nema
da mi kaže da me voli.

No onda, u tajnoj klijeti,
u molitvi tihoj,
dok duša moja
pred Gospodom kleči,
za milošću vapi
za utjehom ječi,
Gospod me zavija u svoje rane
i tepa mi nježno: ''O, moje lane!''
Tada opet znadem mama,
da mi je sva ljubav dana;
da mi je dana ljubav i toplina
svetog Božjeg sina!

Zato ne brini više majko
za dijete svoje!
Uz Kristovu ljubav
cijelo nebo je moje!


DOTAKNI ME, GOSPODE! O, Gospode, gledaj
moja je ruka ispružena
duša mi čezne da bude iscijeljena.
Privuci me k sebi,
kad ja ne mogu k Tebi prići
sa dodirom Tvojim,
blagoslov će stići!!

Srcem svojim cijelim
tek blizinu Tvoju želim.
Mirovat u Tebi
svojim bićem cijelim!

Čekam da mi kažeš:
''Dođi bliže kćeri!'
Znam da Kriste osjetiš
kad tražim Te u vjeri.

Milost mi je tvoja od života veća
i ljubav je Tvoja iznad sreće, sreća!
Pronikni mi srce,
što nije od Tebe, odmakni!
kad ja Tebe dotaknut ne mogu
Isuse, Ti mene dotakni!

VRIJEME ODLUKE

Kako je ništavan čovjek!
Kroz život se s mukom kreće,
a ipak jedinu stvarnu pomoć
od Boga prihvatiti neće.

Čovjek s mukom svoje breme vuče.
Psuje i Boga proklinje,
umjesto da na koljena padne
i od Gospoda oproštenje dobije.

Neka se nitko ne vara:
s ovim svijetom muke prestati neće. Kada završi svoj život na zemlji
grešnik put pakla kreće.

Znamo da milost još traje
ali i to vrijeme nije bez kraja:
kada se napuni spašenih broj,
zatvorit će se vrata raja.
Neće ući tko se nije nanovo rodio,
tko nije život po Božjoj riječi vodio.
Zaista, neće ući oni
koje Kristova krv nije oprala;
samo će se čuti škrgut zubi
mase koja je vani ostala.

Vičimo glasno da svijet nas čuje
da se grešni narod obrati,
Isus će našu molitvu čuti
i još mnoge će k sebi pozvati.