|
|
FRANJO
TUĐMAN «Sve za
Hrvatsku, |
FT kazalo
I main I home
13
Govor na III. Općem saboru
Hrvatske demokratske zajednice
Zagreb, 14. listopada 1995.
Dame i gospodo,
dragi stranački
prijatelji,
štovani gosti i
uzvanici!
Iz
izvješća glavnog tajnika vidjeli ste rad, djelatnost i razvitak Hrvatske
demokratske zajednice od II. Općeg sabora do ovog današnjeg. Ukratko, na ovom
Saboru možemo si postaviti pitanje kako je Hrvatska demokratska zajednica kojoj
je hrvatski narod svojim povjerenjem dao kormilo državne politike u ruke, kako
je ona ispunila svoju povijesnu zadaću. U svezi s tim mislim da je svakom
dobronamjernom hrvatskom čovjeku jasno da je HDZ svoju zadaću na zadivljenje
hrvatskih ljudi, a na čuđenje svijeta ispunio više no uspješno. I mogli bismo
kazati da je o snazi i sudbini Hrvatske demokratske zajednice uvelike, razumije
se, ne jedino, ali uvelike ovisila i sudbina hrvatske države, razumije se, i
obratno, kao i u dane II. Sabora i sve do II. Sabora. Politiku koju smo vodili
od II. Sabora do danas vodili smo na temelju vlastitih prosudbi, osloncem na
zrelost i čvrstinu Hrvatske demokratske zajednice, ali i na povjerenje većine
hrvatskoga naroda.
Za sve ono
što smo postigli bitni su bili razboritost naše politike, pravilna prosudba
unutarnjih i međunarodnih okolnosti i dosljednost obrane nacionalnih i državnih
interesa. Kao i do II. Sabora, i od II. Sabora pa do danas, međunarodne
okolnosti nisu nam bile sklone u ostvarenju glavnog i bitnog cilja Programa
Hrvatske demokratske zajednice, a to je stvaranje samostalne i neovisne,
suverene i demokratske hrvatske države. S tom činjenicom teško su se mirile one
međunarodne silnice koje su u očuvanju starog versailleskog, i u zamisli novog
poretka u ovom dijelu Europe i svijeta, imali druge planove, a u te planove
teško se uklapala ideja, a pogotovo stvarnost suverene i samostalne hrvatske
države. No, baš u takvim okolnostima Hrvatska demokratska zajednica
posvjedočila je zrelost i čvrstinu, a ta zrelost i čvrstina HDZ-a omogućila je
onda da i čitav hrvatski narod ostane na smjernicama očuvanja i izgradnje svoje
vlastite države. Na pokušaj izazivanja raskola u Hrvatskoj demokratskoj
zajednici ona je ojačala svoje redove, i pojačan je njezin ugled najprije u
vlastitom narodu, a zatim i u svijetu.
U redovima
domaćih oporbenih protivnika HDZ-a, a i vanjskih protivnika, ne samo HDZ-a, ne
toliko zbog HDZ-a, nego upravo zbog toga što su se teško mirili s idejom i
stvarnošću samostalne i suverene hrvatske države, postojao je plan i program da
se pod svaku cijenu, ako se već ne može ukloniti predsjednik Hrvatske, a ono da
se razbije Hrvatska demokratska zajednica, da se postigne to da Hrvatska
demokratska zajednica izgubi većinu u hrvatskom Saboru, da se izazove
parlamentarna, ustavna, pa i državna kriza da bi se cjelokupni brod hrvatske
politike i hrvatske države preusmjerio, a ne onako kako ga je povela Hrvatska
demokratska zajednica.
Pokušaj izazivanja ustavne i državne krize
Zbog toga
smo u proljeće prošle godine u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, prije svega u
Saboru, doživljavali burne događaje. Trojka iz vodstva Hrvatske demokratske
zajednice Manolić, Mesić i Degoricija u dosluhu s oporbom, a, znači, i u općem
nastojanju i u skladu s onim naputcima izvana da bi trebalo razbiti HDZ, išla
je na to da u Klubu zastupnika HDZ-a izazove krizu, da povedu sa sobom, kako su
mislili, 40-ak do 50-ak zastupnika, pa da onda oni s oporbom diktiraju politiku
ne sada više HDZ-a nego nekakve nove stranke i novu politiku hrvatske države.
Taj se pokušaj izazivanja ustavne i državne krize dogodio u doba kad su još sva
okupirana područja bila pod vlašću jugosrpske okupacije, i kad su mnogi kao što
rekoh, strani čimbenici i međunarodne silnice, također bili skloni da se izazovu
upravo takvi događaji kakve su htjeli izazvati raskolom HDZ-a.
No,
umjesto 40-50, sa spomenutom trojkom pošlo je samo pet zastupnika u
Zastupničkom domu i trojica u Županijskom. I zbilo se to da je HDZ baš zbog
toga očvrsnuo. Mogu ovdje i pred ovim Saborom kazati da sam nekima od tih koje
sam želio odvratiti od takvog čina koji je bio suprotan interesima ne samo
Hrvatske demokratske zajednice kao stranke nego hrvatske države, rekao i
preporučio: "Okanite se toga, jer to će biti samo na vašu štetu, a na
korist Hrvatske demokratske zajednice i hrvatskoga naroda." Nisu me
poslušali i dogodilo se to da se tada oko njih i oko oporbenog HSLS-a pokušala
stvoriti takva grupacija, takvi odnosi u Saboru i u hrvatskom političkom životu
koji bi izazvali raskol i doveli HDZ do manjinske, a ne do većinske stranke.
Kod toga je veoma zanimljivo da je jedan od prvaka te oporbene stranke javno
rekao da su sva veleposlanstva iza njih. Očito da je u tome bilo i
pretjerivanja odnosno nerazumijevanja politike, pa i međunarodnih odnosa, jer
svi oni čimbenici koji odlučuju o međunarodnim odnosima ipak prije ili kasnije
vode računa o stvarnim odnosima, o stvarnoj snazi, pa je, prema tome, i ta i
takva međunarodna javnost koja je možda podupirala ili čak u stanovitome smislu,
inicirala takva kretanja, takve pokušaje, priznala snagu HDZ-a i rezultate
hrvatske državne politike s HDZ-om na čelu.
Treba
podsjetiti da to nije bio pokušaj samo unutar HDZ-a i iz oporbe, nego da su to
bili i javni zahtjevi, pisani zahtjevi, tobože istaknutih pojedinaca, da
hrvatski predsjednik podnese ostavku. Sve je to HDZ s osloncem na narod ne samo
prebrodio nego, kao što rekoh, ojačao svoje redove, ojačao svoj ugled i u
domovini i u svijetu zahvaljujući programskoj opredijeljenosti koju je većina naroda
prihvatila, zahvaljujući i dosljednosti, i mudrosti, i djelotvornoj
učinkovitosti državne politike, tako da su se izjalovile sve te nade i svi ti
pokušaji da se razbije Hrvatska demokratska zajednica, da se na čelo Hrvatske
stave onakve snage kojima bi i međunarodni čimbenici, a i unutarnji smutljivci
preusmjerili hrvatsku politiku na druge kolosijeke. Zašto se to dogodilo, zna
se. Bila su to programska opredijeljenost, čvrstina i dosljednost. Nisu
shvatili da se u Hrvatskoj demokratskoj zajednici susreću s političkom snagom s
kakvom se rijetko susreću u pojedinim zemljama i u pojedinim povijesnim
razdobljima. Oni su, budući da je HDZ nastao kao općenacionalni demokratski
pokret protiv komunizma i socijalističke Jugoslavije, očekivali da će se, pošto
je to ostvareno, HDZ raspasti. No, kao što smo vidjeli na našem primjeru, nije
se to ostvarilo i zbog programa i zbog vodstva. I u nekim drugim zemljama, čuli
smo i danas predstavnika Kršćansko-socijalne unije Bavarske, gdje je stranka 46
godina, kako je rekao, na vlasti i nitko ne govori da je vrijeme da siđe sa
vlasti ako dobiva parlamentarne izbore, ili pak da tamo vlada totalitarizam,
kao što to neki i iz hrvatskih oporbenih redova, diletantski podmeću Hrvatskoj
demokratskoj zajednici da uvodi jednostranačje, ili pak totalitarnost, i kao
što to oni izvana koji nisu skloni hrvatskoj suverenoj državi isto tako
zamjeraju.
Učvršćen unutarnji demokratski poredak
U
razdoblju od II. Sabora do danas učvršćen je, unatoč svim pokušajima, unutarnji
demokratski poredak, stvorena je obrambena snaga na čuđenje i zadivljenost i
naših ljudi, a osobito stranoga svijeta, stvorena je, dakle, takva hrvatska
oružana sila kojom smo mogli poći u
takve pothvate kao što su "Bljesak", "Oluja", pa i
maestralno oslobađanje velikih područja u Bosni i Hercegovini. Da bismo to
mogli postići, a bilo je to bitno ne samo za oslobođenje okupiranih područja,
nego i za budućnost hrvatske države, trebalo je biti krajnje razborit, odlučno
raditi i na diplomatskom području, ali isto tako i spremati oružanu silu i
izabrati pravi moment, i zbog političkih i vojnih odnosa, da bismo to postigli
kako smo postigli. Stoga su najobičnije besmislice kad i nakon svega što smo
postigli neki mudraci govore da smo to trebali učiniti prije, 1990., 1991. i
tako dalje. Naša politika i u diplomatsko - političkim i u vojnim krugovima,
naišla je, kao što rekoh, na čuđenje, ali i na divljenje, i još uvijek nisu
našli pravog odgovora na pitanje kako smo to mogli postići. A pravi je odgovor
u snazi većinske stranke Hrvatske demokratske zajednice na koju sam se mogao
osloniti i ja i Vlada u Saboru u donošenju odluka, i kojoj je hrvatski narod
povjerovao. I, razumije se, sve što smo postigli nije bilo samo djelo članstva
HDZ-a nego većine hrvatskoga naroda, ali bez HDZ-a kao većinske stranke, bez
takve politike kakvu smo vodili, toga ne bi bilo. Od Papina posjeta u jesen
prošle godine pa do "Oluje" Hrvatska je dokazala čitavome svijetu
visok stupanj političke zrelosti, uljudbe, državne organiziranosti i snage.
Hrvatska je priznata ne samo kao politički subjekt nego i kao regionalna vojna
sila koja je promijenila odnose, koja je stvorila preduvjete i za nove mirovne
inicijative kakve sada vode Sjedinjene Američke Države i međunarodna zajednica,
jer bez takvih pobjeda kakve je izvojevala Hrvatska te inicijative ne bi imale
osnova. I mi danas, kad se još uvijek susrećemo čak i u ovoj izbornoj kampanji
s nesuvislim ocjenama kako je položaj Hrvatske nestabilan ili izoliran, možemo
kazati to su bile želje, kao što rekoh, a danas je međunarodni položaj Hrvatske
zaista čvršći nego što je ikada bio. Danas imamo dobre odnose s Europskom
Unijom, ne samo s Njemačkom nego i s Francuskom, pa i već u cjelini s državama
Europske Unije. Danas imamo prijateljske odnose s glavnom svjetskom velesilom
Sjedinjenim Američkim Državama na svim područjima, a svojom politikom,
principijelnom politikom postigli smo i to da i jedna Rusija izjavljuje da
priznaje teritorijalni integritet hrvatske države, i da je ona za to da se
problem Srba u Hrvatskoj riješi u njezinim granicama.
Prema
tome, međunarodni je položaj Hrvatske čvrst, stabilan, Hrvatska ima i
prijatelje i saveznike, ali kao što znamo, u međunarodnim odnosima
prijateljstvo i partnerstvo mogući su samo na osnovama snage koju predstavljate,
koju jedna država predstavlja, a mi smo je zadobili, znači, čvrstinom
demokratskog poretka i izgrađenom vojnom silom koja se od one Hrvatske koja je
bila izložena agresiji, goloruka, koja je izgradila svoju oružanu silu da je
danas moraju smatrati najvažnijom silom na području bivše Jugoslavije i s kojom
svi međunarodni čimbenici moraju računati.
No, dragi
stranački prijatelji, ako je, dakle, u službenim međunarodnim odnosima i s
glavnim međunarodnim silnicama koje sam spomenuo položaj Hrvatske takav kakav
jest, da Hrvatsku priznaju i da s njome računaju, ipak ne smijemo ni u jednome
trenutku smetnuti s uma da u tom i takvom svijetu, i u Europi, i u Americi, na
svim međunarodnim područjima žale za razbijenim versailleskim poretkom, i da se
snuju planovi, odnosno da se ne odustaje od planova da se Hrvatska na ovaj ili
onaj način vrati u nekakve jugoslavenske, balkanske, jadranske okvire, pa čak
su izmislili i jedinstven i gospodarski, i politički prostor jugoistočne
Europe, koji bi obuhvatio sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije, pa čak
i Albaniju, a možda i Bugarsku.
Bolje organizirati politički život u
Hrvatskoj
Prema
tome, zbog svjetskih odnosa nije vrijeme da o tome ovdje raspravljamo, zbog
odnosa između glavnih svjetskih silnica, još uvijek ima takvih koji špekuliraju
sa stvaranjem nekoga novog međunarodnog poretka, koji bi željeli Hrvatsku
vidjeti u takvoj nekakvoj asocijaciji, prostoru, uniji, konfederaciji i tako
dalje. I to je jedan od bitnih razloga zbog kojih nam je potreban takav HDZ
kakav smo imali i kakav imamo danas. Zbog toga nam je potrebna i velika pobjeda
HDZ-a na sadašnjim izborima, da bi sudbina Hrvatske i u budućnosti bila u
sigurnim rukama, da je ne bi odvukli u kojekakve ponore iz kakvih smo se jedva
izvukli u sadašnje povijesno doba.
Zbog toga
je nužno da se i hrvatskoj i svjetskoj javnosti objasni zašto hrvatska javnost
s HDZ-om na čelu ne može prihvatiti takve planove, takve špekulacije. Mi se
sada susrećemo i s ostacima jugounitarizma, ali i s onima koji ne znaju misliti
svojom glavom i koji, dakle, slušaju naputke izvana. Zašto i u hrvatskom javnom
životu ima takvih protivnika, takve politike Hrvatske demokratske zajednice,
zašto još uvijek ima takvih koji bi Hrvatsku ponovno vratili u balkanske ili ne
znam kakve okvire. I kod toga se služe i obmanjivanjem i ocrnjivanjem hrvatske
javnosti, pa i međunarodne javnosti, i to ponajviše oni koji nisu sudjelovali u
ovom nacionalnom preporodu, u uspostavi samostalne hrvatske države, koji je
nisu dostojni, ni hrvatske slobode, ni hrvatske demokracije, pa se služe i
obmanama i uvredama kao što to obično čine zavidni i častohlepni ljudi,
poklonici tuđih ideja jer svojih nemaju, i nemaju povjerenja u vlastiti narod
koji su krstili stokom, gomilom i tako dalje. A snaga Hrvatske demokratske
zajednice upravo je izašla iz tog hrvatskog puka, hrvatskog naroda, i zbog toga
smo mogli izvojevati sve što smo izvojevali.
Prema
tome, zbog tih pokušaja i unutarnjih protivnika HDZ-a i onih međunarodnih
čimbenika koji nisu bili skloni i koji se teško mire sa samostalnom i
neovisnom, demokratskom hrvatskom državom, zbog njih je potrebno da Hrvatska
demokratska zajednica ostane većinskom strankom u hrvatskom Saboru, da ostane
stožernom snagom hrvatskog političkog života i kako je to bila i do sada u
uspostavi i obrani, da ostane i u budućoj izgradnji hrvatske države.
Mi smo od
samog početka bili i jesmo za višestranačku demokraciju, ali za ozbiljnu
višestranačku demokraciju, za političke stranke koje će nastupati na političkoj
sceni u borbi za boljitak hrvatskog čovjeka, hrvatskog društva, hrvatske
države. Mi smo kao Hrvatska demokratska zajednica bili i jesmo općenarodna i
općehrvatska stranka, i to takva koja je zaista imala elemente općenarodnog
pokreta i koja je ostvarila taj san, takav općenacionalni preporod kakav do
sada nije zabilježen u hrvatskome političkom životu, a i u malo kojoj zemlji u
Europi ili svijetu. Zašto? Zato što su se u redovima Hrvatske demokratske
zajednice našli predstavnici svih stališa.
U ovim
izborima htjeli smo postići da se politički život Hrvatske, da tako kažem,
bolje organizira, uozbilji, da bismo na hrvatskoj političkoj sceni imali i
stranke koje će moći ozbiljno raspravljati o bitnim problemima i u Saboru, i u
javnom životu, i predstavljati Hrvatsku u međunarodnom životu. No, iznenađujuće
je da i na ovim izborima, usprkos takvim namjerama novoga izbornog zakona, i
dalje imamo 14-ak stranačkih listi, čak i novih stranaka i neobjašnjivih
koalicija. Koalicija tako raznorodnih elemenata da je to začuđujuće i da to
jasno govori da tim ljudima, tim strankama nije do rješavanja problema
hrvatskog društva, hrvatske države, negoli do rušenja HDZ-a. A u kojem cilju i
u kojem interesu?
Uvjeren
sam da će novi izbori mnogo toga postaviti na svoje mjesto i da će poslije toga
doći zaista do sređenijeg stranačkog i parlamentarnog života u našem Saboru. Iz
oporbenih redova Hrvatskoj demokratskoj zajednici upućuju se kritike na
gospodarsko stanje, tobože, da Hrvatska demokratska zajednica to nije učinila,
ili da je učinila premalo, ili da je počinila takve pogreške, i to samo u
vlastitom interesu.
Dame i
gospodo, govorili smo o tome na prošlom Saboru, ali ponovimo: Prelazak iz
socijalističkog sustava u sustav slobodnog tržišta, privatnog poduzetništva,
nešto je pred čim ljudsko društvo dosada nije bilo. I u tom pogledu mi,
Hrvatska demokratska zajednica na čelu hrvatske Vlade učinili smo ne manje,
nego čak i više od onih država koje nisu imale agresije i rata. A kad je riječ
o gospodarskoj situaciji, treba podsjetiti da smo pregrmjeli sve ono što smo
pregrmjeli, i raspad jugoslavenskog i socijalističkog sustava, i agresiju i
rat, a da kod toga ni jedan hrvatski čovjek, ni jedan čovjek nije bio gladan.
Da smo negdje čak imali problema s viškovima pšenice, da nije bilo ni točkica ni
bonova za benzin kakvih je bilo prije i za Markovićeva reformskog demokratskog
pokušaja da uz pomoć zapadnoga svijeta zadrži Jugoslaviju i tako dalje.
Zaboravljaju ljudi da smo, dakle, usprkos svim tim nedaćama agresije i rata,
životni standard održali na ne manjim razinama negoli u mnogim bivšim
socijalističkim zemljama.
Ne vodimo usku nacionalističku politiku
Što se pak
tiče toga da se HDZ okoristio pretvorbom, i u Saboru su izneseni podaci da su u
cjelokupnoj pretvorbe članovi HDZ-a sudjelovali sa samo 7%. Prema tome, ne
dopustite da kojekakvi politički komedijaši, obmanjuju narod i da pokušaju
loviti u mutnom. Jedna od najgorih obmana i štetnih pojava jest i kritika iz
oporbenih redova, iz bivših socijalističkih redova, koji danas slobodno pišu i
govore što hoće i u Hrvatskoj, i u svijetu, jest ona da je politika HDZ-a i
moja osobna i nacionalistička, pa čak i rasistička, kako je to jedan od bivših
ideologa rekao i napisao.
Dragi
stranački prijatelji, ako sam imao, a imao sam velikih potreba i velikih
teškoća u objašnjavanju hrvatske politike baš zbog okolnosti što samostalnu
Hrvatsku nisu željeli, onda je to bilo upravo u tom smjeru da dokažem da
Hrvatska demokratska zajednica ne vodi nikakvu usku nacionalističku politiku,
nego da vodi demokratsku politiku, politiku koja je trebala osigurati i koja je
osigurala suverenost hrvatskog naroda, ali jamči sva građanska i etnička prava
svim pripadnicima nacionalnih manjina, pa i Srbima u Hrvatskoj, svima onima
koji Hrvatsku priznaju kao svoju domovinu.
I zbog
toga bih vas molio da napose oni članovi HDZ-a kojima je srpski agresor
poubijao u njihovim domovima njihove najmilije, koji ih je istjerao iz njihovih
sela i gradova, iz njihovih domova, kojima je nanio najveća zla, pri tome vode
računa o tome da se suzdržavaju svih osvetničkih čina, jer se upravo onda to
tumači kako tobože HDZ provodi takvu nacionalističku politiku koja ne dopušta
Srbima da ostanu, a mi smo ih pozivali da ostanu. Stoga i s ovoga mjesta pozivam
ne samo članstvo HDZ-a nego i čitav hrvatski naroda da se ponaša dostojno
hrvatske uljudbe i da ne dopusti nikakve ispade onim kriminalnim elementima
kakvih ima svuda po svijetu, u svakom narodu, i u svim gradovima i u svim
mjestima. Napominjem da se u Hrvatskoj čak mirnije živi negoli u mnogim
svjetskim gradovima, što mnogi i priznaju. Pozivam, dakle sve da ne dopuste
kriminalnim elementima, ali i provokatorima koji žele kompromitirati hrvatsku
politiku za račun onih koji ne žele samostalnu i neovisnu hrvatsku državu i
koji bi htjeli oboriti na ovaj ili onaj način, pa i na taj da posluže tim
argumentima da, evo, vlast u Hrvatskoj krši ljudska prava, etnička prava i tako
dalje.
Iz
oporbenih redova dolazi kritika naše obrambene politike, čak i nakon i
"Bljeska" i "Oluje" nakon pobjeda koje smo s hrvatskim
snagama i muslimanskim snagama postigli i u Bosni i Hercegovini, a koje su,
razumije se, prije svega rezultat naše snage i našeg umijeća i na ratnom
području. To je jasno svim pametnim ljudima, ali morate, dragi stranački
prijatelji, biti načisto i s time da i u našoj javnosti ima onih koji slušaju,
čitaju, a u stranome svijetu ima dosta ljudi koji, ne poznajući pravo stanje,
podliježu obmanama i zbog toga je prijeko potrebno da i našoj i svjetskoj javnosti
tumačimo i politiku HDZ-a i pravu stvarnost koja se odvija pred našim očima i u
kojoj sudjelujemo svi mi, i HDZ, i sve druge stranke, svaki pojedinac na svoj
način, i prema tome će i narod i povijest, kao što se uobičajeno kaže, suditi.
Ne dopustiti nikakva odstupanja od središnje
hrvatske politike
Što se
tiče unutarnjeg života i razvitka Hrvatske demokratske zajednice, htio bih
podsjetiti na ono o čemu sam govorio na II. Saboru. Nema takve stranke na
svijetu, bez obzira na to kako se idejno čak i jednostrano opredijelila, koja
nema i svoj centar, i svoju desnicu, i svoju ljevicu. Čak i unutar idejno
jednostrano opredijeljenih, primjerice liberalističkih, ili socijalističkih,
ili kršćanskih stranaka, uvijek postoje centar, desnica i ljevica, prema
idejnim pitanjima, prema političkim pitanjima, prema rješavanju konkretnih
pitanja. Razumije se, dakle, da to imamo i mi u Hrvatskoj demokratskoj
zajednici i to nije ništa čudno. Ali, dragi stranački prijatelji, ponavljam i
zahtijevam: u provedbi politike, od općine, preko županija do svih tijela
državne vlasti, ne može biti nikakvih odstupanja od središnje politike Hrvatske
demokratske zajednice. Ne mogu nam i oni koji se još nisu u potpunosti stopili
s tom središnjom politikom, ili s ljevice, ili s desnice, i iz onih struja koje
smo pomirili u interesu ne samo HDZ-a nego i hrvatskog naroda, ne mogu nam oni
nametati nikakva svoja rješenja i ne mogu govoriti da će oni odrediti tko će
biti u vojsci, u policiji, u Vladi i drugdje. Zato imamo vodstvo HDZ-a i
dokazali smo da je to jedina politika koja nas je dovela do ovakvog položaja
Hrvatske kakav imamo. Zbog toga ne možemo dopustiti nikakva odstupanja od
središnje hrvatske politike i, ako bude takvih pojava, danas imamo bolje
okolnosti da im ne popustimo i da se čvršće odnosimo prema njima. I zbog toga
molim, kao što sam rekao u početku otvarajući ovaj Sabor, koristim se i ovom da
istaknem kako je važno da shvatite da nam je, s obzirom na zadaće koje nam
predstoje, i s obzirom na međunarodne okolnosti o kojima sam govorio,
potrebna čvrsta Hrvatska demokratska
zajednica, ali s jasnom središnjom politikom, a ne nekim ekstremnim
shvaćanjima, bilo slijeva, bilo zdesna.
Zbog toga
je i velika važnost koju pridajemo sadašnjim izborima. Na prvim izborima za
višestranačje 1990. HDZ je dobio većinu od oko 43% izbornog dijela, dok je
desetak drugih stranaka i koalicija dobilo od 1 do 25%. Na izborima 1992.
izašlo je više od 75, gotovo 76% upisanih birača, što je vrlo velik postotak s
obzirom na iskustva drugih zemalja. Sudjelovalo je 17 stranaka, HDZ je dobio
44%, točnije, 43,72%, a ostale stranke od 0,26 do 17%. Čini se da će se ta
šarolikost ponoviti i na ovim izborima, ali sam uvjeren da će HDZ izvojevati
još kudikamo uvjerljiviju pobjedu negoli na prethodnim izborima i da ćemo,
usprkos, dakle, izbornoj šarolikosti u Saboru imati ozbiljniju, sređeniju
situaciju, manje stranaka i da će nam uvjerljiva većina koja će se kretati oko
dvotrećinske, a ja sam u to uvjeren na temelju svega onoga kako doživljavam
odjek u hrvatskom narodu i u svim hrvatskim krajevima, imati takvu većinu u
hrvatskom Saboru koja će nam omogućiti da ozbiljnije prionemo rješavanju svih
problema koji stoje pred nama. Prije svega to će nam omogućiti da bude i većeg
sklada između Sabora i Vlade, da nova Vlada bude stručno operativna,
djelotvorna izvršna vlast, sastavljena od sposobnih, angažiranih,
principijelnih ljudi koji snose punu odgovornost za svoju djelatnost i pred
predsjednikom Republike, i pred Saborom i pred vodstvom većinske stranke kojoj narod
povjerava da sastavlja Vladu. I u tom smislu neće i ne smije biti nikakvih
dvoumljenja, a bitne zadaće koje stoje pred nama u idućem razdoblju jesu da
dovršimo, da radimo, a nikad do kraja ne možemo dovršiti, ali da radimo na
provedbi programskih načela Hrvatske demokratske zajednice.
U tome
smislu neposredno se pred nas postavlja zadaća da što prije, u najskorijoj
budućnosti oslobodimo još preostali dio okupiranog područja istočne Slavonije i
Srijema. Pod okupacijom nam se još nalazi 4,57% kopnenog teritorija Hrvatske,
odnosno 2,84% ukupnog teritorija pod hrvatskim suverenitetom. Ali tamo je, tamo
su dijelovi zapadnog Srijema s Ilokom, tamo je istočna Slavonija s Vukovarom,
tim simbolom hrvatskog otpora, hrvatskog junaštva, hrvatskih patnji i tamo je
bogata Baranja. I nikada i nikakvih, ne razgovora, nego ni pomisli nije mogli
biti, da bismo mogli pod bilo koju cijenu odustati od njih. I prema tome,
učinit ćemo sve da na miran način vratimo ta područja u ustavno-pravni poredak
Hrvatske, prije svega zbog toga da nemamo novih žrtava, jer mi je dragocjena
svaka kap hrvatske krvi i svaki hrvatski život, i jer je teško biti u situaciji
ranjenih i invalida u našim redovima. Prema tome, hoćemo što manje žrtava,
hoćemo da na miran način riješimo, ali ako to ne budemo mogli, onda ćemo
upotrijebiti sva sredstva na koja suverena država ima pravo. Mi ne samo da ne
želimo ometati mirovne napore Sjedinjenih Američkih Država i Europske Unije,
odnosno čitave međunarodne zajednice da dođe konačno do mira na tlu bivše
Jugoslavije, prije svega u Bosni i Hercegovini. No isto smo tako kazali da ne
možemo trpjeti nikakva odgađanja rješavanja toga našeg bitnog pitanja. I kao
što smo morali prići i donijeti vlastite odluke, i u slučaju Maslenice, i u
slučaju "Bljeska", oslobađanja zapadne Slavonije i Knina, tako ćemo i
tu donijeti vlastite odluke u interesu hrvatskog naroda i hrvatske države.
Željeli bismo, ponavljam, na miran način, radi izbjegavanja žrtava i zbog
omogućavanja dovršenja te mirovne inicijative, ali onda očekujemo i pomoć
međunarodnih čimbenika da prisile Beograd da odustane od okupacije tih
područja, jer inače ćemo biti prisiljeni poduzeti olujni pothvat da bismo
dovršili to glavno pitanje.
Razumije
se, sa svoje strane sa svojim Ustavom i ustavnim načelima sadržanim u Ustavnom
zakonu jamčimo Srbima na tom području, kao i u cjelini, sva građanska i etnička
prava, ako prihvate, kao što rekoh, Hrvatsku kao svoju domovinu. To je glavna
zadaća kojom moraju biti zaokupljene Hrvatska demokratska zajednica i čitava
hrvatska javnost.
Drugo, mi
moramo osigurati budućnost suverene hrvatske države koju smo izvojevali poslije
tisućljeća življenja u kojekakvim zajednicama i napora da je ostvarimo. Prema
tome, Hrvatska demokratska zajednica i čitav hrvatski narod moraju osigurati to
da Hrvatska ostane samostalna i neovisna, suverena i demokratska zemlja koja je
spremna na suradnju s drugim narodima i državama, ali više ni pod kakvu kapu
nekakvih zajednica, konfederacija, unija. U tom sklopu mi smo, razumije se, i
za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa, zbog toga da bi se postiglo što
skorije rješenje opće krize na tlu bivše Jugoslavije i da bi se stvorile
pretpostavke za novi međunarodni poredak u ovom dijelu svijeta, ali, kao što
rekoh, svijet mora shvatiti da se Hrvatskoj više ne mogu nametati nikakvi
okviri koje hrvatski narod ne prihvaća i što je dao na znanje upravo dajući
povjerenje baš takvoj stranci kao što je Hrvatska demokratska zajednica.
Osim toga,
Hrvatska demokratska zajednica i ovdje u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini
mora dosljedno biti za provedbu Washingtonskih sporazuma o stvaranju
hrvatsko-muslimanske, odnosno bošnjačke Federacije i o njenom što tješnjem
povezivanju s Hrvatskom. No kod toga, a upravo je Hrvatska demokratska
zajednica bila reprezentant hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i
cjelokupna hrvatska javnost i u domovini i u svijetu mora biti načisto s time
da, kao što smo potpisujući Washingtonske sporazume kazali da tako dugo dok se
u stvarnosti postupno ne ostvari Federacija, da tako dugo moraju opstojati i
politička i vojna tijela Hrvatske Republike Herceg-Bosne koja je stvorena u
otporu srpskoj agresiji. Ta posebnost Hrvatske Republike Herceg-Bosne već
nestaje, nestajat će utoliko ukoliko će se u praksi ostvarivati
hrvatsko-bošnjačka federacija, odnosno muslimanska onako kako je to u interesu
i hrvatskog i bošnjačkog naroda, i njezino oslanjanje na Hrvatsku jer je to u
strateškom interesu i očuvanja hrvatstva u Bosni i Hercegovini i u strateškom
interesu hrvatske države s obzirom na geopolitički položaj i Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. I u tome smislu Hrvatska demokratska zajednica mora biti tumač
takvih interesa hrvatstva i hrvatske države, pa i međunarodne zajednice, jer
nam to preporučuje i Europa i Europska Unija i Sjedinjene Američke Države. U
tome sklopu, u tim veoma zamršenim okolnostima poklopili su se strateški
interesi hrvatskog naroda, hrvatske države i Europe i Amerike, rekao bih,
zapadne civilizacije.
Osigurati pravni poredak na svim područjima
Daljnja
zadaća koja stoji pred Hrvatskom demokratskom zajednicom u njezinom svojstvu
odgovornosti za cjelokupni razvitak Hrvatske tako dugo dok ima povjerenje
hrvatskog naroda, a kao što rekoh, uvjeren sam da će ga i u još većoj mjeri
zadobiti na sadašnjim izborima, jest da upravo članovi Hrvatske demokratske
zajednice i njezina stranačka tijela, hadezeovci u svim tijelima vlasti budu
oni koji će se najodlučnije zauzimati za onemogućivanje svake samovolje i
nasilja, pljačke, paljenja i razaranja. Svjesni da takva teroristička
djelatnost ne samo da je protiv stvarnih interesa svakoga hrvatskog mjesta,
hrvatske države u cjelini i hrvatskog ugleda u svijetu, nego da iza takvih čina
i zločinačkih djelatnosti ima i provokativnih djelatnosti u službi onih koji su
protivnici suverene hrvatske države. I zbog toga je naša zadaća da to
onemogućimo i da osiguramo pravni poredak na svim područjima, a u prvom redu na
tome. U borbi pak za djelotvornost i učinkovitost pravnog poretka na svim
područjima posebnu pozornost i dalje moramo posvećivati uklanjanju još uvijek
prisutnih naslaga starog, birokratskog, socijalističko-komunističkog sustava u
svim porama državne uprave.
Daljnja
zadaća koja stoji pred nama jest poticanje gospodarskog preporoda na osnovama
slobodnoga tržišta, privatnog poduzetništva, razvijanja seljačkog posjeda,
zatim da potičemo ubrzavanje velikih investicijskih radova u prometnoj i drugoj
infrastrukturi mobilizacijom svih vlastitih izvora, ali isto tako i
preuzimanjem kredita pa i davanjem koncesija da bismo potakli brži razvitak,
zapošljavanje, te podizanje životnog standarda. U sklopu gospodarstva, uz ono
što sam spomenuo, posebnu pozornost treba posvetiti, davati važnosti razvitku
turizma i pomorskog gospodarstva, jer ono potiče i poluga je koja povlači i
cjelokupni gospodarski razvitak Hrvatske.
Dragi stranački drugovi i prijatelji, sva su oslobođena
hrvatska područja gotovo pusta. To ne možemo riješiti samo sredstvima
demografske politike unutar naših granica. Moramo poduzeti posebne napore, napraviti
posebne programe za povratak iseljene Hrvatske. Iseljena Hrvatska bila je
sastavni dio nas ovdje, sastavni dio izgradnje HDZ-a, uspostave, osnivanja
HDZ-a, uspostave samostalne Hrvatske, obrane Hrvatske, njezine izgradnje već i
dosada, ali to odsada mora biti u još većoj mjeri.
Nudimo suradnju svima u Hrvatskoj, i manjinama, od srpske
do talijanske, s kojima smo imali problema, a da ne govorim o onima s kojima
nismo imali nikakva problema i koje su zajedno trpjele od srpske agresije, kao
što su češka, slovačka, rusinska i druge, ali budimo spremni i na prijateljsku
suradnju sa svim narodima i zemljama svijeta, vodeći računa da samo kao suveren
narod možemo biti i suvereni i slobodni ljudi, da možemo biti poštovani i
ostvariti takvu suradnju za boljitak hrvatskih ljudi, hrvatskog naroda i
hrvatske države. A da bismo sve to zajedno mogli, da bismo mogli nastaviti
povijesnu zadaću koje smo dionici u ovome povijesnom razdoblju hrvatskoga
naroda, hrvatskom narodu i suverenoj hrvatskoj državi potrebna je jaka, zdrava
i zrela Hrvatska demokratska zajednica i zato u nove izborne pobjede za
dobrobit i boljitak jedine nam Hrvatske.
© Zdeslav Milas 2003